Dizajn progresivnih ženskih časopisa 1934. –1946.
Brbba 01 S

Photo: Arhiva Barbare Blasin

Širite Ženski svijet!

Ženski svijet je vaš svijet! Širite Ženski svijet!

Žene čitajte Ženu danas! Pretplatite se još danas na Ženu danas!

Jedan od ciljeva uređivačke koncepcije tih časopisa „za svaku ženu“, bio je objediniti teme koje su do tada izlazile u „žurnalima“ za žene, poput mode i domaćinstva, kao i one teme o kojima se tada gotovo isključivo raspravljalo u feminističkim glasilima, a to su razne teme vezane za položaj žena u tadašnjem društvu. Do tada glasila feminističkih udruga izlaze bez likovne opreme i grafički skromno uređene. Od sredine 1930-ih nakon unaprjeđenja tiskarskih tehnika, prvenstveno ofseta koji početkom 1930-ih postaje dominantna tehnologija za tiskanje ilustriranih časopisa i uslijed nove političke aktivacije ženskih udruženja nakon pada diktature 1934. godine, ženske organizacije počinju tiskati časopise u većim nakladama i promišljeno uređene, kako bi bili zanimljiviji i pristupačniji širem broju žena. Uredništva će početi voditi brigu o dizajnu, te će časopisi i svojom likovnom opremom zagovarati ideje udruženja. Časopisi će biti bogato opremljeni fotografijama i ilustracijama, a dizajn nekih naslovnica zaista jest progresivan. U Kraljevini Jugoslaviji krajem 1930-ih izlazila su dva takva ilustrirana časopisa, Жена данас / Žena danas (1936. – 1940.) i Ženski svijet (1939. – 1941.). Oba časopisa koristila su kao uređivački predložak francuski list Les Femmes (1934. – 1939.), pod čijim će se utjecajem i u drugim zemljama pokrenuti sestrinski časopisi, tako npr. u SAD-u izlazi list The Woman Today (1936. – 1937.). Neke od urednica Жена данас / Žena danas (1936. – 1940.) i Ženskog svijeta (1939. – 1941.) nakon početka Drugog svjetskog rata uređuju i glasila AFŽ-a, pa će u prvim poslijeratnim godinama ti časopisi imati sličnu uređivačku koncepciju i grafičko oblikovanje. Kako bi se ukazalo na određeni kontinuitet u grafičkom oblikovanju i uređivanju, te omogućila komparacija s međunarodnim srodnim časopisima, ova izložba prikazuje pet časopisa. To su: Les Femmes (1934. –1939.), The Woman Today(1936. – 1937.), Жена данас / Žena danas (1936. – 1940; 1943. – 1946.), Ženski svijet (1939.– 1941.) i Žena u borbi (1943. – 1946.). Izložba koristiti preslike časopisa, jer je vrlo mali broj originalnih časopisa sačuvan te su dostupni uglavnom kao historijska građa.

Časopisi su pokrenuti pod utjecajem određenih međunarodnih organizacija, a realizirani su u vrlo nepovoljnim političkim i financijskim okolnostima. Ova izložba usmjerena je na historijsku građu koja već svojom likovnom opremom govori o uređivačkom konceptu, zagovaračkoj dimenziji i strategijama s kojima su urednice u uvjetima državne cenzure i neimaštine uspjele kreirati jedne od vizualno najzanimljivijih ženskih časopisa do danas.

Osnivanje i djelovanje ženskih saveza

U periodu između dva svjetska rata na području Kraljevine SHS djeluju mnoga ženska udruženja i savezi. Prva udruženja koja se bore za političko pravo glasa, zakonsku i društvenu ravnopravnost te izjednačavanje radnih prava s muškarcima, osnivaju se skoro istovremeno s formiranjem tadašnje države. Već 1919. godine u Beogradu je osnovan Narodni ženski savez Kraljevine SHS (kasnije preimenovan u Jugoslavenski ženski savez, JŽS), koji će organizacijski okupljati raznorodna ženska društva, od onih karitativnog karaktera, preko strukovnih ženskih udruga do organizacija čiji je osnovni cilj političke naravi, a to je borba za zakonsku i društvenu ravnopravnost žena. Početkom 1920-ih pojavit će se i prvi savez koji je u nazivu naznačio svoj društveno politički program: Alijansa feminističkih društava Kraljevine SHS (kasnije Alijansa ženskih pokreta Jugoslavije, odnosno organizacija Ženski pokret). Ovi savezi izdavat će svoja glasila, biltene i časopise.

