S tamnim senama u boj stati

OPROŠTAJ S MAJKOM

Majko! Tvoj stakleni pogled dušu moju muti

i režu mi zjene izlomljene bore...

Skamenjena, modra, tvoja usna ćuti,

a ja čujem tihe, nježne razgovore.

Još jednom, majko, o još samo jednom

tople prste ti u kosu mi uroni,

da osjetim, majko, u tom jutru lednom

žar ljubavi tvoje... I dok zvono zvoni,

 

samo jednu riječ utjehe mi kaži,

pa sklopi oko što u beskraj zuri,

osjećam da taj pogled mene traži,

dok niz svelo lice zadnja suza curi.

 

O, ta bi suza htjela reći mnogo:

poljubac majke što se na put sprema,

i savjet prije no se kaže: "Zbogom..."

nježnu ljubav majke koje više nema!

 

(1951)

 

* * *

BIOGRAFIJA

 

Divna je pijanica bio Eduard Kon.

Imao je naočari od sjajnih prizama i kroz njih je gledao

u svijet kao kroz dugu.

 

1

Djetetom još morao je u školi da mokri poslije svih,

jer je bio obrezan.

Volio je nekad pekarevu kći i bio pomalo srećan.

Kada je ona doznala da je obrezan, učini joj se da ne bi

mogla s njim da podijeli postelju.

Otada je volio da zadjene platu za gudalo čardaša i da se

ljubi s Ciganima.

Zatim je – radi utjehe – zavolio Deliriju, i ona ga je uzela

u iskren zagrljaj.

 

2

Vjetar mu je razvijao pepeo kroz vitki dimnjak

krematorijuma, visoko, visoko...

sve do duge.

(1955)

 

* * *

NARICATI, NARICATI

 

Čekati, dok ponoćni zvon tinja,

Da se donese crna škrinja.

Ne pitati zbog kog je patnja,

Zvoniti dok ne mine pratnja.

Pod baldahinom i crnim velom

Nositi raspelo belo, pred opelom.

Pod teškim srebrom pognuti pleća,

Daviti se u dimu sveća.

S tamnim senama u boj stati

I tihe psalme zapevati.

Slušati orgulje pečalne

I zvona posmrtnih ječanje.

Kročiti preko zeva grobova

U pratnji slugu, božjih robova.

Mrznuti u začaranoj noći,

Gledati tuđeg mrtvaca u oči.

Drhtati na mesečini kobnoj,

Uzdisati na humci grobnoj.

Poreći prošlost, jecajući,

Zamađijano, klecajući.

Oprostiti svakom. Pokajnički

Grliti sanduk, očajnički.

Testament strašni sricati,

i naricati, naricati, naricati.

 

* * *

SJUTRA

 

Svake večeri, umoran od neostvarenih želja, ali uvijek s

drhtajem nade u srcu, prošapćem jednu riječ:

Sjutra!

Sjutra će mi neko reći: sine;

sjutra će mi neko reći: dragi;

sjutra će mi neko reći:... volim;

sjutra ću sve patnje u jedan grob sahraniti, u jedan grob

bez krsta, bez znaka, da ni spomena na njih ne ostane;

sjutra...

I tako trista šezdeset pet dana u godini –

Sjutra!... Sjutra!

 

* * *

SVATOVI

 

Iz mog doma

izlaze svatovi

 

Crni su mi odnijeli

Majku

 

a bijeli

sestru

 

Mome srcu jednako zvuči

pucaju li zvona

il zvone puške

 

Iz mog doma

izlaze svatovi.

 

(1955)

 

* * *

JESEN

počinju bračne svečanosti

ljubavni krici detlića liče

na udaranje po bubnju

umetnost sviđanja je beskrajno

raznolika

 

divlje se patke zaručuju

u novembru

događa se tako

da se jata putnika

doletelih čak iz rusije

nađu sa starosedeocima na istim

jezerima na il-de-fransu

i tada dolazi do velikih ljubavi

praćenih tragedijama

i ogovaranjem

 

