Šaban Šarenkapić: Pouka smećara

Između rodnog nam grada i susjednog
Mjesta teče jadovna rijeka
Naše svijesti
I rastu hrpine zajedničkog smeća:
Nečist koju proizvode
Samo ljudi
Viđen iz dalji
Kroz runa dima pejzaž sliči
Umnoženim kricima munka edvarda:
Sa deponije
Crne se prozorčići
Na romskim naherenim kućama
Pošto pod strehama sad nema nikoga
I djeca gologuza hornog smećara
Ne dočekuju vikom
Sedeći za svojim drvenim volanom
I mašući glavom otac mi veli:
Utuvi
Kada
Ne radujuć se obilju
U kućercima kraj puta zgluhnu
Pjesmari: to zasigurno na kijamet sluti