Stav

Nitko nije ispostavio račun. Vlasti u većini bivših jugoslavenskih državica ne zanima ni jedno ni drugo - ni ispostava računa, niti obnova. Njih zanima održavanje statusa quo, hibernacija stanja između rata i mira, između devastacije i obnove

Tu mora proraditi samo jedna stvar: srce. Empatija. Suosjećaj. Sve ostalo je ono što se veli: šuplja priča (...) Oko čega? Pa, oko Srebrenice

Kad je početkom septembra 1943. godine prešla rijeku Unu, na povratku iz Bosne, Hercegovine, Sandžaka i Crne Gore, od 4.100 boraca Baniju je ugledalo samo 550 – tako svjedoči narodni heroj Đuro Kladarin u sjećanjima objavljenima 1977. godine

Treba se pustiti toj nenormalnosti, kao i sreći kad nas zadesi, i nadati se da ništa nije vječno. Umori privid kao i stvarnost

Problem u našim društvima nije manjak, nego upravo suprotno - višak rehabilitacije. Upravo je višak, a ne manjak razlogom zbog kojeg su naša društva miljama daleko od restorativne pravde

Čuo sam o njima još poodavno, iz raznih usta i izvora. Čitao o tom dvojcu u originalu, u Bibliji, pa u Tori, potom i u Kur’anu

Dakle, i u Norveškoj je moguće, ali Norveška ima SISTEM u koji njeni građani veruju i koji ne može ni tako stravični zločin da uzdrma. Mi imamo „sistem” u koji veruju samo članovi naše Vlade, i predsednik, i mediji bliski vlastima. Ne bih o norveškom sistemu, jer još uvek ne živim tamo, ali bih o našem

Ne vjerujem u Boga! Šta bi to mogao uraditi da opravda i svojim Duhom rastumači zašto je današnji Đurđevdan Dan žalosti? Ne samo za Srbiju, nego za svakog čovjeka koji se bilokad u svom životu radovao Đurđevdanu

Eh, bilo je to nekada u ona stara vremena kada se moglo vjerovati vođama ili bar misliti da se može vjerovati. Danas je 25. maj samo obični 145-ti dan u tekućoj godini, godini resesije i neimaštine, nipočemu drugačiji od drugih dana. Ljudi su odavno prestali uživati u blagodatima ljepote prirode koju nam daje proljeće pa se više ne raduju ni cvrkutu ptica. Ono što im pada na pamet jedino je nepodnošljiva teškoća postojanja i kukavni ekonomski momenat u kojem se nalaze. Kako pregurati mjesec, druže moj, pitanje je sad?

Industrijska traka za proizvodnju neprijatelja Republike Srpske i srpskog naroda obara sve rekorde. Od drugih naroda, drugih vjera, do drugačijemislećih unutar svog nacionalnog tora, u kome, identično drugim fašisoidnim konceptima, u i izvan BiH, mora vladati princip “Ein Volk, ein Reich, ein Führer”. Ili u prevodu na jezike Balkana “Jedan narod, jedan tor, jedan čoban”. I jedna partija, poželjno je, mada nije problem da ih je i više sve dok jedna drugoj liče kao jaje jajetu i priznaju jednog vođu, u svim njegovim šizofrenim izdanjima (kojih nije malo).

Nije naodmet kada s vremena na vrijeme izmigolji kojekakva „bojovna sekta i nepodnošljiva skupina čudaka“, da nas podsjete na čemu su satkane naše tradicije

Pripadam užoj i široj zajednici koja me na sve načine pokušava uvjeriti da ne vrijedim više od manjinskog manjinca, ali, They shall not pass, ili, u prevodu: No pasarán. Ja sam u Jugoslaviji učila kako raditi, cijeniti posao koji imam, uvažavati ljude oko sebe i graditi moral vrijedan čovjeka, i danas mi nijedna politički materijalno privilegirana grupa to ne može oduzeti