* * *

ĐUBRIŠTE

LJudski i životinjski otpaci : nokti, kose

Ženske kose koje su pucketale pod električnim dodirom češlja

Liskuni žuljeva zasecanih žiletom

Mrki lišajevi rana

Dlake s nogu iz nosa iz uva

Mirišljava mahovina ženskih pazuha

Lobanje riba

Raširene lepeze repa,

Dvosekli češljevi ribljih kičmi,

Ošurene kokošije glave,

Crno vlažno perje,

Zgrčene kokošinje noge od voštanih krljušti,

Životinjske kosti iz kojih je isisana srž,

Zelena creva živine vezana u čvor

Tube ribljih kostiju slične uzorcima za igle,

Dvostruki baloni ribljih mehura

Ogrizine jabuka

Koštice od šljiva bresaka lubenica

Koštice od višnje kao vitamini

Zgužvani indigo sa šiframa

Trulo voće čije meso jedu crvi kao meso ljudsko

Izgrižene muštikle od višnjevog drveta od kaučuka od ćilibara

Muštikle požutelih prstiju

Plavi žileti plave koverte za žilete, tramvajske karte, etikete

Papirne čipke teleprinterskih traka

Otpaci uštirkane čipke

Zlatne čaure praznih karmina kao puščane čaure

LJuske od jajeta iz kojih su se izlegla kljunata čudovišta bez krila i repa

Poklopci pivskih flaša

Crepovi slomljenih saksija

Rogozina, trula slama,

Crni barjak kišobrana

Ptičji skelet suncobrana

Salvete na kojima je utisnuta posmrtna maska usana

Prazne kese od hartije koje čuvaju u svojim naborima zrna kristala kao u mekom

mesu školjki

Presečena šargarepa sa svojim godovima u sredini zelenim pa sve rujnijim

Kore od graška kao odsečene usne

Pregorele sijalice kao jaja žar- ptice ( žice)

Članske karte sa svojih deset zapovesti u koje više niko ne veruje

Požutele manžetne

Svilene kravate kao iščupani strukovi vodenih cvetova

Isceđene tube paste za zube

Čepovi,

Fotografije snimljene pri mesečini

Karamfili koji grozno trunu

Lale narcisi gladiole

Krinovi koji daju đubrištu svečan izgled groblja

Ekseri spajalice rajsnegle igle šrafovi ukosnice

Riđi uvojci bakarne žice

Ispražnjene hemijske olovke

Paučina najlon čarapa

Rasparene rukavice

Vezice ringle pločice

Stare cipele koje polako postaju zelene kao trava

Dečji crteži sunca i neba na koje kiša stavlja svoje potpise pretvarajući ih u

remek-dela

Drečeći omoti knjiga kao krvava materica muza poezije

Ženske ukosnice čiji su se kljunovi mimoišli kao kljun papagaja

Pokisle trake krep – papira

Zarđale žice

Čipkasti otpaci oštraljkom oštrenih olovki

Kore oraha kao rastvorene ptičje lobanje

Trule moždine oraha poput ljudskog mozga

Cevčice od slamke i njine srozane čarape od cigaret – papira

Četke za zube u kojima je ostalo samo korenje u desnima od stakla

Kutije od lima, od kartona

Staklene epruvete u kojima su ležali aspirini kao zreo grašak

Boce od mleka piva koka-kole

boce sa malecnim ustima kao u pijavice

boce zurle frule okarine

boce sa razvaljenim trbuhom kao u riba

boce sa zelenim poseklinama

boce što zaudaraju na xibru i na povraćanje

boce sa jabukom – pampurom u gubici kao u zaklanog praseta

boce sa ustima mastiljavim kao usta osnovca

kore od naranxe kao koža žena između lopatica

kore od naranxe sa postavom kao postava kožnih rukavica

kore hleba raskiseljene u prljavoj vodi kao u krezubim ustima staraca

isceđene polulopte limunova

spiralne opruge kora od jabuke

kore od lubenica kao sveže konjsko meso na koje su napadale velike crne muve

kore banana kao odrani muški ud

kore krompira sečene neštedimice prosto kao što se seče hleb

Smeđe pramenje prašine

Pepeo cigareta

Isceđeni opušci poput velikih belih crva koje je izleglo đubrište

Prezervativi u čijoj ljigavoj kesi trunu homonkulusi

Talasasti porcelan slomljenih tanjira

Zgužvane novine koje kasne i po mesec dana

Plastika, pleksiglas

Grumenovi vate na kojima se gruša krv i znoj

dugmad od roga pleha i sedefa

Komadi gaze kao skinuti s đerđeva

 

