TV serija "P-Valley" (2020)
P-Valley 3

Photo: Strarz Network/IMDb

Samo gola istina

Sam izraz "striptizeta"... i nije baš najsretniji, ha? Ne nužno u smislu da bi se njime omalovažavale same osobe koje se time bave (iako zna biti i toga), koliko da se njime obično omalovažava njihov – rad. Jer kada se spomene riječ "striptizeta", većini će prva asocijacija biti na žene koja se skidaju, eventualno nešto usput malo plešu oko neke šipke, ako rade u striptiz-klubu, i to bi uglavnom bilo to... kao, ne'š ti meni zahtjevnog posla, jel?

Pri čemu se potpuno zanemarujuje jednu jako bitnu stranu tog zanata, a koja je naglašena u jednoj od ključnih scena u prvim epizodama serije P-Valley, u kojoj vidimo Mercedes, glavnu zvijezdu striptiz-kluba Pynk u fiktivnom američkom gradu Chucalissa, kako radi akrobacije oko šipke na oduševljenje mahom muške publike koja je zasipa novčanicama... I onda, u jednom trenutku, kada se Mercedes krene uspinjati na sam vrh šipke, a kamera usredotoči na nju i samo nju – utišavaju se i zamućuju urlici publike i glazba s klupskog razglasa, sve dok naposljetku ne čujemo samo njezino teško disanje i škripanje šipke pod teretom njezinih pirueta. I svakome tko gleda će u trenu biti jasno koliko je to vraški zahtjevan sport, koliko samo fizičke snage i spreme i akrobatskog umijeća iziskuje.

Kod nas su striptiz-klubovi američkog tipa uglavnom egzotika, pa neka vas ne čudi ako ne znate ništa o toj dimenziji klupskog striptiza. Ta čak ni sama autorica P-ValleyKatori Hall, koja je odrasla na američkom jugu pa joj "institucija" striptiz-kluba definitivno nije strana, nije bila svjesna koliko je to zapravo zahtjevan sport sve dok i sama nije, u sklopu istraživanja za predstavu na kojoj je bazirala ovu seriju, otišla na tečaj plesa oko šipke – i skoro pa povratila od napora kojem joj je tijelo bilo izloženo.  

Hall je usto i obišla brojne striptiz-klubove i intervjuirala preko četrdeset striptizeta (... kao što rekoh: znam da i nije možda najidealniji izraz, ali kad nemamo boljeg na hrvatskom pa šta ja tu mogu, jebiga!), saslušala njihove životne priče i osmatrala ih u backstageu, odlučna u namjeri da ih predstavi kao ljudska bića, a ne samo seksualne objekte... I u tu je svrhu za P-Valley okupila kreativnu ekipu u kojoj žene čine većinu scenarističkog tima, a i svaku od osam epizoda prve sezone je režirala po jedna redateljica kako bi, riječima Hall, kamera imala "ženski pogled koji ne visi nad tijelom, nego ga prihvaća i cijeni". 

Što će ga reći: da, bude tu podosta i golotinje i seksualno uzbudljivih scena, ali... Pa, da se ne sramotim sad s nekim svojim muškim hot takeom, pitao sam, evo, svoju dragu i evo što ona reče: da je seriju režirao muškarac, ne bismo ni do kraja sezone raspoznavali čije je tijelo čije jer bi se prizori striptiza sastojali od "raskomadanih" kadrova guzica, sisa, bedara i tako dalje, dok ovdje već nakon prve epizode točno znaš koje je tijelo Mercedesino, koje Haileyjino, a koje nečije treće. Ženski pogled u ovom slučaju nije sasvim uklonio objektifikaciju – koja je ipak neizbježna kada su posrijedi žene kojima je to, je li, u opisu posla – ali su tijela stvarna i pripadaju konkretnim osobama, pa se tako i međusobno razlikuju.

Serija, u svakom slučaju, nije eksploatacijska: takvom bi bila da su njezine junakinje prikazane samo kao seksualni objekti, a P-Valley nas upoznaje i s njihovim životima izvan pozornice, njihovim obiteljiskim situacijama, nadama i snovima, nedaćama i pobjedama nad njima. P-Valley se ponajviše iskazuje u ljudskosti i kompleksnosti likova kakve većina drugih serija, a i društvo općenito, najčešće dehumaniziraju – posebno kad je riječ o Afroamerikankama. Uključujući i možda najupečatljivijeg, svakako najzabavnijeg od svih likova: rodno nebinarnu queer vlasnicu kluba, Uncle Clifford, koja mi je instantno uskočila u najuži krug omiljenih televizijskih LGBTQ+ likova. 

Za pohvalu su i dovitljivi dijalozi sa živopisnim obiljem ne samo afroameričkog, nego i južnjačkog slenga (nemojte ni pokušavati gledati bez titlova), a i to kako, za razliku od mnogih serija, P-Valley ne demonstrira svoju "životnost" sumorno ispranim bojama – nego ima upadljivo jarku, zasićenu paletu, pogotovo u klupskim scenama čija neonska melasa ima tako opojan efekt da bih znao imati osjećaj kao da sam i sam tamo, propisno cvrcnut.

Upozorio bih, međutim, potencijalne gledatelj(ic)e i na... ne uvijek najspretniji, pa i mjestimice sapuničast razvoj radnje. Misterija oko pravog identiteta nove Pynkove uzdanice je više konfuzna nego intrigantna; zaplet sa sumnjivim građevinskim projektom kao da je ispao iz neke regionalne sapunice, a Mercedesina majka svojoj rođenoj kćeri u jednom momentu napravi nešto tako abnormalno šupački da ćete morati upregnuti sve svoje preostale zalihe suspenzije nevjerice da bi to ikako progutali.

Mislim, okej, priča većinu vremena ipak drži vodu i u svakom slučaju nikada nije dosadna, nimalo, no problem s dramskim serijama koje se usput i pomalo napajaju sapuničarskom energijom je što je obično samo pitanje vremena kada će im to postati i – manje-više jedini izvor napajanja. RevengeScandalDesperate HousewivesTrue Blood... Redom su serije koje su se na različite načine drznule ići "ispod" razina koje očekujemo od koliko-toliko ozbiljnih dramskih serija, s uzbudljivim rezultatima, ali i koje dijele jednu nesretnu karakteristiku – da su nedugo nakon prve sezone zaglibile u raznoraznim narativnim nebulozama i da se nikada više nisu uspjele izvući iz tog gliba. 

Ni tip raspleta kojim je okončana ova prva sezona P-Valley mi ne ulijeva baš neko povjerenje, tako da sam spreman na sasvim realnu mogućnost da će do kraja iduće sezone postati negledljivo... Ali, dobro, o tom potom, zasad mi se dovoljno svidjelo da navijam da uspije nekim čudom izbjeći zlu kob srodnih joj serija!

*Prenosimo sa portala Kulturpunkt

Oceni 5