TV serija "After Life" (2019)
After Life S

Photo: IMDb

Ricky Gervais: Smijeh, sjeta, gorčina

Nisam baš nešto mnogo pratio životna i glumačka putešestvija Rickyja Gervaisa, najpoznatijeg po sjajnoj britanskoj seriji „The Office“ koja je početkom novog milenija uvela novi koncept mockumentaryja – humoristične, kvazi dokumentarne serije u kojoj se glumci obraćaju kameri koja k’o fol prati njihove svakodnevne živote. Koncept mockumentaryja proširio se bespućima Interneta poput divlje vatre, no Gervais se malo povukao u stranu da bi se prije mjesec dana vratio novom serijom čiji je autor, redatelj, izvršni producent i glavni glumac.

„After Life“ nije mockumentary, već Gervais u njoj glumi Tonyja, udovca koji je izgubio suprugu Lisu zbog raka i cijeli svijet mu se srušio. Lik je toliko ovisio o svojoj ženi da ni psa ne zna nahraniti, a susret sa svakodnevnim obavezama za Tonyja je poput sudara s jurećom lokomotivom: nesposoban da si sam oduzme život, odlučio je nastaviti živjeti kao nepodnošljivi, cinični seronja koji gnjavi sve oko sebe i čija je misija, njegova supermoć kako ju zove, kazniti cijeli svijet zbog onoga što mu je učinio. Ali, dok muči i kinji sve oko sebe, svijet uzvraća udarac i pokazuje Tonyju da nije sve tako crno i da njegov život nije prestao smrću supruge.

Uloga Tonyja savršeno pristaje Gervaisu i djeluje kao logičan nastavak Davida Brenata iz „Ureda“, a tom dojmu pomaže i činjenica da se dobar dio serije odvija u uredu lokalnog lista koji vodi njegov šogor Tom, a gdje Tony radi kao novinar zadužen za lokalne vijesti koje uključuju, pazite ovo, lika koji ih zove kući da vide mrlju na zidu koja liči na glumca Kennetha Branaghau ili obitelj koja želi izaći u medijima zato što im dijete ima brčiće kao Hitler (koje su mu sami nacrtali flomasterom). To je frustrirajuće i obeshrabrujuće čak i da nije imao situaciju sa ženom, no i takve banalnosti razlog su što Tony odluči da ostatak života provede jebući majku svima po spisku.

Svaka od šest epizoda (u trajanju od 25 do 30 minuta) ima vrlo sličnu strukturu: počinje isječkom oproštajne video poruke njegove pokojne žene u kome Tonya ohrabruje da nastavi živjeti nakon nje; tu je rutinski odlazak na posao, posjeti gore opisanim lokalnim „celebrityjima“, posjet dementnom ocu u staračkom domu gdje upoznaje sestru Emmu, posjet ženinom grobu gdje upoznaje postariju ženu Anne čiji muž počiva odmah do Lise, posjet psihijatru koji mu ništa ne pomaže, a tu su i svakodnevni susreti s galerijom opičenih likova – lokalnim dilerom droge, prostitutkom meka srca, poštarom koji čita Tonyjevu poštu… Svaki od tih likova na svoj će se način potruditi vratiti Tonyju vjeru u život.

Iako je fokus usmjeren na Tonyja i njegov bezobrazni sarkazam kojim bode sve oko sebe, upravo to bogatstvo zanimljivih likova i njihova interakcija s Tonyjem izvor su mnogih duhovitih situacija koje će vas natjerati da se glasno smijete, ali će uvijek tu biti i jedna doza sjete i gorčine. Prvih pet epizoda su sjajne, dok šesta zaostaje kvalitetom jer upravo onda kada Tony počinje otkrivati ljepše stvari u životu, prelazi u patetiku. Gervais je najbolji kada se zajebava sa svim i svačim, a toga u ovoj seriji ima u izobilju, ali ovdje je pokazao i drugu, ozbiljniju stranu, pa ako ste fan njegovog humora (ili dobrog humora općenito) obavezno ošacujte ovu seriju. (Ocjena: 4 oproštajne poruke)

*Prenosimo sa autorovog bloga

Oceni 5