Dario Kordić i Marijana Petir u Hodu za smrt
Hodda 01 S

Hodaju za život, mrtve guraju u zaborav: Marijana Petir i Dario Kordić, zagrljeni

Photo: Marijana Petir

Ratni zločinac i evropska parlamentarka u toplom zagrljaju

Komentar redakcije portala Bona na fotografiju Darija Kordića i Marijane Petir na Hodu za život

Jučer je u Zagrebu ponovo održan Hod za život – klerofašistička manifestacija koja pod plaštom borbe za tradicionalne vrijednosti pokušava ženama oduzeti pravo na izbor. Sa Hoda je osvanula slika – na Trgu dr. Franje Tuđmana osuđeni ratni zločinac Dario Kordić sa Marijanom Petir, hrvatskom predstavnicom u Evropskom parlamentu (koja je inače poznata po svojim homofobnim izjavama) i svećenikom.

Dario Kordić je rođen 14. decembra 1960. u Busovači. Postao je predsjednik općinskog ogranka Hrvatske demokratske zajednice u Busovači i dopredsjednik Predsjedništva Hrvatske zajednice Herceg-Bosne 1991. godine. Ostaje na funkciji dopredsjednika i nakon što se Hrvatska zajednica Herceg-Bosna pretvara u Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu. Međunarodni krivični sud u Hagu optužio ga je za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti 1995. godine. Prvostepeno je osuđen 2001. godine na kaznu od 25 godina zatvora, koju je Žalbeno vijeće potvrdilo 2004. godine. Nakon odsluženja dvije trećine kazne, na aerodromu u Zagrebu (koji se tada još uvijek nije zvao po dr. Franji Tuđmanu) uz Thompsonove hitove dočekalo ga je oko 200 istomišljenika. Dok se Kordić zahvaljivao Crkvi i prisutnom biskupu i svećenicima (nazvavši ih svojom “drugom obitelji”), njegovi obožavatelji su fizički napali aktivistu Zorana Ivančića koji je uzviknuo “Ubojico!”

Sud u Hagu je Kordića proglasio odgovornim za masakr u selu Ahmići gdje je stradalo preko 100 civila, uključujući 32 žene, i 11 djece [para. 625]. Pretresno vijeće je prihvatilo dokaze da je u noći 15/16. aprila održan sastanak u Kordićevoj kući u Busovači gdje je donešena odluka da se spale kuće i pobiju Muslimani u Ahmićima, i da je, kad je rečeno da bi civili mogli poginuti, Kordić rekao “pa šta” [para. 627]. Kako se dalje navodi u presudi [para. 642], Pretresno vijeće nalazi da ogromna količina dokaza ukazuje na dobro organizovani i planirani napad HVO-a na Ahmiće kojem je cilj bio ubijanje i istjerivanje muslimanskog stanovništva što je rezultiralo pokoljem. Tvrdnja da je taj napad bio opravdan po strateškoj, odbrambenoj ili bilo kojoj drugoj osnovi u potpunosti je neutemeljena. Oni branioci koji su se tamo našli bili su u potpunosti zatečeni i odbrana koja je pružena bila je rudimentarna, kao što i pokazuju rezultati toga dana. Nadalje, Pretresno vijeće zaključuje iz tih dokaza (i dokaza o drugim napadima HVO-a u aprilu 1993.) da je u to vrijeme postojala zajednička nakana ili plan smišljen i izvršen od strane vođstva bosanskih Hrvata da se Lašvanska dolina etnički očisti od Muslimana. Dario Kordić je, kao lokalni politički vođa, bio dio te nakane ili plana a njegova je glavna uloga u njemu bila uloga planera i podstrekača. Žalbeno vijeće je potvrdilo Kordićevu kaznu i navodi da je bilo razumno konstatirati da je Kordić, kao odgovoran regionalni političar, planirao i poticao zločine koji su se 16. travnja 1993. dogodili u Ahmićima i susjednim selima Šantići, Pirići i Nadioci.

Dakle, muškarac koji je osuđen jer je svoju političku funkciju iskoristio da izda naređenje da se organizuje napad na selo Ahmići, iako je bilo izvjesno da će stradati i civili (uključujući djecu), napad kojem je jedini cilj bilo etničko čišćenje; muškarac koji je provodio sistematsku kampanju protjerivanja i ubijanja civila, i koji je onda ispred međunarodne zajednice odgovornost za napade prebacio na žrtve, jer njegovi ljudi kao dobri kršćani nikada ne bi počinili takva djela [para. 640], se na Trgu dr. Franje Tuđmana slika sa hrvatskom predstavnicom u Evropskom parlamentu, i pod zaštitom Crkve i udruge U ime obitelji sebe predstavlja Borcem za Život. Dobri kršćani.

