Siniša Tucić: Nasred puta
Kako jedan talentovan, mlad i obrazovan čovek reaguje na svet koji mu je rođenjem nametnut i u kome mu se dešava građanski rat, raspad zemlje za koju je učio da je najbolja moguća, tranzicija koja još više umrtvljuje ono malo oštrine i privlačnosti ideala koje je on mogao imati, odbolovavši sve zapadnoevropske sisteme mišljenja i razumevanja sveta, kakav, dakle, može biti jedan autentičan i beskompromisan pogled na sve ono što nam se dešavalo i što će nas još dugo držati u šaci kao pione nečije tuđe igre, taj sveobuhvatni pogled, bolan ali i smehotresan, nudi nam odlična poezija Siniše Tucića, jednog od najžešćih glasova nove srpske pesničke scene (Dragoljub Stanković)
Nasred puta izbušena rupa u asfaltu.
Unutar rupe moje telo
Rasparčano na komadiće,
Kvadratiće i trouglove.
Gledam u rupu,
Gledam svoje telo
Kanalizacione cevi
Obložene sunđerom.
Prekomponujem odnose
Drugačije slažem komadiće svog tela
Dižem glavu gore
Uočavam zgrade.
Pijem vodu koja kaplje iz oblaka
Oblak se širi nebom.
Iznad oblaka rupa
Iznad oblaka sunđer
Iznad oblaka moje telo.
Oblizujem usnu jezikom
Sam sam na ovom svetu.
Kad će sve to proći
Kad će sve to proći..

Oceni
5
Prethodno ste ocenili ovu vest.