Mleko i mrtve ptice
Ctse1

Photo: Evgeniya Gor

Razgovor s mačkom

„Hej,“ izgovorio je promuklim glasom.

Nije se pomakla.

„Dođi,“ rekao je malo glasnije, i desnim dlanom tri puta lupnuo po površini kreveta.

Onda mu se učinilo da je uzdahnula, što nikada nije činila.

„Alo, bre, dođi,“ rekao je nešto glasnije.

Polako se okrenula, tako da je mogao da vidi krvavo krilo koje je ležalo na podu ispred nje. Istog trenutka je zaboravio na slabost, pridigao se i seo na ivicu kreveta.

„Pa šta si to uradila?“

„Ti si kriv.“

Trgnuo se i zaboravio na mrtvu pticu, jer je taj glas mogao da znači samo jedno. Stavio je dlanove na obraze i učinilo mu se da još gore.

„Nije od groznice, dobro si čuo,“ rekla je glasom koji joj je, u to je sada bio siguran, potpuno odgovarao.

„Super, konačno sam izgubio razum.“

„Ako posmatraš iz ljudske perspektive, možda. Mada sam prilično sigurna da ljudi koji izgube razum uopšte toga nisu svesni.“

„Ma da, u svim novinama lepo piše da ljudi koji razgovaraju sa svojim kućnim ljubimcima nisu baš sasvim…“

„Prva sam počela. A ti novinari ne kažu ništa o kućnim ljubimcima koji razgovaraju sa svojim vlasnicima.“

Ćutao je i čekao da se probudi, u nekoj bolničkoj sobi sa tapaciranim zidovima.

„Sad ćutiš. A ti si za sve kriv.“

„Ok,“ pomislio je, „Ako ona razgovara sa mnom razgovaraću i ja sa njom,“ a onda izgovorio naglas: „Kriv?“

„Da, kriv.“

„Kriv kome? Zbog čega?“

„Meni. Potpuno si me upropastio.“

„Pa si zbog toga ubila pticu, da mi se osvetiš?“

„Pticu sam ubila jer sam gladna. Tri dana ležiš i gledaš u plafon. Šta misliš da bi se dogodilo ako bih sama otišla po mleko?“

„Mačke ne piju mleko, samo u crtanim filmovima.“

„Pa valjda ja bolje znam šta mačke rade. I piću mleko ako mi se pije mleko.“

„Ok, ok, sipaću ti mleko.“

„Sad neću mleko, uništio si me.“

„Zaboga! Kako sam te uništio? Ne osećam se dobro i žao mi je što sam zaboravio da te nahranim.“

„Ne radi se o mleku, radi se o njoj,“ procedila je kroz zube i uperila šapu ka nepokretnoj gomili perja.

„Pa nisam te ja terao da je ubiješ, bilo je hleba u kuhinji, ali ti uvek hoćeš nešto čega nema.“

„Ja sam je ubila zato što sam želela da je ubijem, i to je u redu. To je u mojoj prirodi. Ali se sada užasno osećam. Zatvorio si me u ova četiri zida, sve što sam mogla da vidim su ljudi, a vi ste slabi.“

Sada je već skupio dovoljno snage da ustane. Prišao je i pticu pokrio majicom koju je uzeo sa stolice. Zatvorio je prozor, ne zbog hladnoće, već zato što se bojao da bi neko mogao da ih čuje. U crvenu činiju nasuo je malo mleka, koje se nekim čudom još uvek nije bilo pokvarilo. Ćutali su.

Oceni 5