SAD: Kako je Trump uveo demokraturu

Napetost je, vidjeli smo, postupno rasla unutar SAD-a  od dana izbora, 3. studenoga prošle godine, zbog odbijanja Donalda Trumpa da prizna izbornu pobjedu Joa Bidena i omogući mu mirno preuzimanje vlasti. Međutim, dok Uprava za opće poslove (GSA), tranzicijsko tijelo, nije priznala izborni rezultat (to je učinjeno u noći s 6. na 7. siječnja, po našem vremenu), Trumpova se baza podrške polako urušavala. Budući da je Bidenu bio sve vrijeme zabranjen pristup federalnim agencijama i obavještajnim informativnim sastancima, neki dužnosnici (sadašnji i bivši) Trumpove administracije započeli su privatni kontakt s Bidenovim timom kako bi ga podržali u tranziciji. Znak da je tomu tako jest činjenica da se administracija odlazećeg predsjednika ponudila pomoći Bidenu organizirati učinkovit odgovor na epidemiju Covid-19, koja je inače teško pogodila zemlju.

S druge strane, stav predsjednika Trumpa i njegovih žestokih pristalica uzrokovao je eskalaciju nasilja u saveznim državama u kojima je potegnuta pravna akcija protiv izbornog sustava, okrivljenog zbog poraza republikanaca. Države u kojima je do zadnjeg trajalo prebrojavanje glasova (Georgia) postale su poprištem sukoba i prijetnji nasiljem protiv izbornih dužnosnika (i demokrata i republikanaca). U srijedu, 18. studenog 2020., državni tajnici Arizone i Georgije izvijestili su o prijetećim porukama koje su primili protiv sebe i svojih obitelji, potuživši se na ”stalno i sustavno slabljenje povjerenja” u izborni sustav, kako je to za medije izjavila tajnica demokrata Arizone, Katie Hobbs, pozvavši republikanske dužnosnike da prestanu ”nastavljati s lažima i dezinformacijama". Štoviše, ponovljena brojanja, koja je zatražio Trump, apsolutno ne utječu na konačne rezultate ovih izbora: Biden se približio rekordu novoizabranog predsjednika s oko 80 milijuna glasova, odnosno najmanje 65% svih glasača koji su izašli na birališta. Uzvik uzbune u američkom eteru (i šire) slušao se sve do noćas, a eho je sljedeći: globalizacija će biti dovedena u pitanje i nedemokratski političar doći će na vlast!

Nema dvojbe da će za anglo-američki politički demokratski koncept, 2020. godina i početak 2021. biti upamćeni kao razdoblje sloma poznatih modela demokracije. Premda je sve tinjalo od 2016. godine, kada je Velika Britanija rekla “ne” Europskoj uniji, a ubrzo nakon toga Donald Trump izabran za predsjednika SAD-a, neki politički autori upozoravali su tijekom posljednje tri godine kako davanje previše prostora narodnoj volji potkopava predstavničku demokraciju. Jesmo li u medijima svjedočili da su ti strahovi bili opravdani ili su tek proizašli iz sklonosti katastrofizmu i modernim teorijama zavjere?

Na kraju mandata Donalda Trumpa, stručnjaci za demokraciju sa Sveučilišta u Göteborgu predstavili su rezultate istraživačkog projekta “Varities of Democracy”, jedne od najvažnijih studija provedenih do danas u svijetu u kojoj su prikupljeni i analizirani podaci 3.489 političkih stranaka. Istraživanjem se htjelo propitati je li populistička retorika ojačala, odnosno je li moguće pronaći točku razlikovanja između korumpirane elite i naroda. Studija također želi ponuditi odgovor na pitanje koliko su nedmokratske ideje raširene u Europi i u Americi. Nepoštivanje političkih protivnika svakako pomaže u odgovoru na ovo pitanje. Dobra strana te studije jest u tome što se istraživanje temeljilo na opažanjima i podacima koji omogućuju usporedbu i analizu razvoja demokracije posljednjih pedeset godina na međunarodnoj razini.