Binte na kojima cveta cvet ženskosti

Flasteri na kojima su ostale zlatne dlake s belim korenjem

Pesme (pa i ova)

Koverte sa iščupanom ljubičastom utrobom

Marke crvene žute plave zelene

marke na kojima se prse državnici pesnici i osvajači vasione

marke zarobljene dodirom jezika kao što se zarobljavaju ljubavnici

marke za kojima luduju filatelisti spremni da ih balsamuju

marke žigosane kao stoka

marke opervažene čipkom

marke na kojima cveta cveće i reže lavovi

marke sa pečatima gradova

marke sa datumima kao na bocama s pasterizovanim mlekom kako bi đubrište

uvek bilo sveže

Pisma pisana na kolenima u vozu

pisma pisana na velikim pisaćim mašinama vitkim prstima daftilografkinja

prstima sa kojih je upravo olizala puter

pisma pisana dečjom rukom

pisma pisana drhtavom rukom staraca

razglednice pisane hemijskom olovkom na terasama kafana

pisma sa mandatima čuvenih hotela

ljubavna pisma od kojih kiša napravi tragediju

Đačke sveske koje treba čuvati za starost

Posmrtni plakati o kojima se nema šta reći

Salata zelen kupus zelje zimzelen

Kopar papar karamfil karfiol

Ogrizine jabuka (opet)

Grozdovi jorgovana što se raspada veličanstveno kao izvađena pluća pušača

Krpe lastike kragne

Mušeme muslinske marame svila

Ruže

ruže koje divno pristaju đubrištu kao što pristaju i pesmi

ruže koje počinju da zaudaraju kao ljudi

ruže na koje sleću muve

ruže koje su zavijale u tanke šuštave papire vlažne ruke prodavačica

ruže koje su držane u kristalnim vazama kao zlatne ribe

ruže kojima su menjali vodu kao obloge na čelu bolesnika

ruže vezane žicom kao zločinci

ruže sa zglobovima sličnim zglobovima papkara

ruže sa lišćem tako nalik na veštačko

ruže zbog kojih sam se probudio u 3,30 noću kako ih ne bi do sutra zaboravio

 

(1966)

* * *

RAŠTIMOVANI KLAVIR

 

avenijom crnih šuma prođe

jedna opatica

na biciklu

 

jedan se policajac krsti

pred katedralom

 

jedna katedrala od čipaka

 

jedna starica što nudi ljubav

za svega trideset franaka

plus soba

u jednoj radnji na uglu

prodaju tople pidžame

i žvakaće gume

za pse

 

jedan pijani mornar

u zagrljaju ulice

 

u jednoj se kafani toče

kakao i gorki likeri

 

jedan visoki kongoanac

što liči na kengura

umire javno

od nostalgije

 

oči jedne mlade konobarice

u kafani italija

podsećaju na oči modiljanijevih

žena

 

jedan se pijani nemac seća

poljakinje marije kazinske

koju je ljubio

1943

s jednom rukom

na pištolju

s drugom na levoj sisi

 

jedan me raštimovani

klavir

podseća na luku spasa

u parizu

gde sam plakao jedne večeri

gledajući jedan ljubavni par

kako se grli

 

* * *

PESNIK REVOLUCIJE NA PREDSEDNIČKOM BRODU

Protokol

 

Trista bijelih košulja

(po tri komada za svaki dan)

ne da ne biste bili gol

neg tak vam nalaže protokol.

O gaćama i da ne govorimo.

(Od igle, za kravatu, do gaća

Protokol plaća.

Vama je za to odveć mala plaća.)

A što se tiče kravate

(uzgred – kažu – vi ne ljubite odveć Hrvate)

Kravata treba da se sa kompletom slaže,

Tako Protokol nalaže.

Imadete li dovoljno kupaćih,

za plažu?

Desetak recimo.

(I da ne budu

kak bi se reklo mini.)

Kod vas je,

Tak mi se bar čini,

običaj takov da se

ljudi kupaju u gaćama –

onima istim koje

na njima povazdan stoje.

