Gdje bog nije beskrajan nego nijem
Pokri2

Photo: Braca Stefanović/XXZ

Sakupljač nedjelja

Beskrajnu nedjelju nosio sam na srcu,

kao skrivenu manu.

sa svakim otkucajem vrijeme je dozrijevalo u pjesmu:

jesen se kutrila u svakom uglu, gurala ruke u džepove,

kestene u tuljce od starog tiska. pobjeđivala je prevara lišća.

kesteni, još uvijek vrući, srljali su ususret gladnom grlu,

novine iščekivale silu jaču od vjetra, jaču od vatre.

čekale su tu ruku što će ih podići, kao da se sva čežnja svijeta

skupila u samo tri od svih silnih uz stare novine vezanih stvari:

novine zgužvati i nagurati u cipele dok noge nema,

novine presaviti u kape i poslati ih nepoznatome ličiocu.

jednu od kapa, moguće najveću, prenamijeniti potom u brod

što će ga neko nestvarno dijete niz potok pustiti u zemlju

gdje bog nije beskrajan nego nijem. i nema ničega.

nema ničega osim nedjelja.

*Iz zbirke Zemlja Zemlja, Fraktura, 2017.

Oceni 5