U SAD-u su se u istraživanju istakli uglavnom republikanci, gdje je primijećeno kako se indeks populizma značajno povećao u posljednje četiri godine. Koji je glavni uzrok? S predsjednikom Trumpom kritika globalnih vladajućih elita postala je uobičajena. Nadalje, vladina migracijska politika promijenila se i pooštrila. To je trend koji se ne može naći kod demokrata, koji nisu usredotočili pozornost na pitanje migracija, kao ni na kritiziranje političkih elita. Nedostatno poštovanje republikanaca prema ostalima još je jedan pokazatelj širenja nedemokratskog ponašanja. Napadi usmjereni na predsjednikove protivnike učetverostručili su se. Konačno, razvidna je selektivna primjena manjinskih prava.

Uspoređujući različita razdoblja, spomenuta švicarska studija otkrila je da je ova evolucija započela već 2008. Bila je to godina kada su demokrati pobijedili na predsjedničkim izborima s Barackom Obamom. Tih godina rođena je Čajanka, oporbeni pokret koji je nastao prije svega protiv Obamine administracije i projekta reformi američkog zdravstvenog sustava. Tijekom Trumpovog predsjedovanja, koje je započelo 2016. godine, populizam i neliberalna demokracija povećali su se i dosegnuli razine koje nikada nisu dosegnute u prošlosti. Rezultati studije pokazuju da postoje vrlo male razlike između onoga što se događa u SAD-u i autokratskih režima, poput onih na vlasti u Mađarskoj i Poljskoj. Zapravo, u Sjedinjenim Državama pluralizam se ne dovodi u pitanje zahvaljujući načelu “provjere i ravnoteže”.

Nakon onoga što se 6. siječnja dogodilo, ostavke vodećih predstavnika odlazeće administracije počele su padati. Tu spadaju zamjenik savjetnika za nacionalnu sigurnost Matt Pottinger i šefica osoblja prve dame. No, ministrica prometa Elaine Chao, supruga republikanskog čelnika Senata, Mitcha McConnella i savjetnik za nacionalnu sigurnost, Robert O’Brian, također razmišljaju o napuštanju broda. Premda, većina republikanaca nije spremna nikamo bez Trumpa. Premoćan je, nemaju hrabrosti izvesti ga pred lice pravde. A pitanje koje sve glasnije kruži političkim krugovima Washingtona odnosi se na budućnost Republikanske stranke. Ipak, brojevi govore sami za sebe: deset godina su u manjini u Senatu, izgubili su Donji dom i Predsjedništvo. A čini se i da više ne vide stvarnost: u Kaliforniji, gdje je epidemija koronavirusa izvan kontrole, bolnice propadaju, a Trump o pandemiji nije razgovarao tjednima;  zavjera je stilska figura kojom tumači sve oko sebe i izvor iz kojeg se napajaju njegovi pristalice. Dobro upoznati uvjeravaju da će gotovo sigurno napustiti ceremoniju inauguracije za dva tjedna  –  činjenica bez presedana u povijesti SAD-a, koja produbljuje pukotinu između dviju Amerika. Joe Biden na dužnost će stupiti 20. siječnja, no – hoće li Trump i trampizam tada napustiti američku političku scenu?

Ukratko, republikanska vlast u SAD-u, s Donaldom Trumpom na čelu, provukla je kroz medije, represivni sustav i obavještajne zajednice  novi tip vladavine, za koji se može reći „nit je snijeg, nit su labudovi“, a lako se može opisati riječju demokratura, odnosno diktatura demokracije. Riječ demokratura navodno je skovao urugvajski pisac Eduardo Galeano, a odnosi se na vladavinu obilježenu protodemokratskim i oligarhijskim odlikama. No, objašnjenje za istu tu riječ radije bismo uzeli od Predraga Matvejevića jer ju je on ustvari prvi unio u literaturu, u „Mediteranskom brevijaru“.

