Ragu patrioticco

Suprotno uvriježenim mišljenjima, nije sve u svezi poglavnika Ante Pavelića bilo negativno. Osim što je bio diktator, pobio jako puno djece, žena, muškaraca i staraca svih vjera i nacionalnosti, njegova je ostavština većem dijelu hrvatskog plemena neprocjenjiva, a manjem građanstvu u najmanju je ruku kontroverzna i genocidna. Ja ću se ovdje pozabaviti onim slabije poznatim dijelom, a koji je svima nama drag – gastronomskim.

Priča počinje u Italiji gdje je Ante u egzilu i uz potporu Mussolinijevih fašista sanjao o državi svih Hrvata. Nakon naporne svakodnevne obuke sa svojim ustašama, povremeno bi večerao u oblližnjem lokalu u kojem je kao kuharica radila Antonella Fioruci rodom iz Bologne.

Je li poglavnik strasno uživao u njoj ili samo u njenom kuhanju, ne zna se ali kada je završetkom rata zauzimanjem zgrade Glavnog ustaškog stana provaljeno u veliki trezor tamo nije bilo ništa od vrijednosti i dragocjenosti. Ostali su samo neki beznačajni papiri, a među njima, vjerojatno zagubljen, recept za ragu bolognese s njenim vlastoručnim potpisom.

Koliko su Paveliću ona i to jelo bili važni govore činjenice: poznato je da se svake srijede i nedjelje ta delicija nalazila na njegovom osobnom jelovniku, propisane svježe namirnice za pripremu stizale su posebnim zrakoplovom direktno iz Bologne, a od ustaškog preuzimanja vlasti 1941. pa sve do kraja rata zakonom poznatim kao „Ragu dekret“ svi zagrebački restorani i svratišta na meniju su obavezno morali imati to jelo. U njegovom rodnom selu u Hercegovini čak je posađena i plantaža muškata, jednog od glavnih sastojaka ragua, a koja se tamo nalazi i dan-danas. Koliko je poglavnik volio Italiju i cijenio Antonellin bolgnese govori i činjenica da je prilikom parafiranja Rimskih ugovora o darovanju Istre i Dalmacije Talijanima jedan od glavnih uvjeta za potpis bio da se nakon ceremonije na svečanoj večeri ima poslužiti baš to jelo.

Nakon što je pobjegao u Argentinu, ranjen i slab od atentata, Pavelić je umro u Frankovoj fašističkoj Španjolskoj. Mrtvog, na kuhinjskom podu našla ga je njegova kći, a u posudi na štednjaku je bio tek spravljen i još topao – ragu bolognese.

SASTOJCI (za jednu normalnu hrvatsku obitelj)

• 70 dag mljevene junetine
• 1 veća glavica crvenog luka
• 5-6 režnjeva češnjaka
• Veća mrkva
• 10 dag celera, korijen
• 2 dl crnog vina
• ½ l pasirane rajčice
• 1 VŽ šećera
• 1 MŽ ribanog muškata
• 5-6 lovorovih listova
• 1 ½ dl maslinovog ulja
• 1 l temeljca (povrtni ili pileći)
• Sol, papar

PRIPREMA

Zbog naglašenog domoljublja u kontekstu recepta odlučio sam da svi sastojci jela budu čisto hrvatski, a zbog poglavnikove posebne ljubavi prema Italiji nabavio sam originale pasiranu rajčicu u konzervi Pomidori passata. Hrvatska junetina uzgojena od goveda koja su pasla na hrvatskim pašnjacima, mrkva, celer i luk iz Hrvatskog Leskovca, češnjak iz Hrvaca, vino Plavac od grožđa s vinograda u Lumbardi koje su brale vrijedne hrvatske ruke, maslinovo ulje hrvatskog juga, izvorni uvozni muškat iz Hrvatske Republike Herceg Bosne (okolica sela Bradina) i sol s hrvatskog otoka Paga.

Da krenemo: naribao sam mrkvu i celer, a obje vrste luka sam sitno nasjeckao. Da bi meso bilo rahlo i da se ne grudva u veće komade potopio sam ga u pola litre vode i promiješao pa bacio na toplo ulje. Pirjao sam ga dok voda nije isparila pa dodao sve gore nabrojane hrvatske sastojke osim rajčice. Kad ih je meso upilo, a tekućina reducirala dodao sam rajčicu i šećer, promiješao i na laganoj vatri kuhao oko dva sata povremeno miješajući i dodajući jušni temeljac, već prema potrebi. Kad je tekućina isparila, a masa se lijepo zgusnula ugasio sam plamen.

Uz prethodnu skrušenu obiteljsku molitvu i zahvalu na darovima Majki Božjoj Kraljici Hrvata, ragu sam poslužio uz al dente kuhane Barilla Spaghettine n.3, originalni talijanski ribani tvrdi sir Grana Padano i, naravno, glazbeni ugođaj s CD-a Marka Perkovića, Miroslava Škore i dragog nam Mate Bulića.

*Prenosimo sa prijateljskog portala Radio Gornji Grad