Odmah po osnivanju udruženja dobivaju članstvo u velikim međunarodnim tijelima, kao što su Međunarodni savez žena (International Council of Women, ICW, osnovan 1888.) i Međunarodna alijansa za žensko pravo glasa (The International Woman Suffrage Aliance, WSA, osnovana 1904.). Nakon Prvog svjetskog rata,u promijenjenim političkim prilikama, ovi tada već etablirani međunarodni savezi dobivaju novi zamah i šire svoj utjecaj na mnoge novoosnovane države u Europi. Njihovo je djelovanje u međuratnom periodu, osim zagovaranja univerzalnog prava glasa i svih zakonskih reformi koje dovode do društvene jednakopravnosti, izrazito pacifističkog karaktera. Zahtjev za razoružanjem, u prvom redu velikih svjetskih sila, bit će jedna od glavnih tema njihovih brojnih kongresa. Upravo zbog toga međuratne feministkinje bile su među prvima koje su javno upozoravale na opasnost nadolazećeg fašizma. Godine 1931. Međunarodni savez žena (ICW) osniva Odbor za mir i razoružanje (The Peace and Disarmament Committee), a 1934. u Parizu je osnovan Svjetski savez žena protiv rata i fašizma (Comité mondial des femmes contre la guerre et le fascisme).

Pokretanje antifašističkih feminističkih časopisa 1930-ih

Svjetski savez žena protiv rata i fašizma (Comité mondial des femmes contre la guerre et le fascisme) odmah nakon osnivanja počinje objavljivati glasoviti „ilustrirani“ časopis Les Femmes (1934. – 1939.), koji će biti „model časopis“ (predložak) za uređivanje srodnih (sestrinskih) časopisa u mnogim drugim državama. Tako će, na primjer, u SAD-u izlaziti časopis The Woman Today (1936. – 1937.), a u Kraljevini Jugoslaviji Жена данас / Žena danas (1936.  –  1940., Beograd) i Ženski svijet – List za zabavu i pouku (1939.  –  1941., Zagreb).

„Između dva rata izlazio je u Evropi velik broj listova za žene. Nekoliko tih listova, ostavilo je traga i utjecaja na našu publicističku djelatnost. (…) Za nas je najznačajniji bio francuski list Femmes (Žene)  iz Pariza koji su izdavale demokratske Francuskinje, na liniji Narodnog fronta. List se lako dobivao i stizao je do nas redovnom poštom. List Femmes je poslužio i Zagrepčankama i Beograđankama da stvore predodžbu i o svome listu, i da se posluže mnogim podacima i vijestima jer je Femmes bio dobro informiran list“, napisala je Jelena Jančić, jedna od urednica Ženskog svijeta – Lista za zabavu i pouku (1939. – 1941) u predgovoru Reprint izdanju „Ženski svijet“ iz 1979. godine.

Zaista, Les Femmes bio je dobro informiran list. Pokretačica časopisa i osnivačica Svjetskog saveza žena protiv rata i fašizma bila je Gabrielle Duchêne, ugledna i utjecajna francuska feministica. O samom Savezu danas se piše kao o organizaciji koju je navodno financirala i Komunistička interancionala, međutim činjenica je da su je vodile mnoge poznate međunarodne pacifistice i feministice. Tako se na istaknutim mjestima u Savezu nalaze britanske sufražetkinje poput Sylvie Pankhurst, Ellen Wilkinson, Charlotte Despard, ali i komunistkinja Dolores Ibárruri koja je bila na čelu španjolske podružnice Saveza. Koliko je bitnih informacija za žene list Les Femmes donosio može se najbolje vidjeti upravo u brojnim tekstovima i fotografskim prilozima objavljivanim nakon izbijanja Španjolskog građanskog rata. Časopis redovno izvještava o uvjetima života žena u gradovima zahvaćenim ratom, o ulozi žena u organizaciji vrtića, škola i bolnica u zbjegovima, opismenjavanju i ubrzanoj emancipaciji španjolskih žena, sudjelovanju žena u ratnim operacijama, objavljuju se i osmrtnice istaknutih poginulih borkinja… U tom smislu časopis će zaista donositi informacije o iskustvu koje će, nažalost, nakon par godina proživjeti i mnogobrojne žene Jugoslavije u nadolazećem ratu.

