Šaban Šarenkapić: Sasma lično

Sjedim u bolničkom sobiku
Uz staroga prijatelja
I sina mu

Mislim
Da priželjkuju isto –

Ja ne znam šta je crnje:
Biti otac što se
Ne opire

Ili sin koji bi
Umjesto roditelja
Da ispusti dušu a ne može

O slava
Smrtima koje
Posjete nas kad niko ne vidi