I (o gaćama još samo ovo):

mijenjati ih sve češće

naročito ak uzimate učešće na kakvom prijemu

(vi to ne kažete valjda na – premu,

tamo kod vas u Šumadiji, u Sremu?)

I nemojte Mu odveć stezati ruku

I izbjegavajte krupne riječi

One po Vuku.

Evo još nekoliko savjeta

(to držite poput zavjeta):

ne smije se pljuvat

ne samo po palubi

(to je i vama samome jasno)

neg niti u more

niti u vode oceana

čak i kada je vrijeme krasno,

jer treba ovdje, izvan uljudnosti,

računat na snagu vjetra

(od nekoliko stotina metara

u sekundi).

Imat ćete lakaja i tajnika,

 

i poseban (odjelni) toalet i tuš.

Tuširanje bar triput dnevno.

Što se tiče konverzacije,

Treba da je (uglavnom) laka.

Što više anegdota iz nobe

(može poneka i sa

seoske mobe)

kao i sa Drvara i Visa.

Ne zalaziti u mutne vode

nacionalizma.

(Čuvati jedinstvo i brastvo

to je naše najveće bogastvo.)

Ne pominjati nikako

Đilasa, Dedijera, Hebranga.

Držati se, naprosto, svoga ranga.

O Staljinu — oprezno.

Trockog pominjat uz smiješak

prezrenja.

O živima se ne izlijetati.

(Sve se u politici iz dana u dan mijenja.)

Što se tiče javnoga mnijenja

to je vaša domena.

Novine, radio i cijela štampa.

Tekstove ćete davati meni.

Ne rad kontrole, neg rad pravopisa.

Bar što se tiče

verzije ijekavske, latiničke.

Sve čuvati

kao najvišu (državnu) tajnu,

kao zjenicu oka.

Daklem: nikakova privatna trača

od našeg cijenjenog,

uglednog

itd.

izvještača.

Nikakove privatne bilješke

nikakova lična viđenja

nikakova indiskrecija

Sve što je odveć lično

ovdje je neprilično

Sve što je iz posebnog ugla

uglavnom

izbjegavati.

Opisati s mnogo epiteta

jedino stav

držanje

glas

i oči

dok se palubom šeta.

Može i ruke.

Talase oceana

kroz koje lađa nam plovi.

Tropske noći.

Galebovi.

Zvijezde na nebu noćnom.

Brodske mašine u zamahu moćnom.

A On na palubi, na pramcu

Trobojku – s petokrakom –

kako se vije.

I val koji po boku lađe bije.

Što se tiče pića,

može da se umjereno pije.

No uvijek sjesti nakon Njega.

I ustati nakon Njega.

Jesti učtivno, po protokolu,

Uz poneku anegdotu

Il basnu, o psu, vuku ili sokolu.

Zbog tropske vrućine trebat će vam

unosit mnogo tekućine.

A zbog glasa

što više sokova: naranče, ananasa.

I dosta limuna.

Pjesnička duša nije imuna

pred strojem flaša.

Ta svi smo ljudi,

pa i pjesnici!

Ne pišete pjesmice?

Piće ne trošite? –

Morat ćete malko uiskija

sa ledom.

To neće, vjerujte,

na nos da vam iskija.

O tome (treba li reći?)

u izvještajima

ni riječi

(O piću i drugim nakanama)

S osobljem i mornarima

samo zvanično i ništa lično.

Nikakova pitanja:

”Odakle si, baćo?”

(I tome slično)

”Koliko do kraja roka?”

Il ponudit mornaru pića il soka.

Što se tiče lijepe književnosti,

Tu ne treba s primjerima

ići daleko.

Prosto: pričat svježe i lako.

Klasike marksizma

citirat bez paroksizma.

I, naravno, pisce iz nobe.

Ćopića sad već može.

Al bez pretjerane hvale.

“Majku Knežopoljku” svakako znadete

naizust. Lijepo.

Recitirajte.

Gorkoga čim više citirajte.

Što se tiče vaše osobne lektire

nek vas nije briga,

na lađi postoji knjižnica

sa mnogo knjiga

iz svih mogućih oblasti:

lijepa književnost, slikarstvo,

geografija, istorije revolucija,

pjesnarice, marksističke stvari

nastanak narodne vlasti

kuvari.