I američki list The Woman Today prati Španjolski građanski rat, ne s toliko izvornih priloga i fotografskih reportaža kao francuski, ali zato koristi čak i marketinške metode kojima zagovara republikansku stranu. Tako se na zadnjim stranicama časopisa među reklamama i pretplatom za časopis mogu naći kuponi i oglasi kojima se direktno traži novčana i druga pomoć za američke dobrovoljce.

O direktnom utjecaju tih međunarodnih časopisa na pokretanje i uređivanje naših časopisa govori i uvodni tekst u prvom broju Женe данас / Žene danas objavljenom u listopadu 1936. koji potpisuje upravo Gabrielle Duchêne, predsjednica „Svjetskog komiteta žena protiv rata i fašizma“, u kojem između ostaloga kaže: „Ako se žene ne budu borile sa najvećom energijom protiv zla koje je na pomolu, one će biti odgovorne za prolivenu krv svoje dece! One će biti saučesnice u zločinu koji nisu imale energije da spreče. (…) Ja toplo pozdravljam pojavu ovog novog ženskog časopisa i želim mu uspeh i dug život… U njemu će Jugoslovenske žene naći novo sredstvo da izraze svoje želje, svoje nade, da nas upoznaju sa svojim naporima, bilo da je u pitanju odbrana njihovih prava ili mira.“

Uređivačka koncepcija časopisa „za žene svih društvenih slojeva“

„Ako je netko želio da prosvjećuje žene, bilo mu je potrebno štivo. List je bio to štivo“, objašnjava Jelena Jančić osnovni razlog pokretanja ženskih glasila namijenjenih „svim ženama“ u predgovoru spomenutog reprinta Ženskog svijeta – Lista za zabavu i pouku (1939. – 1941.).

I raniji ženski časopisi koji propagiraju ženska prava, počevši sa Ženskim svijetom – mjesečnikom za kulturne, socijalne i političke interese žena (1917. – 1920.), imat će kao svoj osnovni cilj, naravno, prosvjećivanje žena. Časopis koji u jesen 1917. u Zagrebu počinje izdavati i uređivati spisateljica Zofka Kveder, obrađuje razne teme koje će ostati aktualne i neriješene do idućeg svjetskog rata. List piše o sve većem zapošljavanju žena koja rade za upola manje nadnice, problemima uključivanja u pojedine sindikate i ulasku u neka zanimanja, lošoj poziciji u odnosu na tadašnje zakone, izbornom pravu žena, zahtjevu za ustanovljenje osmosatnog radnog dana, uključivanju Ruskinja u politički i društveni život nakon revolucije, mirovnom pokretu i iskustvu žena u Prvom svjetskom ratu, usklađivanju kućnog i „realnog“ rada, rastavi braka, itd. Glasilo Alijanse ženskih pokreta Jugoslavije, časopis Женски покрет / Ženski pokret / Žensko gibanje(1920. – 1939.), još će ozbiljnije zagovarati jednakost „kako u pogledu izmjene zakona, tako i u pogledu izmjene društvenih običaja“ i prosvjećivati žene.

Spomenuti časopisi su glasila borbe za prava žena i na svojim stranicama ne objavljuju fotografije ili ilustrirane priloge o domaćinstvu i modi. Sadržaj tih tiskovina je isključivo pisana riječ i oglas za pretplatu lista,s obzirom da se financiraju skoro jedino od pretplate. Zbog skromnih financijskih mogućnosti, a moguće i zbog želje da se razlikuju od onih ilustriranih ženskih časopisa nazivanih „žurnalima“koji se bave modom, bit će manjih dimenzija, unutar formata A5 i vrlo jednostavno grafički uređeni. S obzirom na unaprjeđenje i pristupačnost tiskarskih tehnika, prvenstveno ofseta koji početkom 1930-ih postaje dominantna tehnologija za tiskanje raznih ilustriranih časopisa, ova ranija feministička glasila, koja niti na ovitku nisu imala tiskanu ilustraciju, naprosto nisu bila atraktivna široj ženskoj publici. Drugi je razlog razmjerno uskog kruga čitateljica da objavljeni tekstovi pretpostavljaju obrazovaniju publiku od većine tadašnje populacije. Uostalom, iz popisa stanovništva 1931. godine vidljivo je da je u Kraljevini Jugoslaviji svega 43,6% pismenih žena.