Hrvatski revizionizam nije nova pojava – proslave Domovinskog rata i negiranje ratnih zločina su ustaljena praksa, kao i proglašavanje ratnih zločinaca herojima. Čak ni pojava Kordića na Hodu nije iznenađujuća – prisustvovao je i prošle godine. Međutim, činjenica da se hrvatska predstavnica u Evropskom parlamentu slikala sa osuđenim ratnim zločincem, i to postavila na Facebook, uz opis – feeling blessed – bez bilo kakve ozbiljnije reakcije, što domaćih i stranih medija, što međunarodnih organizacija, jeste iznenađujuće (reakcije su došle uglavnom od ljevičarskih i feminističkih portala i organizacija). Njihova fotografija nije samo primjer revizionizma, već i dokaz volje da se on prihvati kao službena politika, indikator da je međunarodna zajednica spremna da zažmiri sve dok revizionizam ne briše samo historiju ratnih zločina 1940-ih i 1990-ih, već istovremeno briše i naslijeđa socijalizma – pustićemo vam da zaboravite nepravdu, ako nam pomognete da izbrišemo sjećanje na pravdu; možete ukinuti reproduktivna prava, ako ćete ukinuti i prava radnica; ne mora biti abortusa, ali nam pomozite da više ne bude ni javnih bolnica. Dobri krišćani u službi kapitalizma.

Poruka Hoda za život je jasna – rađajte djecu. Ali ne djecu koja će biti pederi i lezbejke; ne djecu koja će biti Muslimani ili Srbi, ne djecu koja će odrasti u komuniste i antifašiste; ne – rađajte djecu koja će voljeti Boga i Državu, više no roditelje i drugove, djecu koja će doručkovati, ručati i večerati klerofašističku ideologiju, djecu koja za svoju naciju neće samo biti spremni umrijeti, već i ubiti – nečiju drugu, nečiju tuđu – djecu. Rađajte hrvatsku djecu – sijte život, da bi vaša djeca mogla žnjeti smrt. Otpor Hodu i politici koja ga proizvodi mora biti zajednički – treba nam feminizam koji je u svojoj osnovi antifašistički, ljevica koja je istinski feministička, solidarnost koja prelazi granice i shvatanje da smo došle do trenutka u kojem nam bitke ponovo moraju postati zajedničke.

+++

Povodom prošlogodišnjeg Kordićevog pojavljivanja na Hodu za život, Antifašistički vjesnik je 22. maja 2016. godine objavio sledeći komentar, podsećajući nas kako se Dario borio za život u Ahmićima.

Kad je Dario Kordić promarširao kroz Ahmiće tu života više nije bilo

Monstruoznost subotnjeg skupa kojim je ultrakonzervativno krilo hrvatske desnice, pod krinkom zaštite života, započelo otvorenu političku kampanju protiv rodne ravnopravnosti i reproduktivnih prava žena, dobiva sve nevjerojatnije dimenzije. Naime, doznalo se da je u koloni ultrakonzervativaca marširao i Dario Kordić, ratni zločinac pravomoćno osuđen za zločin protiv čovječnosti -- svirepo ubojstvo preko stotinu civila u selu Ahmići u Srednjoj Bosni, počinjeno od strane jedinica Hrvatskog vijeća obrane u ranu zoru 16. aprila 1993. godine (najmlađa žrtva pokolja u Ahmićima bio je tromjesečni Sejo Ahmić, ubijen zajedno sa svojim roditeljima Naserom i Zehrudinom).

Ovako je izgledao život nakon što su kroz Ahmiće prošle jedinice Darija Kordića

Kordić je u ahmićkom pokolju odradio, u ime hrvatskog nacionalizma, isti posao koji su u pokoljima nad hrvatskim i srpskim stanovništvom odrađivali njegovi bošnjački i srpski pandani. Oni su u ime sitnih interesa kompradorskih postsocijalističkih elita, klanjem i razaranjem, rušili nasljeđe Deklaracije o pravima građana BiH donesene na Drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a koje glasi: »Prvi put u historiji Srbi, Muslimani i Hrvati Bosne i Hercegovine, ujedinjeni u Narodno-oslobodilačkom pokretu, stupili su na isti put, počeli da izgrađuju svoj zajednički dom, u čije su temelje uzidane kosti njihovih najboljih sinova. Prvi put u historiji oni su postali kovači svoje sudbine, čvrsto riješeni da jednom zauvijek sahrane vijekovnu mračnu i tešku prošlost i da izgrade državnu zajednicu u kojoj će živjeti u ravnopravnosti, slobodi, miru i blagostanju.«

Četvrt stoljeća kasnije, nakon odslužene zatvorske kazne, zločinac Kordić vratio se, ovaj puta u Hrvatsku, da ruši nasljeđe Narodnooslobodilačke borbe -- rodnu ravnopravnost. I ovaj puta za interese kompradorskih elita, i ovaj puta sijući mržnju i strah. Nakon četvrt stoljeća, ultrakonzervativci ponovo napadaju na ono malo društvenog bogatstva i ljudskih prava koja su nam ostala.

Naša je dužnost ponovo da im kažemo: Neće proći!

U ime onih koji su pali kujući bratstvo, u ime onih koji su preklani da bi bratstvo bilo uništeno, u ime onih koji su osiromašeni, u ime onih koji su obespravljeni.

Smrt fašizmu -- sloboda narodu!

Oceni 5