Tekstovi sa tagom: priče

Nenenenenene, orilo se u domovima, školama, uredima, znanstvenim instutima, krematoriju i tko zna još gdje. Unatoč uzastopnom ponavljanju negacije, zavladalo je pozitivno ozračje. Na rubu dimnjaka gradske toplane kao na rubu bazena, neozbiljna žena je, posve nesvjesna učinka svoje odlučnosti, sjedila i mahala nogama ignorirajući atmosferilije. Vjetra nije bilo mjesecimaNenenenenene, orilo se u domovima, školama, uredima, znanstvenim instutima, krematoriju i tko zna još gdje. Unatoč uzastopnom ponavljanju negacije, zavladalo je pozitivno ozračje. Na rubu dimnjaka gradske toplane kao na rubu bazena, neozbiljna žena je, posve nesvjesna učinka svoje odlučnosti, sjedila i mahala nogama ignorirajući atmosferilije. Vjetra nije bilo mjesecima

Uskoro pušimo lulu mira od smrvljenog duhana Opatije, dok mame sve češće zazivaju: Darkooo, Žarkoo, Bereek, Marijaan, Marceel.. I dalje smo skulirani i dalje šprehamo na licu mjesta izmišljeni pidžin-ingliš prepoznatljivog teksaškog akcenta

Oko kuće koju volim živi šuma. Stabla su visoka i raskošna, široko pružaju svoje grane, otvorene prema nebu u trajnoj molitvi. Njihove krošnje nastanjuju ptice. Malene crne ptice tankih krila. Dolaze mi sasvim blizu, jedu mi sjemenke iz dlana, znalački ispituju moj osmijeh, gledaju mi dušu. Osjećam njihovu povremenu zabrinutost. Dok se na njihovom sjajnom perju ljeska sunce, čini mi se da čista svjetlost izvire iz njihovih tijela

Konačno smo oko jelke. Na TV-u se čuju neki glasovi. Program se zove Narodna skupština. Mrzim ove ljude. Dok oni govore, ja moram da ćutim. Ovaj put je drukčije, jer kitimo jelku

"Biber" je književno-aktivistička ekipa okupljena oko ideje da umetnost može inspirisati društvenu promenu. Zato je i pokrenula istoimeni konkurs za kratku, angažovanu priču na albanskom, bosanskom, crnogosrkom, hrvatskom, makedonskom i srpskom jeziku. Dosad su objavljene četiri zbirke "Biber" priča, a neke od njih ćemo prenositi i na našem portalu

Povjerovala sam u varku da će trajati zauvijek taj lijepi osjećaj vode, zemlje, voća, neba, ljubavi, blizine, obilja, svjetlosti. Dok me jednog jutra ne probudi hladnoća, pa drhtureći požurim zatvoriti prozor. Te je noći ljeto nestalo odletjevši poput zlatne žar ptice. Za sobom je ostavilo pramenje magle u vrtu, dva lista sletjela na okvir prozora i nebo koje se zatvorilo

Nešto kasnije, primijetit će stanovnici Europe, poput nas, da cijene jaja rastu, i gotovo nasilno će vlasnici kokšjih farmi kazati da se kukuruz, koji čini većinu stočne hrane za kokoši, i dolazi s kontinenta u čijoj blizini je bio taj prilično mali pacifički otok, više ne može nabaviti radi neke pošasti insekata, koja je uspješno presretnuta otrovima, ali je pritome nastradao kukuruz

I danas kad pogledam zelene jabuke pomislim na sreću. “Što je sreća?” Obično malo pitanje, a ja sam zurila u nebo osjećajući prazninu u glavi. Što je sreća? Sjedio je na stolici do mene i zarezao sočnu zelenu jabuku. Zrak je ispunio reski miris i gotovo sam mogla okusiti njenu svježinu. Što je sreća? Jabuka je pustila svoje sokove, a on ju je spretno razdvojio na dvoje. Rascijepio je nešto živo i svježe. U meni

"Biber" je književno-aktivistička ekipa okupljena oko ideje da umetnost može inspirisati društvenu promenu. Zato je i pokrenula istoimeni konkurs za kratku, angažovanu priču na albanskom, bosanskom, crnogosrkom, hrvatskom, makedonskom i srpskom jeziku. Dosad su objavljene četiri zbirke "Biber" priča, a neke od njih ćemo prenositi i na našem portalu

Mislim da će ona, kad se probudi, od ovoga napisati najmanje pet kartica. Ume da od kamena napiše krv. I oživi ga. I uvek nekako uplete mene u niz slika koje se zakače za okosnicu radnje. Kako uspevam da joj iz rečenica ne izađem, ne znam. Tek, osvanem živ. Ako smo se ikada davno negde na doku čekali, sad je vreme da se dočekamo. Na nogama. U njenoj knjizi

"Biber" je književno-aktivistička ekipa okupljena oko ideje da umetnost može inspirisati društvenu promenu. Zato je i pokrenula istoimeni konkurs za kratku, angažovanu priču na albanskom, bosanskom, crnogosrkom, hrvatskom, makedonskom i srpskom jeziku. Dosad su objavljene četiri zbirke "Biber" priča, a neke od njih ćemo prenositi i na našem portalu

Pošto ne znam Vašu adresu, iskoristila sam dečju mudrost. Kao što svi znaju da Deda Mraz živi na Severnom polu, pa deca jednostavno samo tako adresiraju svoja pisma, tako i ja znam da u Švajcarskoj svi znaju u kom gradu je fabrika švajcarskih noževa, te sam samo tako i adresirala - Fabrika švajcarskih noževa

Željela sam se predstaviti u svojem najboljem izdanju, ali da izgledam prirodno, nikako ne glumatanje pristojnosti ili ulizivanje. Ma zapravo, htjela sam joj pokazati da sam normalna osoba. Međutim, pauza ne traje vječno i ja sam pomalo počela gubiti nadu da ću je sresti. Odjednom sam, ispred kućice s kuhanim vinom i kobasicama, uočila majstorski slojevito ošišanu kosu. Veselo je poskakivala na glavi koja je aktivno sudjelovala u nekoj živoj diskusiji. Napokon!

Sreća se mjeri u sekundama. Treba je prepoznati. S djecom mu to uvijek uspijeva. Ima nešto u ljudskoj mladunčadi, u kojima razum još uvijek izrasta iz povoja, što žarko želi naprijed

"Biber" je književno-aktivistička ekipa okupljena oko ideje da umetnost može inspirisati društvenu promenu. Zato je i pokrenula istoimeni konkurs za kratku, angažovanu priču na albanskom, bosanskom, crnogosrkom, hrvatskom, makedonskom i srpskom jeziku. Dosad su objavljene četiri zbirke "Biber" priča, a neke od njih ćemo prenositi i na našem portalu