Istovremeno broj žena koje sudjeluju u javnom životu naglo se povećava. Tako u jednom od uvodnih tekstova prvog broja Жене данас / Žene danas, objavljenog u listopadu 1936. godine, pod naslovom Novi feminizam, uredništvo piše: „U poslednje vreme primećuje se među ženama jedno snažno kretanje. Može se reći da žene masovno ulaze u svoje postojeće feminističke organizacije i stvaraju nove. Dok su desetinama godina ženske organizacije služile za podsmeh i neukusne šale, dotle danas predstavljaju značajan činilac u društvenom životu… Do pre kratkog vremena program feminističkog pokreta nije mogao privući široke slojeve žena, dok danas u promenjenim prilikama, taj isti program predstavlja centar oko kojeg se žene okupljaju.“

S padom diktature u Kraljevini Jugoslaviji 1934., ženske organizacije ponovo aktiviraju pitanje prava glasa za žene. Ženski pokret počinje osnivati omladinske ogranke, a zagrebačka omladinska sekcija od samog početka 1934. traži promjenu uređivačke politike glasila organizacije zbog želje da se u pokret uključe „žene svih društvenih slojeva i svih zanimanja“.

Stoga će francuski časopis Les Femmes, ne samo zbog antifašističkog angažmana nego i zbog raznovrsnosti tema i vrlo atraktivne i bogate likovne opreme, poslužiti kao idealan uređivački predložak. Taj časopis osim društveno političkih priloga i međunarodnih tema ima stalnu prosvjetnu, kulturnu, književnu i modnu rubriku, te objavljuje bogato ilustrirane tekstove o modernom kućanstvu i skrbi za djecu. Nadalje, taj tip časopisa trudi se biti otvoren prema svojim čitateljicama, tako da ih poziva na suradnju. U prvom broju američkog časopisa The Woman Today u ožujka 1936. urednice pišu: „Vi koje ćete nam pomoći u izgradnji ovog časopisa morate s nama snositi odgovornost. A to ćete učiniti pišući nam o sebi i svom radu kako bi ovo bio prvi ženski časopis koji su zaista pisale žene za druge žene.“ Skoro istovremeno, u listopadu 1936. urednice časopisa Жене данас / Žene danas pišu: „Žene majke, domaćice, radnice, činovnice i intelektualke, sve vi koje ste vekovima tretirane kao manje vredne i niže od muškarca, pozivamo vas da najiskrenije i najpredanije pristupite saradnji na našem zajedničkom listu koji treba da bude najverniji tumač našega raspoloženja i pravi izraz naših zajedničkih težnji.“

I među našim ilustriranim „žurnalima“ koji se bave modom i domaćinstvom po načinu uređivanja izdvaja se časopis Ženski list - Za modu, zabavu i kućanstvo (1925. – 1938.), a kojem je glavna urednica feministica Marija Jurić Zagorka. Bez obzira na to što Ženski list ističe da nije feministički list –„Makar nismo feministički list, donosimo po dužnosti sve zanimljive pokrete žena po svijetu u kratkim prikazima“–često će pisati o borbi za žensku ravnopravnost. U rubrici Anketa Ženskog lista koja se obraća čitateljicama objavljuje se npr. pitanje: „Da li Vam je žao što ste se udale?“, što asocira na anketna pitanja koje će izlaziti u istoj rubrici 1938. u Жени данас / Ženi danas, a glasila su: „Zašto se još niste udale? Jeste li sretne u braku?“. Moguće je da je i Ženski list - Za modu, zabavu i kućanstvo uz navedene internacionalne uzore bio inspiracija za koncipiranje časopisa Ženski svijet – List za zabavu i pouku i Жена данас / Žena danas.

Grafičko oblikovanje i likovna oprema

Ženski svijet

O tome koliko je grafičko oblikovanje časopisa bilo bitno za širenje publike govori i anegdota o naslovnici prvog broja Ženskog svijeta koju prepričava urednica Jelena Jančić: “Format lista 24x32 bio je vrlo prikladan za prelom i ugodan za čitanje i za transport. No manje sreće imao je list s naslovnom stranicom koju je izradio slikar Edo Kovačević. Stranica je bila precrna, naličila na plakat, bila je sumorna i nije privlačila, nije radovala. Tada je to smatrano dobrim i modernim grafičkim rješenjem i svidjelo se ljudima iz likovnih i grafičkih krugova. Ali se ta stranica neumoljivo nije sviđala našoj čitalačkoj publici. Žene su u mnogim dopisima energično tražile da se stranica mijenja.“

