Po onim dvorima pustim

Sfinga

Kiss 01 S
Smijeh i plač — na dnu svojih grudi;/ Sad veselo plače, sad tužno se smije:/ Roj sanja minulih budi./ Pod stablima idem u bijelu noć,/ I lutajuć onuda stigoh/ Na čistinu neku, gdje zamak je krov/ Visoko k nebesima digo./ Okna na njemu su zaprta; svuda/ Tišina u sjenama gustim

Natrag na tekst

Ostavite komentar:

Morate biti prijavljeni kako biste ostavili komentar