Oboje gluhi za violinu u rukama
Silvv1

Photo: voxfeminae.net

Silvija Plat: Dva pogleda na mrtvaca

U dan kad je posjetila sobu za seciranje,
Četiri čovjeka izložena, crna ko ćurka izgorena,
Već upola mlohavi bjehu. Ocatni zadah
Badnjeva smrti prijanjao je već za njih.
Momci u bijelim mantilima latiše se posla tada.
Glava ovog leša je već bila urušena,
I pogled jedva išta da razabrati može
U tom kršu ploča lobanje i stare kože.
Tek žućkasti komad vlakna držao je sve to skupa.
U teglama mlitaju i bljeskaju se bebe, a nos im pužast.
Ko napuklu stvar iz porodičnog
nasljedja tek izvađeno joj srce pruža.

2

U Brojgelovoj panorami dima i pokolja
Samo dvoje ljudi su slijepi za strvinsku vojsku:
Na moru njenih plavih sukanja do satena
On plovi, u smjeru njena
Gologa ramena pjeva, a ona se naginje
Prstima prebirući notni papir, nad njime,
Oboje gluhi za violinu u rukama
Mrtvačke glave što na pjesmu im sjenu meće.
Ti flamanski ljubavnici cvatu; još dugo neće.

No pustošenje, zaustavljeno na platnu, pošteđuje
Tu zemlju, ludu i krhku, u donjem desnom uglu.

*Preveli Marko Vešović i Omer Hadžiselimović

Oceni 5