Autorica izložbe u Galeriji HDD: Barbara Blasin

Za razliku od časopisa Les Femmes ili Жена данас / Ženа danas koji će od prvih brojeva na naslovnicama objavljivati atraktivne fotografije i ponekad crteže, Ženski svijet pokušao je, vjerojatno zbog skromnih financijskih mogućnosti, oblikovati jedinstveno tipografsko rješenje za naslovnice, gdje bi se isti „kliše“ koristio za sva iduća izdanja uz promjenu broja. S obzirom na lošu reakciju čitateljica, urednice Jelena Jančić i Magda Bošković odlučile su grafičko rješenje popraviti na način „da se list odcrni… tj. da se svaki broj štampa sav u nekoj življoj boji. Tako su se pojavili obojeni brojevi: svijetlo smeđi, zeleni, kobaltno plavi, indigo plavi itd.“ Bez obzira na ovo u osnovi jednostavno i kvalitetno rješenje, prilikom promjene redakcije krajem prve godine izlaženja, zaključeno je da mora doći i do promjene u grafičkom oblikovanju, prvenstveno u likovnoj opremi naslovnice. Časopis će iskoristiti postojeće tipografsko rješenje slikara Ede Kovačevića samo za zaglavlje lista, na naslovnicama će se objavljivati crno-bijele fotografije žena (npr. seljanka za razbojem, radnica u marami, srednjoškolke, pogrbljene žene sa snopovima drva na leđima, vesela djevojka u snijegu itd.), a cijele korice bit će tiskane dvobojno (crna i jedna „življa“ boja). Na poleđini korica nalazila se modna rubrika, također tiskana dvobojno s koloriranim crtežima, ponekim krojem i modnom fotografijom. Unutrašnjost lista od tog preuređenja je crno-bijela, pa tako i fotografije koje u pravilu nisu potpisane.

Urednica Jelena Jančić spominje da su fotografije „nabavljane uglavnom iz privatnih izvora“, premda je očito da su mnoge fotografske ilustracije preuzete iz francuskog i beogradskog sestrinskog lista i drugih časopisa. I sama Jelena Jančić kaže: „Kad je zabranjen list Žena danas, beogradske drugarice su uspjele da sačuvaju arhiv lista, te su donijele u Zagreb adrese i veliki broj klišea. (…) Klišei su predstavljali veliku materijalnu pomoć. Nikome nije smetalo što su oni objavljivani u ranijim brojevima Žene danas.“ Općenito, ni zagrebački ni beogradski časopis ne polažu puno pažnje na neautorizirano objavljivanje fotografija i primijenjenih ilustracija (npr. modnih crteža), potpisuju samo one crteže koje smatraju umjetničkim djelima. Tako je samo jedna naslovnica Ženskog svijeta imala potpisanu ilustraciju, crtež njemačke slikarice Kathe Kollwitz „Majka“. Takav pristup dijelom je u skladu s tadašnjom izdavačkom praksom, kao i činjenica da nije bilježeno tko je grafički uređivao časopis. Iz svjedočenja Jelene Jančić vidljivo je da ona i Magda Bošković najčešće surađuju s tiskarima, pa je za pretpostaviti da one biraju vizualne priloge u časopisu. Ženski svijet oskudijevao je fotografijama, Jelena Jančić spominje da fotografije “nisu uvijek tehnički na visini, često i ne odgovaraju u punom smislu temi koju žele da ilustriraju… Koristili su se svi mogući izvori, uglavnom privatni, preslikavale se fotografije iz stranih ilustracija… O vlastitom foto-reporteru nije s moglo ni sanjati. Uostalom, sve fotografije su se nalazile i dobivale besplatno.“ Bez obzira na probleme s nalaženjem fotografija koje su se mogle objaviti u časopisu, od početnih problema s tipografskim rješenjem naslovnice prvog broja, likovna oprema Ženskog svijeta napredovala je do vrlo kvalitetno ilustriranih posljednjih brojeva. Naklada časopisa rasla je od početnih 2 500 do 17 000 primjeraka posljednjeg broja, čemu je vjerojatno doprinijelo i atraktivnije grafičko uređenje, u prvom redu pažljivi izbor fotografija na naslovnicama s čijim su se sadržajem mogle identificirati „žene svih društvenih slojeva“.

