DORF 2018: "Hannah Williams In Tokyo", "Glasnije od oružja"
Djaa 01 S

Photo: HMCrowd

Rock dokumentarci u slavonskoj ravnici

Nije mi bilo lako pronaći slobodan termin jerbo DORF tvrdoglavo inzistira da se održava isti tjedan kad i Vukovar Film Festival, ARLA u Đakovu, CCM u Slavonskom Brodu te River Jazz festival u Županji. Dobro, koji god vikend da uzmeš uvijek se negdje nešto događa, ali ovo su sve lokalni događaji u krugu od 100-ak kilometara, dok recimo iduća dva vikenda imaš znatno manju konkurenciju. No dobro, organizator zna što radi (ili bar misli da zna), a na nama je da se prilagodimo. I eto, nekako smo uspjeli.

Prethodnih nekoliko godina festival se održavao u maloj crkvi na Mejama, pa smo drug Š. i ja krenuli onamo da bismo poljubili zatvorena vrata. WTF? Ispostavilo se da je ove godine DORF promijenio lokaciju i održava se u lapidariju Gradskog muzeja u Vinkulji. Naravno, ta informacija se nalazi u barem desetak newslettera koje sam dobio posljednjih tjedana u kojima se najavljuje ovogodšnji DORF, ali lijenost mozga (ili nedostatak istog) rezultirali su time da sam tu informaciju jednostavno zanemario. Sva sreća da Vinkovci nisu veliki i sve je na par minuta autom, da smo u L.A. ovo bi baš bio kolosalan zajeb. Eh, da smo u L.A….

Ipak, dočekao nas je prilično dobro ispunjen lapidarij, ugodna domaćinska atmosfera u dvorištu, miris čobanca i svježih kiflica u zraku, jedino što smo zbog mojih nečitalačkih sposobnosti propustili prvi film večeri, irski kratkometražni film „Više od brijačnice“ o brijačnici koja preko dana ljudima nudi brijanje i šišanje, da bi se po noći pretvorila u mjesto gdje se održavaju jazz, blues i kantautorski nastupi. Super trooper ideja koju bi trebalo pokušati „zasaditi“ i u ovo naše podneblje.

Hannah Williams

Sljedeći film na meniju bio je još jedan kratkometražni, „Haannah Williams u Tokiju“ Freda Feuilleta. Hannah Williams je pjevačica i vođa britanskog benda The Affirmations koji su dobili priliku odsvirati četiri koncerta u dva dana u legendarnom klubu Blue Note, ali ne u New Yorku već u Tokiju. Dvadesetak minuta trajanja premalo je da bi se prikazale sve dileme i trileme mladog soul benda oko ovog „make or break“ nastupa, sam bend i njegova pjevačica čak nisu ni nešto pretjerano zanimljivi kao osobe, no film izvlače odlične scene nastupa koji demonstriraju izvanredne pjevačko-sviračke sposobnosti ekipe, neki zanimljivi detalji iz backstagea te sjajan ambijent samog kluba za koji, da nema upicanjenih, uvijek nasmiješenih japanskih djelatnika, ne biste nikad pomislili da se nalazi u Tokiju. Kažu da Džapanezeri jako vole jazz, blues, soul i sve druge pravce sa zapada, pa možda bi i to bila zanimljiva tema za neki budući dokumentarac.

Glavni film trećeg dana DORF-a bio je „Glasnije od oružja“ Miroslava Sikavice. Film koji se snimao punih pet godina da bi tek prošle godine imao svoju premijeru u Motovunu, govori o ulozi domoljubne glazbe u političkim previranjima 90-ih i Domovinskom ratu. Zašto je trebalo pet godina da se snimi film od jedva sat i pol postaje jasno odmah na početku: gomila arhivskog materijala, razgovori s 20-ak aktera onog vremena, gotovo 90 pjesama za čije je korištenje bilo potrebno dobiti dopuštenje… Jako mnogo pozadinskog rada, baš kao što je i glazba, kao oblik pozadinskog rada, igrala važnu ulogu u onom turbulentnom vremenu.

Isečak iz filma Glasnije od oružja

Filmom tako defiliraju brojni likovi iz glazbeno-estradnog polusvijeta, lažni heroji iz aleje zaboravljenih velikana koji su svjesno ili nesvjesno dopustili da njihovu najčešće pop glazbu instrumentalizira politika. Od ikona desnice poput Thompsona ili Zlatnih dukata pa do ljevičara poput Psihomodo popa i KUD Idijota, Sikavica pametno izbjegava zauzeti stav o toj glazbi i tom vremenu, ostavljajući gledatelju da sam izvlači zaključke (iako uvrštavanje „Heroyixa“ TBF-a za odjavnu špicu filma zorno prikazuje njegov svjetonazor). Ono u čemu je film uspio, to je glazbeno smeće s početka 90-ih prikazati na način koji će novim generacijama djelovati simpatično i benigno, a nama starijima, koji se nažalost sjećamo kreatura poput Dražena Žanka, Đuke Čaića, Sanje Trumbić, Sandre Kulier, Mladena Kvesića i inih, da se prisjetimo tih dana sveprisutnog užasa pri čemu nisi znao što je gore: biti vani i riskirati da te pogodi agresorska granata ili sjediti kod kuće i slušati abortirane domoljubne izbljuvke. Iako to izrijekom niti u jednom trenutku sam ne kaže, iz svakog kadra izbija dojam da i Sikavica ima sličan stav. I tu ću stati jer ovaj film i fenomen domoljubne glazbe toga vremena zaslužuju zaseban tekst, pa ću u narednih nekoliko dana to i odraditi kako spada.

Iz filma Više od brijačnice

Uslijedilo je proglašenje pobjednika, a strašni žiri kojega su činili multimedijalni umjetnik Siniša Labrović, glazbenik Boris Hrepić i redateljica Varja Močnik za pobjednika je odabrao upravo „Glasnije od oružja“. Rekao bih zasluženo, iako nisam gledao ostale filmove u konkurenciji, ali DORF je i na taj način još jednom demonstrirao svoj slobodarski, anti-establišmentski duh. Sikarica nije bio na proglašenju, ali je nagradu, kip autora Mire Župe, preuzela žena iz tvrtke Faktum koja je producirala film. Treba pohvaliti i odličan ovogodišnji vizual DORF-a za koji je zaslužan Martin Peranović.

Po završetku službenog dijela pozvani smo na čobiks što smo drug Š. i ja s oduševljenjem prihvatili dok se ostatak publike razišao ali dobro – ostalo je više za nas. Uz ribarenje i ribarsko prigovaranje s ekipom za stolom došlo je vrijeme da se vratimo kući i zatvorimo još jedno izdanje DORF-a.

Ukoliko me sjećanje služi, svake godine sam bio na tom festivalu barem na jedan dan, svojevremeno sam znao dolaziti i sva četiri dana dok sam još imao auto, ali ovaj prelazak s proljetnog na ljetni termin i kolizija s brojnim drugim događajima (o nedostatku auta da ne govorim) uvjetovali su da svoje dolaske prorijedim. Što je šteta jer Toni i dalje uspijeva složiti zanimljiv i eklektičan program i u regionalnoj, natjecateljskoj, i u drugim sekcijama, i rado bih dolazio češće da nema tih preklapanja. No, što je tu je, očekujem da ćemo se opet vidjeti na godinu uz novi naramak dokumentarnih glazbenih filmića.

*Uz dozvolu, prenosimo sa autorovog bloga

Oceni 5