Demokraturu smo upoznali u našoj blizini, u novim balkanskim državama nakon tranzicije devedesetih godina, stoga medijska poticanja tvrdnji da se jučer Amerika balkanizirala u punom smislu potvrđuje tezu da se američka demokracija pretvorila u Trumpovu demokraturu.

Rast populizma, neliberalna demokracija – trendovi su što ih je Trumpova vladavina osvijestlila i na starom kontinentu. Populizam u Velikoj Britaniji, ali i u drugim zemljama Europe, posebno onima s jakim financijskim tržištima (recimo Švicarska), nije ondje od jučer. Padom komunizma, populizam je dobio pogonsko gorivo i za zapadnoeuropske zemlje, gdje je promovirana desnica kakvu danas poznajemo. Prema švedskim stručnjacima, nova desnica u Europi ima ponešto drugačije karakteristike od onih u američkih republikanaca, ali se  “apel ljudima”, sredstvo kojim se Trump inače obilato koristio sve vrijeme svoga mandata  („volim vas“, „možemo i hoćemo“, „otiđite“, „dođite“…), svugdje znatno povećao, i to, naravno, nedemokratskim korištenjem usluga medija, ali i manipulirajući emocijama javnosti. Istodobno, rasle su kritike što su ih elite upućivale vladi i saveznoj upravi.

Kao i kod američkih republikanaca, i u Europi se bilježi porast verbalnih napada na političke antagoniste i smanjuje se spremnost da se daju riječi manjinama i demokratskim suparnicima. Naravno, tome smo svjedočili i u Hrvatskoj, gdje se u posljednje vrijeme pojavila retorika među političkim protivnicima koja obiluje pristranošću i priličnom nepismenošću u vježbanju demokracije, pri čemu je indeks populizma vrlo visok kod svih političkih aktera. Neki tumače kako je taj populistički trend, a o populizmu sam već prije Trumpova pada rekla što se sprema uzornoj zapadnoj demokraciji, hrana masama zbog propalog financijskog tržišta.

Kritičari globalista idu dalje, pa kažu kako je sjeme trampizma zasijano još 1972. godine, kada je Amerika zbog rata u Vijetnamu (i koječega drugog) zapala u financijske probleme, što je prikriveno Aferom Watergate, pilotiranom iz ureda predsjednika Nixona, u čemu je navodno sudjelovala i tada mlada odvjetnica Hillary Clinton. Na krilima rušenja komunizma, Amerika se oporavila, ali je hipotekarna kriza 2007. i burzovni slom 2008. debelo očešao američko financijsko tržište i ukazao na potrebu redizajniranja  dotadašnje predstavničke demokracije. Početkom 2010. indeks populizma dosegnuo je najvišu razinu među starim europskim demokracijama, a „demokracija je spašena“ tako što ju je sačuvala oporbena politika. No, istodobno su iščašene ustavne vrijednosti. Od 2015. godine taj je stav manje jak, a političkom kulturom dominiraju umjerenije snage. Anna Lührmann, jedna od autorica prije spomenute studije, ističe kako je na globalnoj razini jasan trend prema promjeni desničarske politike, čak i u etabliranim demokracijama. U SAD-u je to fenomen koji uglavnom pogađa republikance, stranku koja nalikuje na populističku i neliberalnu desnicu u vladama Mađarske (Fidesz, Mađarska građanska unija) ili u Poljskoj (PiS, Zakon i pravda). Trumpova populistička retorika usporediva je s onom tih europskih desničara, ali s naglašenim američkim etnonarcizmom (America first!). Premda, nedemokratske ideje su manje izražene, zbog čega je do jučer bilo teže detektirati kako je uistinu riječ o demokraturi. Nadalje, vrhunac populizma u Europi je već dostignut, dok u Americi nije.

