Sveti Josip, čovjek koji sanja
Poups 01 S

Photo: YouTube

Roditelji ne trebaju osuđivati djecu homoseksualne orijentacije

Draga braćo i sestre, dobar vam dan!

Danas bih se želio zaustaviti na liku svetoga Josipa kao čovjeka koji sanja. U Bibliji, kao i u kulturama drevnih naroda, snovi su smatrani sredstvima pomoću kojih se Bog objavljuje. Snovi simboliziraju duhovni život svakoga od nas, onaj unutrašnji prostor koji je svatko pozvan kultivirati i čuvati, u kojem se Bog očituje i često nam govori. Moramo također priznati da unutar svakoga od nas ne postoji samo Božji glas: postoji toliki drugi glasovi. Primjerice, glasovi naših strahova, glasovi prošlih iskustava, glasovi nade; postoji također i glas Zloga koji nas želi prevariti i zbuniti. Važno je stoga prepoznati Božji glas u mnoštvu drugih glasova. Josip je pokazao da umije njegovati potrebnu šutnju i, iznad svega, donositi ispravne odluke pred Riječju koju mu Gospodin u nutrini upućuje. Valjalo bi stoga i danas obratiti pažnju na četiri njegova sna o kojima izvještava Evanđelje i koji imaju Josipa kao protagonistu, da bismo razumjeli kako se postaviti pred Božjom objavom. Evanđelje nam pripovijeda o četiri Josipova sna.

U prvome snu (Mt 1,18-20), anđeo pomaže Josipu razriješiti dramu koja se na njega sručila nakon što je postao svjestan Marijine trudnoće: “Ne boj se uzeti sebi Mariju, svoju zaručnicu. Doista, dijete što je u njoj začeto je do Duha Svetoga; ona će roditi sina i ti ćeš mu nadjenuti ime Isus: on će doista spasiti svoj narod od grijeha njegovih” (Mt 1, 20-21). Njegov je odgovor bio neposredan: “Kada se probudio iza sna, učinio je kako mu je anđeo zapovjedio” (r. 24). Često nas život stavlja u situacije koje ne razumijemo i koje nam se čine nerješivima. Moliti u takvim trenucima znači dopustiti Gospodinu da nam pokaže ispravne stvari koje trebamo činiti. Molitva, doista, vrlo često u nama rađa intuiciju koja pokazuje put izlaska iz određene situacije. Braćo i sestre, Gospodin nikada ne dopušta neki problem bez da nam dadne potrebnu snagu da se s njim suočimo. Ne baca nas u užarenu peć da budemo sami, ne baca nas među zvijeri. Ne. Kada nam Gospodin otvara oči da vidimo neki problem i da ga otkrijemo, uvijek nam daje intuiciju, pomoć, svoju prisutnost za izlazak, za rješavanje.

Drugi san koji se otkriva Josipu dolazi u trenutku kada je život djeteta Isusa u opasnosti. Poruka je jasna: “Ustani, uzmi sa sobom dijete i njegovu majku, bježi u Egipat i ostani ondje dok te ne obavijestim: Herod doista traži da pogubi dijete” (Mt 2,13). Josip je poslušan bez oklijevanja: “Ustao je u noći, uzeo dijete i njegovu majku i izbjegao u Egipat, gdje je ostao sve do Herodove smrti” (r. 14-15). U svojem života imamo iskustvo opasnosti koje prijete našim životima ili životima onih koje volimo. Moliti u takvim situacijama znači slušati glas koji u nama može roditi hrabrost jednaku Josipovoj, kako ne bismo podlegli neprilikama s kojima se suočavamo.

