Sjećanje s ljubavlju, bez mudrovanja

Sjećanja momka kojeg je vođa grupe Branimir Johnny Štulić proglasio vojnikom – u toj podjeli Johnny je, dakako, bio general, a bubnjar Boris Leiner kaplar – ukoričena u knjizi „Srce od zlata, priče, ali ne baš za djecu“ nisu zaokružena, potpuna i definitivna pripovijest o Azri, već niz pitkih, anegdotalnih, slikovitih vinjeta koje su naizmjenično, ili istovremeno, zabavne, duhovite, uzbudljive i dirljive. Najveći dio knjige ispisan je bez uporabe velikog slova i interpunkcijskih znakova, poput pjesme u prozi, mahom kratkim, jednostavnim rečenicama koje s malo riječi govore puno.

Premda u izrazu ekonomičan, Hrnjak nije suhoparan, a priče, zgode i nezgode vrlo živo i opipljivo rekreiraju puls života i djelovanja (člana) jedne od najpopularnijih, ako ne i najpopularnije jugoslavenske rock grupe svoga vremena – dotiču se tu, nikad senzacionalistički, i teme seksa i droge, ali i prijateljstva, zajedništva, drugarstva, camaraderie – te usput uvjerljivo skiciraju i duh samog razdoblja u zadanom prostoru, odnosno životne uvjete u samoupravnom socijalizmu SFRJ, čak i ponešto prije autorova rođenja, budući da ukratko, ali efektno zahvaćaju u dijelove sudbina autorovih roditelja, djedova i baka.

Dana (i noći) s Azrom, kojoj je pristupio koncem 1979., u osvit njena uspjeha, kao devetnaestogodišnjak, životne epizode koju bi poželjeo proživjeti svaki poklonik rocka, Hrnjak se prisjeća s ljubavlju, no bez nostalgije, shvaćajući da je bila riječ o sretnoj okolnosti koja je trajala toliko koliko je trajala, o prošlosti za kojom nema smisla žaliti, no na koju se može osvrtati s osjećajem iznimnog zadovoljstva. Tko ne bi?

Pritom se ne busa o prsa, ne ispravlja krive Drine, ne popuje, ne tumači, ne teoretizira, ne filozofira, ne analizira. Ne zamjera, ne sravnjuje, ne obračunava se. Ne veliča, ne omalovažava, ne razvija mitove, ne upušta se u (posljednjih godina razmjerno zaoštrene) rasprave o značaju Štulića, Azre, novoga vala. Naprosto se sjeća. S ljubavlju. Sa srcem. Mudro, bez mudrovanja.

Troipolgodišnje novovalno rock’n’roll pulsiranje uz Štulića i Leinera bilo je, veli, njegov prvi život, kojemu pripada i nekoliko sljedećih godina kad je od bivše zvijezde, shvaćamo, naglo postao besciljni, nezaposleni nikogović nikakvih primanja, koji se nije uspio snaći. Njegov drugi život, ispunjen zadovoljstvom, otpočeo je religijskom spoznajom koja ga je odvela na višedesetljetno krstarenje Europom u svojstvu majstora za sve i glazbenika, pod okriljem religijske grupe, da bi treći započeo povratkom u Hrvatsku i ovdašnjoj rock sceni, ponovno uz Leinera, a dvije posljednje, postazrinske etape opisuje gramatički standardnim načinom pisanja, nenametljivo se zalažući za ideje svoje vjerske zajednice, opisujući konkretna djela, a ne programe.

„Srce od zlata“, naslov koji bi više odgovarao priči o kakvom narodnjaku, negoli o novovalcu, saznat ćemo na samom početku, metaforički predstavlja „heart of gold“ za kojim je u istoimenoj pjesmi tragao Neil Young, a doslovno mali zlatni privjesak nepoznatog podrijetla koji je Hrnjak našao u svom domu i koji ga je, poput Proustove madeleine nagnao da se prisjeti. Ako vam ovaj dio zvuči pretenciozno, ne bojte se, nije.

Knjiga u izdanju Menarta je prošarana crno-bijelim fotografijama iz Hrnjakove privatne arhive, a osobito zanimljivima činit će se faksimili ugovora s Jugotonom iz 1981. i preslika svojevrsnog dnevnika Azrinih koncertnih nastupa iz iste godine.

Dvjestotinjak stranica ispisanih iskrenom, neopterećenom lakoćom, stilom očito sjajno usklađenim s autorovim karakterom, čita se – vjerojatno uz podrazumijevajući uvjet štiočeve sklonosti autoboigrafskome, rocku i novom valu – u dahu.

