Silvija Plat: Jutarnja pjesma

Ljubav te navi kao raskošan zlatni sat,
Babica te pljesnu po tabanima, i tvoj goli krik
Svrsta se među elemente.

Naših glasova eho uveličava tvoj dolazak.
Nova statua.
U promajnom muzeju, tvoja golotinja
Baca sjenku na našu sigurnost. Stojimo okolo
bezizražajno kao zidovi.

Nisam ti majka više
Nego oblak što čisti zrcalo da odrazi vlastito sporo
Brisanje pod rukom vjetra.

Svunoć tvoj leptir-dah
Treperi u blijedoj rumeni ruža. Budim se da bih čula:
Daleko more kreće se u mojim ušima.

Jedan krik, i teturam iz kreveta, kravlji teška i cvjetna
U svojoj viktorijanskoj spavaćici.
Tvoja usta otvorena su sasvim ko mačja.
Prozorsko okno
Bijeli i guta svoje zvijezde bez sjaja. I sada iskušavaš
Svoju pregršt nota;
Jasni samoglasnici dižu se kao baloni.

* Preveli Marko Vešović i Omer Hadžiselimović