I u Egiptu prima Božji znak da bi se mogao vratiti kući. O tome govori treći san. Anđeo mu otkriva da su umrli oni koji su htjeli ubiti dijete i zapovijeda mu da uzme Mariju i Isusa i vrati se u domovinu (usp. Mt 2, 19-20). Josip “ustaje, uzima dijete i njegovu majku i ulazi u zemlju Izraelovu” (r. 21). Ali upravo u povratku saznaje da “Arhelaj vlada Judejom namjesto svoga oca Heroda, i bojao se poći onamo” (r. 22). I evo četvrte objave: “Upućen u snu, ode u kraj galilejski. Dođe i nastani se u gradu zvanu Nazaret” (r. 22-23). I strah je također sastavni dio života. Kad se s njime suočavamo, potrebna je molitva. Bog nam ne obećava da nikada nećemo imati strahove, nego nam obećava da uz njegovu pomoć oni neće biti kriterij naših odluka. Josip iskušava strah, ali Bog vodi kroz strah. Moć molitve čini da uđe svjetlo u mračne situacije.

U ovom trenutku mislim o tolikim osobama koje su slomljene pod težinom života i ne uspijevaju više ni moliti niti se nadati. Sveti Josip nam može pomoći da se otvorimo razgovoru s Bogom, da pronađemo svjetlo, snagu i mir. Mislim također i na roditelje koji se suočavaju s problemima svoje djece. Koliko je boli u obiteljima gdje djeca oblijevaju i gdje su djeca s neizlječivim bolestima! Mislim i na roditelji koji u svojoj djeci gledaju različitu spolnu orijentaciju i razmišljaju kako se nositi s tom situacijom, kako ih podržati i ne skrivati se iza u osuđujućem stavu. Mislim na roditelje koji gledaju djecu kako odlaze, kako umiru zbog bolesti ili – što je još tužnije, čitamo svaki dan po novinama – djecu koja upadaju u nestašluke i završavaju živote u prometnim nesrećama. Mislim i na roditelje čija djeca ne napreduju u školi i ne znaju što raditi… Toliki su roditeljski problemi! Razmišljamo kako im pomoći. I roditeljima govorim: ne bojte se! Da, postoji patnja. Velika patnja. Ali razmislite kako je probleme riješio Josip i tražite od njega da vam pomogne. Nikada ne osuđujte djecu.

Ispunjavalo me je tolikom nježnošću – dok sam bio u Buenos Airesu – dok bih se vozio autobusom i prolazio pokraj zatvora: bilo je mnoštvo ljudi u redu ispred koji su čekali da uđu posjetiti zatvorenike. Bile su brojne majke, pobuđivale su u meni nježnost: pred problemom svoga sina koji je pogriješio, koji je zatvoren, ne dopuštaju mu da ostane sam, pokazuju mu svoje lice, prate ga. To je hrabrost očeva i majki koje uvijek prate svoju djecu. Tražimo od Gospodina da svim očevima i majkama podari hrabrost koju je dao Josipu. I molimo Gospodina da nam pomogne u ovim trenucima.

Molitva pak nikada nije apstraktna ili samo unutarnji čin, kako to predstavljaju duhovnjački pokreti koji su više agnostički nego kršćanski. Ne, ne radi se o tome. Molitva je uvijek neraskidivo povezana s dobročinstvom. Samo kada sjedinimo molitvu i ljubav, ljubav prema djeci o kojoj sam govorio ili ljubav prema bližnjemu, uspijevamo razumjeti Gospodinove poruke. Josip je molio, radio i ljubio. To su tri lijepe stvari za roditelje: moliti, raditi i ljubiti. Josip je zbog toga primao što mu je bilo potrebno da se suoči s kušnjama života. Pouzdajmo se u njega i u njegov zagovor.

Sveti Josipe, ti koji si čovjek koji sanja,

nauči nas urediti duhovni život

kao nutarnje mjesto gdje se Bog očituje i gdje nas spašava.

Ukloni od nas misao da je molitva beskorisna;

pomozi svakome od nas da odgovori onome što nam Gospodin pokazuje.

Neka naše razmišljanje bude obasjano svjetlošću Duha,

naša srca ohrabrena Njegovom snagom,

a naši strahovi spašeni Njegovom milošću. Amen.

*Prenosimo sa portala Polis.ba; izvor: vatican.va; prijevod: Jozo Šarčević

Oceni 5