Tu su, naravno, i vaše knjige

podvučene raznim bojama

crvenom, plavom, zelenom

(već prema

utvrđenom kodu),

tako da kad ih uzme u ruke

može steći o njima objektivnu sliku

bez po muke,

onako u mimohodu.

Mišljenja sam da Mu vaše knjige

nisu zadavale odveć velike brige

primite moja čestitanja.

Imate li još kakovih pitanja?

Ah da. Što se tiče krabova,

rakova, oštriga

(On voli to da troši)

morate bit na oprezi,

to je čitava nauka.

Stvar morate kod kuće vježbati

pod stručnim nadzorom jednog od

naših momaka.

Te su stvari uvijek svježe

ne morate se dakle bojati

trovanja il kvarenja stomaka

S društvenim igrama kako stojite?

Šah, poker, biljar, dame, kanasta? –

Nažalost mali se fudbal

ne igra na lađi

(mada je upražnjavao i taj sport

s uspjehom

kada je

bio mlađi

i kad mu je dopuštalo dragocjeno vrijeme).

U redu za šah, zapisano je već.

Imadete li kakove kategorije?

Nemate?

Al niste ni neki pacer?

I, ponavljam, bez velikih kombinacija.

Otvaranja klasična.

(G-4, F-4 i tome slično.

Ne navaljujte odveć na kraljicu,

ne stavljajte kralja u bezizlaznu situaciju

ni odveć zamarati lovca

ni stavljati kule na neprilično mjesto;

držati se što više piona

– ali ne igrati ni poput osnovca.

Pauze između poteza

ne treba da odveć traju.

Njegovo je vrijeme dragocjeno!

Konverzacija pri šahu

treba da bude prije svega

iz oblasti sporta i šaha.

Možete pomenuti pri tom

Nasera, Negusa, Šaha

iranskog i t. sl.

Pazite prilikom kartanja

s kartama nema šale!

Gubitak plaćate iz svoga džepa!

(Osim pri velikom gubitku, koji prelazi mjeru.)

Tu se dakako vodi

žestoka bitka

nerava.

Odnos je neravan:

s jedne strane On,

čije se misli bave krupnim stvarima

(samo mu ruke učestvuju u igri)

njegove su misli

u Indiji u Iranu u Rusiji

u Africi, u snježnim Tatrama.

A vi ste cijelim bićem i mislima

kao u busiji

u – kartama.

Dame se ljube u ruke

ako su dame

gospoda se zovu mister i ser

tu nema nikakove misterije

Komrad i Tovariš

samo drugovi iz Istočnoga bloka.

Na stranicama ovog bloka

sve vam je ispisano

to izučite dobro,

tu ne smije nikako da se omane.

Dobro…

Plesati morate znati…

Dobit ćete učitelja plesa.

Ingliš, valcer, tango,

To vam uvijek zatrebat može,

u velikom svijetu.

Ruke držati u blagom stisku

oko struka

u plesu je važan rad nogu

al igra i-te-ka-ko

ulogu i ruka.

Zube morate popraviti,

imamo vremena dosta,

i najboljeg dentistu (zubara).

Ako vam i poslije toga

zaudara iz usta

upotrijebite

vodicu

to treba samo da se uštrca,

pri ustajanju,

našte srca.

To važi isto i za noge.

Mijenjati sokne dva-tri puta

na dan

i prskati sprejom.

Otkloniti perut.

(Malo da se skrati kosa.)

Morat ćete se odvići također

čačkanja uha

i čačkanja nosa.

Od svoga ćete ordonansa

dobit dva-tri dezodoransa

za upotrijebit pod pazuho.

U jednu riječ: voditi

čim više brige o higijeni.

Dođite sutra u isto doba.

A sad vam evo spiska

Tu je i trebovanje

idite kod našeg krojača

da vam uzme mjeru.

Držim vam pesnicu,

vama i vašem peru!

* * *

Nema na sve to razloga trošiti rije…

Prosto, čovječe, nije

red u otmjenom društvu

da se po nosu rije

ili

kako se to kaže tamo kod vas

u okolini Čačka

ne smije

nos da se čačka.

I još ponešto iz bontona:

ne smije se…

(a, to san već reko,

ne mari):

pljuvati štono kažu ”po podu”,

niti s palube u more,

niti po brodu.