Les Femmes

Za razliku od zagrebačkog časopisa, francuski Les Femmes ima mogućnosti opremiti svoje tekstove vrlo kvalitetnim fotografskim prilozima. Posebna se pažnja posvećuje reportažnoj fotografiji koja se ne koristi kao ilustracija teksta već dokumentacija, odnosno sama slika je vijest. Reportaže u Les Femmes u najboljoj maniri foto-žurnalizma serijom fotografija, a ne samo tekstom, prepričavaju događaj, bez obzira radilo se o štrajku, dječjim domovima ili ratnim stradanjima u Španjolskoj. Na naslovnicama lista najčešće se objavljuju kvalitetni fotografski portreti običnih francuskih žena. U jednom periodu list čak koristi poleđinu korica kao drugu (rezervnu) naslovnicu, te se stječe dojam kao da redakcija ne zna kako bi iskoristila obilje visoko kvalitetne fotografije. S iznimkom dva specijalna broja, o velikom štrajku radnica u Parizu u lipnju 1936. i o Španjolskom građanskom ratu u veljači 1937. godine, optimistične slike na ovitku najčešće su u izrazitom kontrastu sa drastičnim sadržajem na reportažnim fotografijama u unutrašnjosti časopisa. Kao da je ovitak koncepcijski osmišljen da prikrije konkretan sadržaj časopisa i vizualno se uklopi u tadašnju ponudu ženskih „žurnala“.

Prvi brojevi časopisa Les Femmes tiskani su u jednoj boji, kao i Ženski svijet,ali s fotografijom ili crtežom na naslovnici. Prvo tipografsko rješenje zaglavlja francuskog časopisa koristit će tada popularno rukopisno pismo koje imitira potez kistom. Sličnu tipografiju zaglavlja par godina kasnije primijenit će i časopisi The Woman Today i Жена данас / Ženа danas. Francuskinje će već nakon jedne godine zamijeniti tipografiju zaglavlja „modernijom“ sans serif tipografijom i prijeći na četverobojni tisak korica. Takav tisak omogućio im je da s vremenom počnu ručno kolorirati crno-bijelu fotografiju na ovitku, što je narušilo do tada besprijekoran izgled časopisa, ali je vjerojatno privlačilo tadašnje čitateljice. U posljednjoj godini izlaženja i unutrašnjost časopisa tiska se dvobojno i ta mogućnost je maksimalno vizualno iskorištena,posebno na duplericama na kojima se ponekad nalazi i do desetak fotografija. No bez obzira na dominantnu poziciju fotografije u grafičkom oblikovanju časopisa i njihovu sadržajnu i informativnu vrijednost, ni u ovom listu one katkad nisu potpisivane.

The Woman Today

Jedino The Woman Today već tada pazi na autorstvo svojih vizualnih priloga, pa ih možda zbog toga objavljuju u manjem opsegu. Prijelom američkog časopisa izrazito je prozračan i jednostavan, te se kao vizualni prilozi najčešće koriste autorizirani crteži u maniri u kojoj se i danas ilustriraju američki časopisi za kulturu. U početku koriste dvobojni tisak na ovitku, ali ubrzo prelaze na crno-bijele naslovnice sa fotografijama. Na fotografijama se, kao i u ostalim primjerima, nalaze žene ili djeca, ali fotografski portreti imaju dokumentarniji stil. Časopis je naprosto vizualno suzdržaniji i rafiniraniji od francuskog i jugoslavenskih primjera. Proizlazi li iz toga da cilja na obrazovaniju i užu publiku? Ili se svojim izgledom želi ozbiljnije distancirati od komercijalnih, ženskih ilustriranih magazina, koji već tada u SAD-u imaju ogromne naklade? Ako je suditi po rubrici mode, koja je skromnije uređena nego na jugoslavenskim, a pogotovo francuskom primjeru, vjerojatnije je ovo drugo.

Женa данас / Žena danas

Jasno je da je francuski časopis Les Femmes posebno utjecao na pokretanje i uređivanje našeg časopisa Жена данас / Ženа danas. On je predložak i za grafičko uređivanje časopisa. Međutim, problem je kako primijeniti njihova rješenja u uvjetima nedostatka fotografija koje sam spominjala na primjeru Ženskog svijeta, i zacijelo jednako važno, kako objavljivati jednako aktualne društveno političke teme u uvjetima bitno strože državne cenzure. Na cenzuru se u svojim sjećanjima žale i urednice oba naša časopisa, spominju se lektori od kojih su neki stekli iskustvo kao izdavači „legalne partijske štampe“, ali ne spominju se problemi s cenzurom vezano za likovnu opremu časopisa. Da li je tadašnja cenzura podjednako tretirala tekstualne i likovne priloge?

