Životinjski svet po spisku
Krpo 38 S

Photo: Braca Stefanović/XXZ

Saviju im gnijezdo i griju ih

Ljubav prema kreposti. Ševa je ptica o kojoj se priča da, ako se bolesniku prinese a on treba umrijeti, ona glavu od njega okreće i izbjegava ga pogledati. Ako se pak treba spasiti, ptica ga ne ispušta iz očiju i, njoj zahvaljujući, izliječen je. Tako ljubav prema kreposti ne gleda nikada stvar gadnu i nisku, nego se svagda vezuje za ono što je pošteno i vrlo i što prebiva u srcu plemenitu, poput ptica na procvalim granama gora zelenih. Ta se ljubav u nevolji bolje pokazuje, nego u blagostanju, kao što svjetlost bolje blista tamo gdje je mrklije.

Zahvalnost. Kaže se da je krepost zahvalnosti ponajveća u ptica zvanih pupavac koje, poznajući blagodat dobivena života i hrane što ih duguju ocu i svojoj majci, kad ih vide stare, saviju im gnijezdo i griju ih i hrane i vade im kljunom staro i otužno perje i nekim travama im vraćaju vid, tako da opet postanu čili.

Mir. O dabru čitamo da kada ga progone i kada više ne može pobjeći da bi imao mira od lovaca koji znaju za ljekoviti učinak njegovih testisa, on ih odreže svojim oštrim zubima i ostavi ih svojim neprijateljima.

Srdžba. Kaže se za medvjeda da kada ode do košnica kako bi pčelama med oteo, počnu ga pčele bosti, pa on ostavi med i hita za osvetom, a hoteći se svima koje ga ujedaju osvetiti, ne osveti se nijednoj, pa se njegova srdžba prometne u bijes i bacivši se na zemlju, rukama i nogama mlatarajući, uzalud se od njih brani.

Tuga. Tuga nalikuje gavranu, koji kad svoje ptiće vidi bijele rođene, zbog ljute boli otiđe, s velikim ih čemerom napusti i ne hrani ih, sve dok im ne ugleda poneko pero garavo.

Zavist. Kažu da kobac kada vidi da njegovi mladunci u gnijezdu suviše brzo rastu, iz zavisti im svojim kljunom zadaje udarce u rebra i ostavlja ih bez hrane.

Razdraganost. Razdraganost odgovara pijetlu, on se ushićuje i najmanjom sitnicom i pjeva uz razne i šaljive pokrete.

Velikodušnost. Kažu za orla da njegova glad nije tolika da ne bi ostavio dio svojega plijena pticama okolo sebe; koje, nesposobne same pribaviti jestivo nužno je da se dodvoravaju tom orlu, jer na taj se način hrane.

Lakomost. Krastača se hrani zemljom i vazda je mršava jer se ne nasiti; toliki je strah da joj ta zemlja ne uzmanjka.

Nezahvalnost. Golubovi se sravnjuju s nezahvalnošću, jer u dobi kad ih više ne treba hraniti, počinju se boriti s ocem; i ne završava taj boj sve dok ne potjera oca i ne preotme mu ženu, prisvajajući je.

Ispravljanje. Ako se vuku, dok se smuca oprezno oko tora, šapa slučajno u klopku uhvati te krikne, ugrize on svoju šapu da sebe za nespretnost kazni.

Mahnitost. Lovci, koji znaju da divlji bik mrzi crvenu boju, omotaju deblo nekog stabla crvenom krpom, pa taj bik pojuri prema stablu i bijesno u nj zabije svoje rogove, a lovci ga ubiju.

Okrutnost. Zmaj gledotvorni je tako okrutan da kad svojim otrovnim pogledom ne može ubijati životinje, okreće se travama i bilju i, upirući u njih svoj pogled, tako ih osuši.

Pravda. Krepost pravde može se uspoređivati s kraljem pčela, koji svaku stvar uređuje i ustrojava prema stanovitom sustavu, stanovite pčele imaju misiju plijen s cvjetova skupljati, druge raditi, neke opet s osicama se tući, a neke smeće čistiti, i neke u povorci kralja pratiti i dodvoravati. Kad ostari i krila mu onemoćaju, one ga nose i, izbjegne li koja svoju dužnost, kažnjava se neodložno.

Lukavstvo. Lisac kad ugleda gomilu svraka ili gavranova ili ptica te vrste, smjesta se na leđa okrene i razjapi čeljust te se umrtvi i ptice pomisle da mu mogu jezik pokljucati, ali jednim udarom zuba on im pootkida glave.

Istina. Iako jarebice kradu jedna drugoj jaja, mladunčad izlegnuta iz tih jaja vazda se vraća svojoj pravoj majci.

Zamamljivanja. Sirena tako slatko poje da uspava mornare, a potom se uspne na lađu i ubija usnule mornare.

Nepostojanost. Inorog, ili jednorog, zbog nepostojanosti i nemoći da se svlada, zbog djeva koje su mu mile, smetne svoju žestinu i divlju ćud; odbacivši svaku sumnju, ode do posjele djeve i zaspi joj u krilu; i lovci ga tako uhvate.

Snaga. Lav se nikada ne boji, štoviše, srčano se i gordo bori protiv mnoštva lovaca, vazda se trseći napasti prvoga koji ga napadne.

Laž. U krtice su vrlo sićušne oči i stalno je pod zemljom i toliko dugo živi koliko se skriva, a čim izađe na svjetlo dana, namah strada, jer se primijeti. Isto tako i laž.

