Poezija bunta i otpora
Done92

Photo: thequeerfrontier

Senadin Musabegović: Rastanak

Dok prstima raznosiš pijesak kroz kosu,
zemlja kao neispisani
Božiji pergament zašumi.

Prislanjam glavu na tvoju dojku
u kojoj čujem

Šum

tvoga srca
kao

Šum

mora u školjki
što se prostire u uhu mornarskih udovica koje zamotane
u crnu maramu
na oštroj stijeni,
u predvečerje,
hvataju svaki

Šum

talasa
kao

Šum

nestalih muževa što
pod vunenom odjećom,
u pomodrjelim
dubinama tijela,
ispod razlivene lijeve sise
talasasto otkucavaju.

Stavljam glavu na tvoje krilo kako bi se u tvojim očima
oglednuo.
Plave.
Nada mnom se dva niza trepavica zubato ukrštaju,
dva poslednja talasa što su se,
u mornarovom pogledu,
bačenom na dno mora,
u

Šumu

ženskih kapaka,
zaklopila.

Oceni 5