Prvi broj časopisa Жена данас / Žena danas objavljen u listopadu 1936., par mjeseci nakon izbijanja Španjolskog građanskog rata, na poleđini lista donosi fotografije španjolskih borkinja s vrlo kratkim opisima; među fotografijama je i portret Dolores Ibárruri. U idućem broju ovaj se urednički postupak ponavlja u vezi sličnih fotografija. Tek je u trećem broju objavljena reportaža Vladimira Dedijera iz Španjolske, koji izvještava o položaju žena u vojnim jedinicama i to će biti jedini tekst o Španjolskom građanskom ratu, ali će se zato na koricama časopisa u više navrata objavljivati ilustracije koje će ukazivati na aktualna događanja u Španjolskoj. Dobar primjer je grafičko oblikovanje ovitka sedmog broja časopisa, izdanog u lipnju 1937., na čijoj se poleđini nalaze tri danas vrlo poznate fotografije Roberta Cape, snimljene nakon bombardiranja Madrida u toku duge opsade tog grada. Fotografije su objavljene bez ikakvog komentara, potpisa ili navoda gdje i kada su snimljene. Na naslovnici je fotografski kolaž na kojem se tenk nadvio nad djetetom na cesti, također bez komentara ili pratećeg teksta u unutrašnjosti.

Još zanimljivi je primjer naslovnice broja 14. iz lipnja 1938. godine. Ilustracija sadrži izrezan fotografski portret uozbiljene plavokose djevojčice s pletenicama, odjevene u tada popularnu dirndrlicu. Iza djevojčice na žutoj podlozi lebdi neki bjeličasti oblik, koji na prvu asocira na oblak, međutim obris tog „oblaka“ ocrtava geografsku kartu tadašnje Čehoslovačke. U broju nije objavljen ni jedan tekst koji bis e bilo čime referirao na Čehoslovačku, a upravo u tim mjesecima 1938. počinje tzv. Sudetska kriza koja će u rujnu biti okončana Münchenskim sporazumom, odnosno aneksijom češke pokrajine od strane Hitlerove Njemačke. Sličnih primjera ima još,snažne ilustracije na ovitku bez komentara ili pratećeg sadržaja u časopisu pojavljuju se npr. odmah nakon izbijanja sovjetsko-japanskih pograničnih sukoba, nakon pada Španjolske republike ili naposljetku nakon okupacije Francuske.

Suprotno francuskom primjeru, neki ovitci vizualno nagovještavaju ratna zbivanja, ali časopis o tome ne izvještava. Naravno, nije vjerojatno da se radi o hirovitim grafičkim rješenjima ovitaka koji nemaju nikakve veze sa sadržajem časopisa, već se vjerojatno radi o izrazito promišljenim postupcima kojima su urednice, u suradnji s tiskarima,ilustracijama ukazivale na događanja koja nisu mogle tekstualno komentirati. Upravo su takve odvažne ilustracije na naslovnicama,kao i upotreba fotografskih kolaža, ono što Жену данас / Ženu danas izgledom izdvaja od ostalih sestrinskih časopisa. Čini se da je Женa данас / Žena danas sve ove probleme u vezi nedostatka adekvatnih fotografija, pa i državnu cenzure, uspjela okrenuti u svoju korist i realizirati najzanimljivija likovna rješenja ovitaka.

U prvih deset brojeva časopis konstantno eksperimentira s pozicijom i tipografijom zaglavlja, pa je i to razlog da su naslovnice vrlo originalno riješene. Tek nakon broja 10. pojavit će se prepoznatljiva rukopisna tipografija u zaglavlju i fiksirati pozicija zaglavlja na naslovnici. U studenom 1940. godine objavljen je broj 30. koji će biti zaplijenjen i uništen, time će predratna Женa данас / Žena danas prestati izlaziti, ali grafičko rješenje zaglavlja preživjet će rat i ponovo se pojaviti u poslijeratnim brojevima časopisa.

