Tri pjesme o Prvom svjetskom ratu
Awar1

Photo: distractify.com

Rado slušate priče o prljavštini i pogibli

Zigfrid Sasun ( 1886-1968)

Slava žena

Volite nas kad smo junaci, kad smo s dopustom

Kod kuće, ili na mjestu vrijednom spomena

Ranjeni. Obožavate ordenje, i vjerujete, uz to,

Da je sramota rata viteštvom iskupljena.

Pravite nam granate. Rado slušate priče sve te

O prljavštini i pogibli, nježno ganute; kruna ste baš

Našeg dalekog žara dok se borimo, i oplačete,  

Kad nas ubiju, lovorom okićen spomen naš.

 

Ne možete povjerovati da se britanske čete

"Povlače" kad posljednja paklena groza ih satre

I bježe, slijepe od krvi, spotičući se o užasna

Trupla. O ti njemačka majko, koja kraj vatre

Drijemaš dok čarape za svoga sina pleteš -

Lice mu gaze sve dublje sred blata masna.

 

Vilfrid Ouen (1893 - 1918)

Ispraznost

Na sunce ga pomakni - nekad njega   

Nježnim dodirom je budilo u kući,  

O nezasijanim poljima šapćući,

Svagda, čak i u Francuskoj ga iz sna

Budilo, do toga jutra, tog snijega.

Ako šta može da sad pokrene ga,

To dobro staro sunce zna.

 

Pomisli kako sjeme budi, glinu

Nekad na hladnoj zvijezdi probudi.

Zar bescjen-udovi, zar te osjetljive

Slabine, još tople, neće da ožive?

Zar je zbog tog glina rasla u visinu?

Što su se trudili zraci sunca ludi

Da zemljin san prekinu?

 

Himna osuđenoj mladeži

Kakva zvona tim što stoka su za klanje?

Samo gnjev topovske paljbe strahovite

S mucavim puščanim reskim čegrtanjem

Nek im odbrbljaju što brže molitve.

 

Ne glas, niti jedan, hora žalobnoga,

Ne od molitvi i zvona lakrdija, -

Žal ludog, vrištavog hora šrapnelskoga

I pozivi truba s tužnih grofovija.

 

Kakve bismo njima palili svijeće?   

Neće u rukama nego sred zjenica

Dječijih za zbogom sjati svjetlost sveta.

 

Njin pokrov - bljedilo djevojačkih lica:

Nježnost nijemoga sjećanja - cvijeće.

U svaki dug suton spuštanje roleta.

*Prevod Marko Vešović

Oceni 5