Sergej Jesenjin: Pjesnik

Blijed je. Smišlja svoj strašni put.
U duši lebde priviđenja.
Zamahom kobi smrskana grud,
obrazi usahli od bdenja.

Na čelu bore ispaštanja,
kosa mu se pramenjem linja.
No čar njegovih maštanja
u jasnim slikama tinja.

Sjedi u tamnom potkrovlju,
plamičci svijeće tamu more.
Pero veze sebi na volju,
vodi s njim tajne razgovore.

On piše pjesmu, svoju muku,
dira srcem prošlosti zublju.
A tu buku, svog srca buku,
odnjet će već sutra za rublju.