Kontinuitet i diskontinuitet časopisa

U siječnju 1943. na oslobođenom teritoriju objavljen je broj 31. Женe данас / Žene danas, ali časopis više neće biti službeni organ (glasilo) omladinske sekcije Ženskog pokreta, već službeni organ AFŽ-a Jugoslavije. Nove urednice časopisa bit će Mitra Mitrović, članica predratne redakcije Жене данас / Žene danas i Olga Kovačić-Kreačić članica predratne redakcije Ženskog svijeta. Format ratnog izdanja časopisa ostat će u potpunosti isti (23x30 cm), pa čak će i prijelom podsjećati na predratna izdanja. Jedino će fotografija biti nakratko zamijenjena crtežom, ali već je u broju 33., tiskanom u Bariju, vraćen raniji standard.

O uređivanju tri ratna broja Mitra Mitrović je u svojoj knjizi Ratno putovanje napisala: „Sama se mučim da uredim Ženu danas. Treba urediti časopis onako kako smo ga zajedno uređivale u našoj maloj redakciji. (…) Osećam neku obavezu prema drugaricama da prelom napravim po njihovim shvatanjima i ukusu, da me ne grde posle rata. Tko će me i grditi? Već znam da ga neće ugledati niti Olga Alaklaj, ni „plava“ Olga, niti će mu se radovati Keti, neće ni Nataša doći pobedonosno sa ekspedicije na stanici… Radujem se što štampamo Ženu danas, ali me sad rad mnogo uznemiruje. (...) Kako ćemo isplatiti list – ne može ga Partija sasvim izdržavati. Ponekad smemo tražiti pomoć, ali ne uvek. A onda – cenzura.“

Prvi broj Жене данас / Žene danas u oslobođenom Beogradu, broj 34., prikazat će sve naslovnice predratnih brojeva na ovitku, a u unutrašnjosti će se preživjele članice redakcije oprostiti od svojih poginulih kolegica. S obzirom da su ratni brojevi imali latiničnu verziju zaglavlja, također izvedenu u rukopisnoj tipografiji, ovaj broj vraća predratno ćirilično zaglavlje koje će časopis zadržati idućih par godina.

Mnoge članice redakcije Ženskog svijeta sudjelovat će u toku rata u uređivanju raznih glasila AFŽ-a, a Olga Kovačić-Kreačić postat će urednica Žene u borbi službenog glasila AFŽ-a Hrvatske, te će uređivati prve poslijeratne brojeve tog časopisa. Ovi prvi poslijeratni brojevi grafičkim oblikovanjem podsjećaju na Ženski svijet, ali je format časopisa manji, poput ratnih brojeva Žene u borbi. Neko vrijeme zadržat će se i tradicija da na naslovnici imaju isključivo slike žena ili djece. Prva iznimka u poslijeratnim brojevima bila je u siječnju 1946., nakon donošenja Ustava FNRJ: naslovnica je prikazala 24. članak Ustava s kojim je uz članak 23. konačno ženama u Jugoslaviji zajamčena puna zakonska jednakost.

S obzirom na izboreno pravo glasa i novo, bitno drugačije političko okruženje, tradicija suzdržanog i skrivenog političkog zagovaranja kroz likovnu opremu naslovnica se gubi. Tako npr. broj 19. Žene u borbi izdan pred parlamentarne izbore u studenom 1945., na naslovnici prikazuje malenu djevojčicu s dudom u ustima,a iznad njezine glave rukopisnom tipografijom ispisano je: “Mama, glasaj za Tita i republiku da bi djeci bilo bolje i ljepše.“

I Женa данас / Žena danas će u prvim poslijeratnim brojevima promijeniti odnos prema fotografskim ilustracija. Urednice više nisu prisiljene na preslikavanje fotografija iz drugih časopisa i izradu fotografskih kolaža zbog nedostatka adekvatnih fotografija. Nekoliko naslovnica iz tog razdoblja pokazuju visok standard za fotografske priloge rađene namjenski upravo za taj časopis. Portreti žena i djece fotografirani su u maniri koja podsjeća na fotografije na koricama američkog sestrinskog časopisa iz 1930-ih. Žene na naslovnicama i same su vjerojatno članice udruženja u čijem glasilu izlaze njihove fotografije, a najčešće su snimane na poljoprivrednim radovima ili radnim akcijama kojima se obnavljala zemlja.

Nakon gašenja AFŽ-a 1953., oba časopisa izlazit će do kraja 1950-ih, a varijacija njihovog predratnog mota „za svaku ženu“ u narednim desetljećima koristit će se u marketinškoj promociji raznih proizvoda i magazina za žene.

* Propratni tekst uz izložbu “Širite ženski svijet! Dizajn progresivnih ženskih časopisa 1934. – 1946.”

Oceni 5