Tekstovi sa tagom: gej

Reci: dobro sam, i ne duži previše. Nasmij se. Smiješi se povazdan. Odazovi se na sve pozive. Sve izazove. Budi uvijek najbolja. Sve ostalo, sve, čerčilovski govoreći, suze, krv i znoj – ostavi za četiri zida. Plači u četiri zida, budi bolestan u četiri zida, svađaj se u četiri zida, sklanjaj se u četiri zida… Gospode, upravo sada mislim o tome – pa jesmo li mi zaista takvo društvo? Je li stvarno zabranjeno hodati ulicama ljudima koji nisu dobro? Ukoliko je to slika idealnog svijeta i društva, onda je to, u najmanju ruku, poražavajuće. Ne čudi, stoga, da ponekad svi/e ličimo na klovnove s nacrtanim osmjesima

U srcu tradicionalnog Balkana, događaji za LGBTI zajednicu su sve češći – usprkos sigurnosnim problemima. Kada govorimo o sigurnosti, uglavnom mislimo na napade na LGBTI zajednicu ili na pojedinačne osobe. Međutim ovdje ćemo se fokusirati na problem osiguravanja LGBTI događaja poput Povorke, Kvirhane, ali i najobičnijih druženja, ako se uopšte i ‘dopuste’.

Stigma oko HIV-a/AIDS-a samo je konačni okretaj ključa u bravi dvostrukog ormara u koji su pritvoreni HIV pozitivni gej muškarci. U Hrvatskoj je popularno misliti da svaka osoba slobodno bira želi li ostati u njemu ili ne. To je notorna glupost

Biti ono što nisam oduvijek je bilo teško, naprosto oduzima previše životne energije, to uzaludno igranje uloge koja mi ne pripada. Zamislite glumce koji svoje uloge igraju samo dok se neka serija ili film snima, ili dok su na pozornici, a nakon toga se vraćaju sebi, onome što oni zaista jesu i žive svoj svakodnevni život. LGBTI osobe to ne mogu, one uloge moraju da igraju svakodnevno i bez prestanka. Igraju uloge koje će ih zaštiti i s kojima će se osjetiti prihvaćeno u društvu.

Čini se da sve češće vidimo gotovo isključivo crnu hroniku u vijestima, s romantizirajućim naslovima o nasilju nad manjinskim ili obespravljenim grupama – femicid, nasilje nad djecom s invaliditetom, napad na LGBTI aktiviste_kinje… Zločin iz mržnje je postala uobičajna fraza u medijima, no kada konačno slučaj stigne na red u moru (samo na papiru) hitnih postupaka, izostaje formalna kvalifikacija krivičnih djela kao krivična djela počinjena iz mržnje

Erich Fromm piše da „može izgledati kontradiktorna tvrdnja da je sadist pokorna osoba, no to ne samo da nije kontradikcija — to je, dinamički govoreći — nužnost. Neka osoba je sadist jer se oseća nemoćnom, neživom i bespomoćnom. Ona taj nedostatak pokušava kompenzovati moći nad drugima, transformisanjem gusenice kakvom se oseća, u boga“. Zbog takvih komšija, rođaka, sugrađana, političara , policajaca i ostalih javnih službenika je Parada ponosa nužnost, protest.

"Ali tamo su samo ružni, smežurani starci, ne želim to gledati!" rečenica je koju unutar gej krugova slušam o nudističkim i gej plažama otkako sam još pojavom Lady Gage postao dio njih. Bez ikakvog utemeljenja i osobnog goluždravog iskustva, te zajedljive izjave bacaju dobni diskriminatori moje generacije, mlađi i puno mlađi. U stvarnosti može, ne mora biti i nije tako.

Iz Gej lezbejskog info centra ističu da je Evropski sud za ljudska prava u Strazburu 5. septembra presudio da je Bugarska prekršila prava istopolnog para nepriznavanjem njihovog braka sklopljenog u inostranstvu. I Srbija kao članica Saveta Evrope mora poštuje odluke Evropskog suda za ljudska prava

Kao jedna od prvih država, točnije druga, koja je pravno uredila istospolne brakove 2003. godine, Belgija i dva desetljeća poslije utvrđuje svoju predanost jednakosti i ljudskim pravima. Belgijska je vlada odlučila proslaviti 20. godišnjicu istospolnih brakova međunarodnom kampanjom koja zagovara belgijske i europske vrijednosti

Veliki holivudski filmovi koje ste gledali na velikom ekranu (ili, možda, na malom ekranu) su se mijenjali, ali možda ne na način na koji očekujete. Naravno, streaming platforme, promjenjivi ukusi i masovno preuzimanje franšiza superheroja u Hollywoodu su doprinijeli tome, ali jedan iznenađujući faktor možda vam je ostao ispod radara: Kina

Dali smo sebi redakcijsko obećanje da ćemo svakog vikenda čitaocima ponuditi nešto da gledaju, umesto što im samo nudimo da čitaju. Umesto tabloidnih video-užasa koji posvuda imaju zajednički naslov „Da se naježiš“ ili „Da se smrzneš“ ili „Skandalozno: ovo morate videti“, odabrali smo YouTube spotove koji, čini nam se, odgovaraju formatu našeg portala

Gladni smo sreće i zemalja u kojima možemo da se ponašamo u skladu sa svojom prirodom, a filmovi kao što je Red White & Royal Blue nam u tome pomažu, pod uslovom da smo toliko umorni, da su nam sve moždane ćelije uspavane. S druge strane, strejt publika iza sebe ima decenije loših romantičnih komedija, pa je red da i mi dobijemo makar nekoliko

Moj najveći strah kroz sve ovo jeste da će se nasilje povećati. Da će nedostatak reakcije institucija u slučaju iz Gradačca biti vjetar u leđa za druge nasilnike. Jedina svijetla tačka u ovoj beskrajnoj tami jesu protesti i žene koje ustaju i glasno govore da je dosta

U kontekstu LGBTI prava pinkwashing je postala ustaljena praksa, posebno na Zapadu, tokom Mjeseca ponosa. Iako postoje firme koje zaista dio sredstava doniraju u različite neprofitne organizacije koje se bave LGBTI pitanjima ili pružaju neki vid pomoći ili podrške zajednice

Potreba za mržnjom se često lomi na leđima LGBTIQ+ građana, a najveći broj incidenata ostaje neprijavljen. Surova stvarnost se dakle dešava mnogo češće nego što znamo. Poruke poput „Bolest se leči“ i „Neću mamu i mamu“ vrebaju s beogradskih zidova, a ne zaobilaze ni druge zemlje u regionu. Nedavno su se u Prištini pojavili homofobični grafiti koji još jednom podsećaju koliko je mržnja opasna