Priča o jednoj Selmi, njenom ocu i kući koje više nema
Selma Borić

Nezaboravna pjesma: Vlado Dijak i Selma Borić

Photo: Glas.ba

Putuj Selma i molim te ne naginji se kroz prozor

Selma putuje na fakultet 
ona putuje 
ja kofer nosim 
molim 
težak je al pošto njen je lično 
ja i taj kofer volim 

Selma na ulasku u voz ti htjedoh reć 
nešto nježno 
nešto što izaziva pozor 
al rekoh samo 
zdravo Selma 
i molim te ne naginji se kroz prozor 

Selma Selma 
zdravo Selma 
putuj Selma 
i molim te ne naginji se kroz prozor

Selma Borić je prije nekih desetak godina, kada se otkrilo da je ona junakinja stihova sarajevskog pjesnika Vlade Dijaka koji završiše u slavnoj baladi Bijelog dugmeta, postala najslavnija anonimna Zeničanka. Lik iz mašte postao je stvaran.

Da pjesma, zahvaljujući i sjajnoj interpretaciji Željka Bebeka, nije odmah po izlasku debitantskog albuma Bijelog dugmeta, 1974. godine, postala iznimno popularna i da njen kultni status nije trajao i decenijama poslije, Selma Borić ni tih nekoliko trenutaka slave ne bi doživjela.

Uspomene: Selma Borić

Budimo realni, osim simpatične medijske priče, u tome nema ničega više. Prema tome, ni vijest da je srušena njena rodna kuća u Zenici nije vrijedna pažnje. Uostalom, ona u ovom gradu ne živi još od kraja 1940-ih i odlaska na studij u Zagreb, na koji ju je ispratio Dijak uz ”molim te, ne naginji se kroz prozor”. Stare kuće se ruše da bi na njihovom mjestu nicale nove.

Ali, otkrivajući da je to rodna kuća i njezina oca, dr. Aska Borića, vijest postaje zanimljiva.

Doktor Borić je bio liječnik koji je prvi, sredinom 1930-ih, uradio opsežnu analizu voda u Zenici s ciljem iskorijenjavanja brojnih oboljenja i prvi koji je pacijente u svojoj privatnoj ordinaciji liječio s antibioticima, odmah poslije rata.

Dr. Borić je bio i boem, te pasionirani fotograf.

I, na kraju, dr. Borić je bio gradonačelnik Zenice dva puta, od 1932. do 1935. godine, i prvi poslijeratni, u razdoblju 1945-1946.

Dovoljno, eto, da ulica u kojoj je i njegova rodna kuća, jedna od najdužih i najnaseljenijih u Zenici, bude imenovana po njemu.

Kuća dr. Aska Borića u Ulici Aska Borića prije i na dan rušenjaNo, u toj Ulici Aska Borića više nije bilo mjesta za njegovu kuću. U naletu novih tajkuna, svaki pedalj zemlje u najurbanijem dijelu grada vrijedan je suhog zlata. Dragocjeniji od ideje da se građevina stavi pod zaštitu kao spomenička baština.

Kao kuriozitet i urbanu legendu spomenimo da pasionirani igrači TV Binga i Lota Lutrije BiH znaju da je do sada pola dobitaka poteklo s uplatnog mjesta u Ulici Aska Borića, pa su nerijetko čak iz drugih mjesta dolazili da tu kupe sretni listić.

Današnje vrijeme nije, međutim, sretno vrijeme za uspomene na pionire, humaniste, boeme. Ovo je vrijeme drugačijih kriterija.

* Sa dozvolom uredništva, tekst prenosimo sa prijateljskog portala Glas.ba

Oceni 5