Rat u Ukrajini: Ima li kraja?

Kraj se ne vidi: I dok na marginama rata u Evropi pokušavamo da se ponašamo normalno, eksperti raspravljaju o mogućim ishodima Putinove invazije na Ukrajinu. Ne deluju stručnjaci samouvereno, mora se priznati, a jedini zaključak koji se nameće je da niti možemo da vidimo kraj, niti da sagledamo posledice.

Kako se miruje: Važno je biti miran i kad se sve raspada, evo nekih ideja kako da se do toga dođe.

Švedski model: Takozvani "small talk" je za većinu Šveđana, a i mnoge druge, prava noćna mora. U Skandinaviji je pristojno dati prostor drugome, ne uznemiravati ga čak ni najtoplijim pozdravima, niti direktnim pogledom u oči. Ukratko - pustiti ljude da gledaju svoja posla.

Nek jedu kolače: Šta je tragičnije: biti siromašan ili biti bogat? A mislili ste da znate odgovor.

Današnja deca: Susret dece i od njih mnogo starijih kompjutera je fantastično gledati. Nije im jasan čak ni koncept monitora i kućišta, a kamoli dial-up konekcije i diskete. Kad se PC sa sve Windowsom 95 vrati u modu kao onomad pisaća mašina, dobićemo novu generaciju hipstera. Dotad uživamo u ovom blagu.

Mira Župan kazuje monolog Laure Lenbach: Ovaj video isječak iz intervjua s Ivanom Hetrichom svjedoči o izvrsnoj disciplini govora koja je bila jedan od zaštitnih znakova Mire Župan. I u neformalnoj atmosferi uspjela je tijekom ovog intervjua s Ivanom Hetrichom nakon dosta godina savršeno interpretirati poznati Krležin dramski tekst.

Izdvajala se odmjerenim i pročišćenim glumačkim izrazom kroz koji su probijali trenutci snažnije tragičnosti, a osobito je cijenjena bila njezina dikcija, koju je i predavala na Glumačkoj školi 1949. Dobitnica je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 1979.

Završila Glumačku školu (1940–43) u Zagrebu i pridružila se Centralnoj kazališnoj družini pri ZAVNOH-u te Kazalištu narodnog oslobođenja Hrvatske u Splitu, a od 1945. do umirovljenja bila je članica zagrebačkoga HNK-a. Ostvarila je više uloga u modernim djelima stranoga repertoara: Kasandra (J. Giraudoux, Trojanskog rata neće biti), Lady Windermere (G. B. Shaw, Lepeza gospođe Windermere), Martha (S. Maugham,Constance), Ines i Lena (J.-P. Sartre, Iza zatvorenih vrata iZatočenici Altone), Gittel Mosca (Willian Gibson, Dvoje na njihaljci), Martha (E. Albee, Tko se boji Virginije Woolf), Solange (J. Genet, Sluškinje) te Majka Courage (B. Brecht, Majka Courage i njena djeca). U klasičnom repertoaru bila je Goneril (Kralj Lear) i Vojvotkinja od Yorka (Richard III) W. Shakespearea, Olga (Tri sestre) A. P. Čehova. U djelima hrvatskih pisaca nastupila je kao Dubravka I. Gundulića, Pavle (Dubrovačka trilogija) I. Vojnovića, Giga Barićeva(Bez trećega) M. Begovića, Maša u Mećavi P. Budaka, Mila Salter u Skretnici M. Božića, a posebno se istaknula kao Sestra Angelika, Laura i Klara (Gospoda Glembajevi, U agoniji, Leda)M. Krleže te kao Glorija R. Marinkovića. U Komornom teatru klasike nastupila je i kao Hedda Gabler i Helena Alving (Sablasti) H. Ibsena, a značajna je i njezina uloga Euripidove Hekube. Sudjelovala je i u prvim predstavama Teatra &TD kao Volumnia (Plebejci uvježbavaju ustanak)G. Grassa i Margarita (Kralj umire) E. Ionesca. Na Dubrovačkom ljetnom festivalu bila je Himena u Cidu P. Corneillea i Jeanne d’Arc na lomači A. Honeggera.

Bila je jedna od najistaknutijih protagonistica Krležina repertoara u središnjoj hrvatskoj kazališnoj kući 60-ih godina. Alternirala je E. Dragman kao Laura u prvoj hrvatskoj izvedbi tročinske verzije drame U agoniji 1959, u režiji T. Tanhofera. Kao Sestra Angelika nastupila 1960. u Gospodi Glembajevima, u režiji M. Perkovića, a 1962. kao Klara u Ledi, u režiji B. Stupice. Najizdvojenija je njezina kreacija Laure 1969. u dvojnom projektu drame U agoniji, u verziji koju je režirao G. Paro. Nastupila je i 1978. u recitalu Svjetlost na mrtvoj straži, izboru iz Krležine lirike, koji je načinio i režirao M. Škiljan.