Ili, primjerice,

češljati si kosu

za stolom.

Zamislite si samo:

Vlas – u sosu!

Da, za danas, još samo ovo:

hoće kadikad od vrućine

i znoja

da se zalijepe gaće

između guzova

a to

čovjeku zna da zasmeta.

Hoću rijet

ne smijete

taj problem rješavat niukom

slučaju rukom!

I, naravski, ne smijete

da se odveć glasno smijete.

To jest

da se razumijemo

smijete

da se slatko nasmijete

ako je u pitanju nekakova šala

cijenjenog…

i tako dale,

al to ne znači

da treba da vam poteku bale

il štono se u narodu kaže

da vam se razvalu žvale.

Treba On da zametne temu

ondak ćete

na temelju toga

vidjet da l je stvar stroga

il je sve to šala

našeg cijenjenog…

i tako dale.

Visoki si gosti

volu da se šale.

Pogotovu oni

iz Istočnega bloka.

A proposto:

sve je to zapravo prosto,

al valja neke stvari znati:

Istočni drugovi

ljubu se u usta,

to ko da je upisato

u njin Ustav.

Nesvrstani se grlu

i jedno drugom u susret hrlu.

Zapadni su van

vrlo uštirkani

ka da su progutali kolanc.

(Što reče, u šali, drug Dolanc.)

Oni se ne primiču odveć blizu puku,

pa ni rukovodstvu,

no samo pružaju ruku

(svi su oni isti)

pak je odmah povuku

ka da ćeš im je izisti.

No sve se ovo na vas ne odnosi,

to su njihovi, interni, odnosi,

no u diplomatiji

pogotovu kad je ona još mlada

tako rekuć od juče

mora čovjek vazdan učit

(znate kako je ono reko Lenjin)

…eto vidite.

Mora se čovjek malko pomučit

da bi bio dostojan

predstavnik svoje zemlje

i nacije.

Postoje tun razne mogućne

mahinacije.

Eto, neki van na primjer Rus

krkne jezičinu u usta

(kako to narod vulgarno kaže).

Šta vam je, daklem, činit? –

I vi ga njemu na isti način!

Stisne li vam ruku da se kosti lome?

Na isti način – dabome!

Štono kažu: oko za oko

zub za zub!

duboko za duboko,

čvrst stisak

za stisak grub!

Ili, primjerice,

neki vas Englez (uzmimo) pita:

hau du ju du?

šta mu vi na to kažete?

E pa, vidite, nije!

U tome grmu leži zec!

Vi mu kažete to isto:

hau du ju du?

A ne ko neki naši ljudi kad se sretnu

pa stanu da se psuju

„di si, jebem li ti mater?”

Što se paka vjetrova tiče

(tu ne mislim na pasate),

treba naprosto suspregnuti crijeva.

(To je ka što dođe čovjeku spontano

da zijeva,

kraj logorske vatre

kad mu se zadrijema)

daklem:

ni naglas niti

profunjariti

neki prdež,

što je, gledano iz aspekta okusa

u fokusu pažnje;

još gore: sve to ostaje u zraku?

Najbolje je, ako drugog rješenja nema,

izići diskretno

i zadržat se tamo što dulje,

a ne ko što rade neke hulje:

prnu vani

pa odmah uniđu

(umjesto da puste ovdje goluba

pa da ondak iziđu na palubu).

Nježnije, nježnije, nježnije.

(Ne, nije to Lenjin

To je parafraza.)

Ova vas staza

vodi pravo na put

a tamo vas čeka limuzina.

(Za sebe, idući pošljunčanom stazom prema kući, melanholično):

Opalo je lišće

Uskoro će zima.

A On voli tople predjele.

(1986)

* * *

NA VEST O SMRTI GOSPOĐE M.T.

 

Kakav dobro obavljen posao, Smrti,

kakav uspeh,

srušiti takvu tvrđavu!

Požderati toliko mesa, skrckati toliko kostiju

za tako kratko vreme.

Potrošiti toliku energiju,

brzo, kao kad se ispuši cigareta.

Kakav je to bio posao, Smrti,

kakva demonstracija sile.

(Kao da ti ne bismo

verovali na reč.)

 

(Pesma posvećena Miri Trailović)

(1989)