Kratka priča
Bolnica 02 S

Photo: Banksy

Rođendan

Bolnica je vonjala na želju za životom. Bolesnici su se grčevito držali za providne cevčice. Kroz sobe je prošao lako, iako je isteklo vreme za posete. Majku nije našao. Seo je na klupu u hodniku. Iz kancelarije za medicinske sestre dopirala je muzika s loše podešene radio stanice.

„Vidi, mače! Mac, mac“, prenuo ga je ženski glas.

Krupna sestra krenula je k njemu. Noge su joj se zaplitale, uhvaćene u zamku od suknje koja je bila bar tri broja manja.

„Mac, mac“, kolutala je jezikom. „Šta radiš tu?“

Nije joj odmah odgovorio. Onda reče „Čekam majku“.

Lice mu je bilo natmureno, ali mirno. Po tome što nije gledao u nju, žena je znala da ga ne zanima, no to je nije sprečilo da nastavi.

„Pa veliki si ti, pile, za majku“, rekla je i primakla mu se. „Dođi kod mene“.

„Čekam majku“, ponovio je glasnije.

Premeštala se s noge na nogu.

„Kako joj je ime?“, pitala je naposletku.

„Hrana. Hrana Marušić“.

„Kao hrana!“, nasmejala se i napravila pokret tako da je izgledalo da prinosi jelo ustima.

„Baš tako“, odgovorio je podrugljivo.

Kad je sestra otišla, majka se pojavila. Lice joj nije bilo zgužvano kao kad su je odneli, a modrica na levoj slepoočnici se skoro potpuno izgubila. Bila je bosa, samo u majici i gaćama. Odsad će i vaš veš biti blistavo beo, kao iz reklame, proletelo mu je kroz glavu. Sela je na drugi kraj klupe. Činilo mu se da je mirna, jedva je disala. Hteo je da pita kako se tako brzo povratila, ali nije. U njemu nije bilo više osetljivosti, tek nešto ogorčenja što mu je pokvarila dan.

Onda je opet ugledao sestru. Pomislio je da je sitnija, zato što je bila daleko.

„Ubila je promaja“, kliknula je kao da reklamira svež vazduh. U majku nije ni pogledala. „Brzo će kući“. Kroz rupice na klompama mogao je da vidi da nervozno mrda nožnim prstima. Onda je otišla.

„Nešto sam htela…“, kazala je majka nakon kraće tišine, „Ali ne mogu da se setim“.

„Š..“, hteo je da pita, ali mu je dala znak da ćuti.

Ustala je s klupe. Izgledala je tanja, mlađa. Otišla je do prozora i noktom desnog kažiprsta kucnula u staklo.

„Vidiš“, rekla je, „Tamo si se rodio“, pokazala je na zgradu porodilišta koja se nalazila preko puta.

„Znam“, odgovorio je kratko.

„Sedamnaest godina, jebote“, udarila se otvorenom šakom po čelu.

Ustao je i stao pored nje.

„Strašno je bilo. Kiša i blato. Baš mi se spavalo. Mrzela sam te, to znaš. Više tad nego…“, tu se zaustavila.

„Nego?“, upitao je oklevajući.

„Nego onda kad su rekli ’Gubi se, kurvina dušo!’. Otac i braća, majka je ćutala. Mirno, lako, kao kad neko kaže ’volim te’“, govorila je bezličnim glasom, „Ali, to sad nije važno“, nastavila je, „Nešto sam drugo htela, bitno“.

Vibor je ćutao, osećao je glad. Otkad se srušila na kuhinjski pod nije mu bilo do hrane. Hteo je da jede iz inata, ali mu se sve vraćalo. Primetio je da na majčinom čelu nema one vene koja je bubrila svaki put kad se naprezala da se seti nečega.

„Vidiš one žice?“, pitala je baš u trenutku kad mu je tišina postala nepodnošljiva.

„Ne vidim“, odgovorio je, a da nije ni pogledao.

„Stavili žice na prozore. Kažu da ne uleću golubovi. A ja sam sigurna da su ih razapeli da majke ne odlete“.

„Što opet pričaš kao da si u nekom filmu?“, pitao je ljutito.

Ništa mu nije odgovorila. Činilo se da se oslobodila nekog velikog tereta, tako se kretala.

„Ćuti, rekla mi je glavna sestra tada“, nastavila je svoje, „Nisi vrištala kad si se jebala! Htela sam da je pitam je l’ zna ona da može da se vrišti i kad te neko jebe, ali nisam“.

„Pričala si mi to već“, rekao je Vibor nervozno.

„Jesam“, odgovorila je, „Samo pokušavam nečeg da se setim, a beži mi“.

„U kojoj si sobi?“, pitao je s namerom da promeni temu.

„Ne znam. Ne znam ni to“, odgovorila je i stisnula pesnice.

U tom trenutku na nju je pao zrak svetla. Zablistao je veš na njoj, toliko da je Vibor morao da zakloni oči.

„Setila sam se“, viknula je nakon nekoliko trenutaka, „Tvoj otac nije…“

„Mače!“, čulo se s druge strane hodnika. Sestra je polagano išla k njemu, pored nje mršav čovek u belom mantilu. „Mladiću“, obratio mu se kad su prišli. Vibor se okrenuo da pozove majku. Nje više nije bilo.

Oceni 5