Što nudi budućnost? S Trumpovim nereizborom možda možemo govoriti o jednom zatvorenom poglavlju američke povijesti. Ali ne vide svi Trumpa tako. Prema Rogeru Köppelu, primjerice, političaru i uredniku švicarskog tjednika “Weltwoche”, Donald Trump je poput kemoterapije: užasan, ali nužan. “Ako Trump izgubi“, rekao je Köppel ,“ radikalna ljevica neće preuzeti vlast samo u SAD-u. Također ćemo u Europi i Švicarskoj vidjeti porast političke nekorektnosti, pad slobode mišljenja, više država, lažnih vijesti i poreza.”

Što, međutim, možemo očekivati s Kapitola ovih dana? U zloglasnoj telefonskoj raspravi između Trumpa i državnog tajnika Georgije indikativna je jedna rečenica: “Ne obraćajte pažnju na društvene mreže!“ Nije, naime, riječ o društvenim mrežama, već o Trumpu. Suština je da trampizam više nije jednostavna struja unutar republikanske stranke, on je nešto drugačije i autonomno: nisu svi republikanci s Trumpom i nisu svi trampisti uistinu republikanci. Trumpovi medijski suport stvara alternativnu verziju stvarnosti: tko je ne prihvati, nužno je protivnik, bio republikanac ili ne. To je doktrina svega ili ničega. Padajući s trona, Trump se drži institucija (zanimljivo, pretežito represivnih…) i vuče ih sa sobom.

Što Trump od danas može učiniti? U praksi ništa, za nekoliko tjedana Biden će biti predsjednik. Trump ipak može zatrovati klimu, i to je već učino. Svi formalni koraci tranzicije preskočeni su, predsjednik se nastavlja žaliti na prijevaru koja je već uvelike negirana, okružuje se suradnicima koji ga doživljavaju poput kralja i daje do znanja, između redaka, kako vojna opcija održavanja vlasti nije isključena.

Tri su razloga zašto Trump tako inzistira na vlasti. Prva je novac: za trampiste predizborna kampanja još nije završila, pa traže financiranje. Nakon glasanja plaćeni su deseci milijuna dolara za potporu predsjedničkoj pravnoj bitci.

Drugo – birački korpus: više od sedamdeset milijuna Amerikanaca glasalo je za Trumpa i vjeruje mu. Izborno je to bogatstvo koje republikanci ne mogu prepustiti demokratima, posebno s obzirom na sljedeće predsjedničke izbore 2024. godine.

Treći je psihološki element: Trumpa nije dobro podcjenjivati. Za predsjednika koji se u prošlosti borio da se i američke vojnike, ubijene ili zarobljene u misijama, smatra herojima, poraz, premda častan, nije opcija.

Ta je Amerika ponovno izašla na ulice. Jednako kao što se to dogodilo u Washingtonu prije glasanja kada su vlasti uhitile Enriquea Tarria pod optužbom da je oštetio crkvu u koju su u povijesti često dolazili Afroamerikanci. Bilo je to tek preventivno uhićenje. „Pripremite se!“, rekao je Trump prije izbora. I pripremili su se, s Tarriom, vođom desničarskih ekstremista, Ponosnih momaka, na čelu. Ponosni momci su ga poslušali i kada im se – da, baš njima! – obratio montiranim videom pozivajući ih da napuste Kapitol, žacnuvši ih između redaka kako su pokradeni i prevareni.

„Zašto su republikanski senatori, ma tko oni bili, pa čak i nakon ovoga što se danas dogodilo, prestrašeni da će govoriti protiv Trumpa? “ - pitao se Michael Beschloss, američki povjesničar specijaliziran za predsjedanje SAD-om, jer činjenice su nečuvene: ovo je prvi put da je Kapitol napadnut otkako su britanske trupe 1814. zapalile zgradu. A tko ga je napao?

Ponosni momci, Ponosna mladež, Trumpjugend... tko?

Bože, što se sve može protumačiti iz nekih sinonima...

*Prenosimo sa prijateljskog portala Radio Gornji grad