Divlje svinje se baškare u pustoši gostinskih soba
Bundevice

Photo: www.mustraa.com

Ruske šućurke

niz riđu glinu jeseni,

glatke kosine bunila,

tamo gde su se u žurbi, iz bašti

ka trgovima, survavale taljige

s kojih su spadale bundeve

kao glave otfikarene na cepalu,

a šućurke, njihova zaostala deca,

plakale u kanalu,

u veličanstvenom poretku vrste,

kao božji vojnici,

revnosno marširaju termiti

za poletanje se spremaju

ćilimi od šarki, pruća i zlatnih ribica,

i divlje se svinje baškare u pustoši gostinskih soba,

pred večernje izlaske na puste ulice

u neodustajanju žive selice i uvežbavaju

formacijske pokrete ka jugu

neeksplodirano Sunce bljuje nutrinu

umorno od spasavanja sveta,

opomena razmetljivcu, posustalom, niščem...

odustati od simfonija radosti, požude i ushićenja,

mimoilaziti se s čuđenjem i apsurdom,

pristajati na laž, laž, laž... bodljikave ograde sozercanja,

bežati od upitanosti i sumnje,

odmetnuti se u slabost i gluvoću,

ravno je smrti spoznaje i mašte,

tromoj, nevidljivoj entropiji, moždanoj smrti,

tavorenju na aparatima za varenje,

spravama za mlevenje, ceđenje, ispiranje...

bekstvo u mrklinu sopstvene lobanje, u bezdani hropac,

tako duboko skapavati, podvižnički predano, štedro,

zakopavati izvor, svrhu, volju, snove...

i čuvati kao Zlatni Čas života

jednu jedinu ljudsku osobinu, zavist,

dok flekavomutnim očima šućurke,

odozdo, iz užasa sopstvenih provalija

zavidiš snenom „mešancu“ - lutalici

što posut junskim svetlom,

bogougodno drema na prašnjavom tepihu parka,

i nepomućenim se trenovima radosti

otima nepostojanju

jun 2019.

Oceni 5