Taština. Za ovaj porok čitamo da mu paun naginje više doli ikoja druga životinja, jer se on neprestance ponosi svojim repom, širi ga u obliku lepeze i na nj privlači svojim kricima pozornost okolnih ptica. – To je posljednji porok koji se može pobijediti.

Strašljivost ili kukavičluk. Zec je vazda strašljiv i padanje lišća ujesen drži ga u stanju užasa i često na bijeg nagoni.

Veličanstvenost. Sokol vazda lovi samo velike  ptice i više voli umrijeti od gladi nego se nahraniti mladuncima ili jesti pokvareno meso.

Postojanost. Feniks je uzor postojanosti, svojim instinktom predosjeća svoje uskrsnuće te bez straha podnosi žarke plamenove koji ga sagorijevaju, znajući da se treba iznovice roditi.

Poniznost. Janje koje se podčinjava svakoj drugoj životinji, pruža najviši primjer poniznosti, a kad ga kao hranu bace zatvorenim lavovima, predaje se njima kao majci svojoj rođenoj, tako da lavovi odbijaju i dotaknuti ga.

Umjerenost. Deva je najrazbludnija životinja koja postoji i mužjak bi išao tisućama milja ravno za ženkom, no ako bude neprestance s majkom i sestrama, nikada ih ne dira, tako se dobro zna suzdržati.

Oholost. Sokol, svojom visinom i ohološću, misli da dominira i vlada svim drugim pticama grabljivicama, želeći svima drugima vladati, i koliko su ga puta vidjeli gdje napada orla, kralja svih ptica.

Proždrljivost. Kraguj toliko podliježe proždrljivosti da bi išao tisuću milja da se nahrani kakvom strvinom; i zato slijedi vojske.

Čednost. Grlica nikad ne čini nažao svojem drugu, a ako jedno od njih ugine, drugi ustraje u čednosti i nikad ne zastaje na neku zelenu granu i nikad ne pije bistru vodu.

Pohota. Šišmiš zbog svoje razuzdane pohote ne pridržava se u pohoti nikakva sveopćeg načina, štoviše, mužjak s mužjakom, ženka sa ženkom, kako se slučajno nađu, skupa vrše svoj snošaj.

Umjerenost. Lasica, zbog svoje umjerenosti, ne jede doli jednom dnevno i prije pusti da je uhvate lovci negoli da pobjegne u blatni brlog. Da ne okalja svoju otmjenost.

Žar ptica. Slava. Ona se rađa u Velikoj Aziji i tako snažno sja da siječe svoje sjene, a ugibajući ne gubi taj žar niti joj ikad više ispada perje, a pero što se otkine više ne sja.

Kameleon. Taj živi od zraka i u njemu je podložan svim pticama i da bude sigurniji leti on ponad oblaka i nalazi tako rijedak zrak da ga ptica što ga prati ne može podnijeti. Na toj se visini ne kreće nitko do onaj kojem je to nebo dalo: naime gdje leti kameleon.

Zmija. Ta pri svojem snošaju razjapi usta i naposljetku stisne zube i usmrti oca; potom djeca narasla u tijelu raspore stomak i usmrte mater.

Krokodil. Licemjerje. Ova životinja zgrabi čovjeka i smjesta ga ubija. Nakon što ga je ubila, žalostivim ga glasom i s puno suza oplakuje, a kad je žalovanje okončano, pohlepno ga poždere. Tako čini i licemjer, kojemu se za svaku sitnicu lice oblije suzama, a zapravo ima tigrovo srce i, pokazujući samilosno lice, u srcu se veseli nesrećama drugih.

Žabac. Žabac izbjegava svjetlost sunca; ako se silom na njoj drži, toliko se napuše da pod sobom glavu sakrije kako bi zrake izbjegao. Tako postupa svatko tko je neprijatelj svijetle i zračne kreposti i njezinu prisutnost može jedino silom podnijeti, s hrabrošću stvorenom napuhivanjem.

Gusjenica. O kreposti općenito. Gusjenica, koja revno tka sa zadivljujućim vještinom i oštroumnim radom okolo sebe novu nastambu, iz nje poslije izlijeće s lijepim, šarenim krilima, kojima se vine u nebesa.

Pauk. Pauk iz sebe izvlači tanahnu i majstorsku mrežu koja mu za nagradu vraća plijen koji je uhvatila.

Deve. Baktrijske deve imaju dvije grbe, a arapske jednu; u borbu ulaze i terete vrlo korisno nose. Ta životinja ima svoje pravilo i svoje mjere kojih se drži, ako je natovarena više nego što to odgovara njezinim snagama, a ako se put oduži, staje. Trgovci su tad prisiljeni olakšati joj teret.

Pelikan. Taj gaji veliku ljubav prema svojim mladima i, našavši ih u gnijezdu mrtve od zmijskog ujeda, kljune sebe naspram srca i svojom žitkom krvi oblivajući ih, povrati ih u život.

Pantera. Ona se bori protiv pasa i lovaca čak i nakon što su joj svu utrobu prosuli.

*S talijanskog preveo i odabrao Mario Kopić

[Pod nazivom životinjak (bestiario) Leonardo je objedinio bilješke o vladanju i značajkama pravih i izmišljenih životinja. Ti alegorični opisi imali su biti od pomoći slikarima. Zabilješke potječu najvjerojatnije iz godina što ih je Leonardo proveo na dvoru porodice Scorza. Izvornik: Leonardo da Vinci, Scritti letterari, Milano: Augusto Marinoni 1997]

*Prenosimo s prijateljskog portala Filozofski magazin

Oceni 5