Tekstovi sa tagom: gej

Posljednih godina zastupljenost queer likova i njihovih iskustava u literaturi (i na filmu) je značajno porasla, do te mjere da su queer djela postala značajan dio moderne književnosti (i kinomatografije). Jedan od primjera toga je i roman Benjamina Alirea Saenza “Aristotel i Dante otkrivaju tajne univerzuma”

Nedavno sam na TikToku nadobudno objavio video obraćajući se Netflixu da bih volio raditi na hrvatskom prijevodu titlova showa RuPaul's Drag Race (RPDR). Nama koji smo odrasli s internetom danas nije neobično da filmove i serije gledamo bez titlova ili čak s titlovima na engleskom, no ideja mi je kako bih volio starcima dati da pogledaju show koji je postao dio gej kulture. Problem je što znaju naštucati tek nekoliko riječi na engleskom pa bi bili osuđeni samo na vizualno

Iako film gledaoce uči važnu lekciju, ipak se valja zapitati (pogotovo nakon više od decenije): koji su queer stereotipi korišteni u filmu? Kako je queer zajednica predstavljena? Kako danas klasificirati ovaj film?

Iako je u Bosni i Hercegovini Zakon o zabrani diskriminacije usvojen prije skoro 15 godina, LGBTI osobe i dalje često doživljavaju različite oblike diskriminacije, a najizraženija je u kafićima, klubovima, kao i drugim javnim mjestima. U Bosni i Hercegovini trenutno ne postoji javno mjesto gdje bi se LGBTI osobe okupljale i upoznavale, a svaki pokušaj pokazivanja intimnosti potencijalno bi moglo završiti fizičkim nasiljem, što ozbiljno utječe na mentalno zdravlje ovih osoba

Učili su nas da nastavnicima verujemo. Možda se to u međuvremenu promenilo, ali su školski radnici i dalje svakodnevno prisutni u životima učenika. Neki od njih istina nisu stvoreni za taj posao, najpre zbog toga što sebi dopuštaju da se pretvore u nasilnike. Nastavnik Bojan Adamov, koji predaje istoriju u tri škole u Negotinu, je svoje učenike izneverio (bar deo njih), jer mu se učinilo da je homofobija legitimno sredstvo za podučavanje

Nekoliko godina unazad, otkako je moje aktivno pisanje započelo, svi/e koji/e su imali/e priliku čitati moje tekstove, znaju da sam neiscrpno pisala o književnosti, muzici, filmovima, serijama, izložbama i pozorišnim predstavama. Pisala sam, naime, tako što sam svako od tih umjetničkih djela dovodila u najtjesniju vezu s aktualnim momentom. Za mene se najbolji pokazatelj uspješnog umjetničkog rada krije upravo u stupnju njegove komunikacije i interakcije s aktualnim momentom i recentnim zbivanjima

Neizostavan dio ove priče bila je perspektiva LGBTI osobe, zbog čega razgovaramo s gej muškarcem iz Doboja koji naglašava da se uz podršku pobjeđuje strah. Dugo me je bilo strah živjeti. Naprosto sam u svakom trenutku osjećao strah i činjenicu da mi je život ugrožen. Možda to realno i nije bilo baš tako, možda moj život nije bio ugrožen stalno, ali sam se osjećao kao da nemam podrške, kao da sam potpuno sam i da me niko ne razumije

Vijest o broju maloljetnika koji se bave prostitucijom izazvala je veliku pažnju javnosti. Ne toliko zbog samog postojanja prostitucije već zbog toga što je većina seksualnih radnika zapravo muškog pola. I to je odraz pogrešno utemeljenih društvenih navika i vjerovanja da se prostitucijom bave samo i isključivo žene

Reci: dobro sam, i ne duži previše. Nasmij se. Smiješi se povazdan. Odazovi se na sve pozive. Sve izazove. Budi uvijek najbolja. Sve ostalo, sve, čerčilovski govoreći, suze, krv i znoj – ostavi za četiri zida. Plači u četiri zida, budi bolestan u četiri zida, svađaj se u četiri zida, sklanjaj se u četiri zida… Gospode, upravo sada mislim o tome – pa jesmo li mi zaista takvo društvo? Je li stvarno zabranjeno hodati ulicama ljudima koji nisu dobro? Ukoliko je to slika idealnog svijeta i društva, onda je to, u najmanju ruku, poražavajuće. Ne čudi, stoga, da ponekad svi/e ličimo na klovnove s nacrtanim osmjesima

U srcu tradicionalnog Balkana, događaji za LGBTI zajednicu su sve češći – usprkos sigurnosnim problemima. Kada govorimo o sigurnosti, uglavnom mislimo na napade na LGBTI zajednicu ili na pojedinačne osobe. Međutim ovdje ćemo se fokusirati na problem osiguravanja LGBTI događaja poput Povorke, Kvirhane, ali i najobičnijih druženja, ako se uopšte i ‘dopuste’.

Stigma oko HIV-a/AIDS-a samo je konačni okretaj ključa u bravi dvostrukog ormara u koji su pritvoreni HIV pozitivni gej muškarci. U Hrvatskoj je popularno misliti da svaka osoba slobodno bira želi li ostati u njemu ili ne. To je notorna glupost

Biti ono što nisam oduvijek je bilo teško, naprosto oduzima previše životne energije, to uzaludno igranje uloge koja mi ne pripada. Zamislite glumce koji svoje uloge igraju samo dok se neka serija ili film snima, ili dok su na pozornici, a nakon toga se vraćaju sebi, onome što oni zaista jesu i žive svoj svakodnevni život. LGBTI osobe to ne mogu, one uloge moraju da igraju svakodnevno i bez prestanka. Igraju uloge koje će ih zaštiti i s kojima će se osjetiti prihvaćeno u društvu.

Čini se da sve češće vidimo gotovo isključivo crnu hroniku u vijestima, s romantizirajućim naslovima o nasilju nad manjinskim ili obespravljenim grupama – femicid, nasilje nad djecom s invaliditetom, napad na LGBTI aktiviste_kinje… Zločin iz mržnje je postala uobičajna fraza u medijima, no kada konačno slučaj stigne na red u moru (samo na papiru) hitnih postupaka, izostaje formalna kvalifikacija krivičnih djela kao krivična djela počinjena iz mržnje

Erich Fromm piše da „može izgledati kontradiktorna tvrdnja da je sadist pokorna osoba, no to ne samo da nije kontradikcija — to je, dinamički govoreći — nužnost. Neka osoba je sadist jer se oseća nemoćnom, neživom i bespomoćnom. Ona taj nedostatak pokušava kompenzovati moći nad drugima, transformisanjem gusenice kakvom se oseća, u boga“. Zbog takvih komšija, rođaka, sugrađana, političara , policajaca i ostalih javnih službenika je Parada ponosa nužnost, protest.

"Ali tamo su samo ružni, smežurani starci, ne želim to gledati!" rečenica je koju unutar gej krugova slušam o nudističkim i gej plažama otkako sam još pojavom Lady Gage postao dio njih. Bez ikakvog utemeljenja i osobnog goluždravog iskustva, te zajedljive izjave bacaju dobni diskriminatori moje generacije, mlađi i puno mlađi. U stvarnosti može, ne mora biti i nije tako.