*Tekst sa portala Ravnododna objavljen 14.6. 2015, prenosimo sa dozvolom glavnog urednika Zorana Stajčića

 

MIŠO HRNJAK: IZ KNJIGE “SRCE OD ZLATA, PRIČE, ALI NE BAŠ ZA DJECU”

novi kvadrat polet studentski list i cijela ta novovalna scena

tek je izlazila iz povoja

zove johnny jednog dana da dođem do njega u siget na probu

ima promociju treba mu basist

velim johhny rado ali sviram u tri benda stvarno nemam

kad kaže on aj ne seri miki dofuraj gitaru pa ćemo popričat

 

a niš ja uzeo svog gibsona pa na autobus do sigeta

četiri stanice pa na jedanaesti kat

njegov otac sjedi u dnevnom boravku

pogleda me ispod oka i kaže doslovce hmpfh

mala uredna sobica

donijela brižna majka neke kolačiće sok i nestala

 

johnny s akustarom pjeva svira

bože mili ja začaran

ja trčim za njim na basu na suho

ali nema šanse ne mogu ga stići

pa čuj ovo pa pazi sad ovu

pjeva sotto voce sevdalinke makedonske

a tek smo načeli njegove

ja sam se i dotad družio s gitaristima

ali ovo je bilo nešto posve drugo

on i ja sami

jebote ovo se ne može platit mislio sam

johnny ok da ti ne propadne ta promocija

pa dok ne nađeš pravog basista

povijest se prepisuje zar ne

imali smo tjedan dana da postavimo pet šest stvari

sutradan smo se našli u maxovoj brvnari na rubu zagreba

tada sam upoznao borisa…

 

sasvim druga priča

zima je prosinac osamdeset i prve

došli smo doma nakon što smo proputovali i svirali u doslovce cijeloj jugi

iscrpljeni na svim nivoima

imali smo par dana za odmoriti se u zagrebu

 

računi smeće frižider cura frendovi znate već sve

uvijek ista priča

inače uvijek ista priča je jedina stvar azre

u kojoj sam bio lead vocal kroz telefonsku slušalicu

a ne u kad miki kaže da se boji

kako piše na wikipediji i tko zna gdje još

btw nisam ja taj miki koji se boji

to je jedan skroz drugi miki tek toliko da se zna

 

menadžer nam je složio svirku u ljubljani

ne baš u ljubljani nego u blizini domžale

i pogodili ste - u gasilnom domu

doći će i neki naši frendovi iz zagreba

nisu nas već neko vrijeme vidjeli ni čuli

 

dvorana je solidno popunjena i krene svirka

ali nema feedbacka od publike

tu i tamo neki pljesak naši frendovi najglasniji

vrlo je naporno svirati kad nema povratne energije

pitaš se je li do sounda ili do nas

šta je s ljudima platili su kartu nije nas bilo dugo

 

slovenci su izvrsna publika

nije bezveze baš od tamo krenuo i punk i new wave

u ovoj našoj istočnoj verziji

ali nema odaziva

mrtvo

ništa

 

došli smo već napuknuti i nije trebalo puno da puknemo do kraja

nakon nekih pola sata svirke johnnyju pukne film

skine gitaru s ramena i počne svom snagom lupati s njom po bini i pojačalima pa opet po bini

 

boris i ja smo još kratko svirali a onda smo i mi stali

zatečeni kao i svi prisutni raširenih očiju i usta

tajac

šok

nikad nismo razbijali opremu do koje smo tako teško došli

 

whoovci i slične zvijezde kojima je to bio običaj

imali su posebne gitare za takve prilike

načete na pravim mjestima da se raspadnu spektakularno

dok roadie užurbano nosi onu pravu da svirka prsne orgazmično

showbiz babe

 

a nije lako razbiti les paula

to je jedna solidna i prilično teška gitara

johnnyjeva nije bila takva nego prava

tuče on lupa srušio

pojačala i probio kutije ali đitra se ne da

dok konačno nije odletjela glava

a i vrat se tu negdje slomio

 

ali ovo nije bilo za show

ovo se razlio njegov bijes i frustracija

ovo je bila istinska katarza

 

dečki za mnom

mi u backstage roadie želimir na binu da ju pokuša osposobiti

u publici brujanje

menadžer za nama

govori kroz nos

bravo johnny ovo si dobro izveo ovo bi trebali uvrstiti

johnny mu kaže

pusti nas nasamo malo zapravo znaš šta otpušten si

 

i onda koji nam je kurac gdje smo to završili

vidi nas neke jebene zvijezde

zid od pojačala sedam gitara

imao je on tada pet i ja dvije

 

više ni ne stanemo na pozornicu

ko srebrna krila smo ko jebeno dugme

trebaju nam sportske dvorane i stadioni

a svirali smo po školama

po diskaćima po klubovima

 

kad vidiš i osjetiš publiku

kad možeš omirisati njihov znoj a i oni naš

jeah

pa da

i bilo nam je dobro

a ne ovo sranje sada biznis i sve to

mijenjamo sve vraćamo se natrag jebo ti sve ovo

jeah

natrag na binu

 

ovaj put cijeli nas je auditorij dočekao s urlikom i rukama u zraku

i oni i mi krcati adrenalinom

od početka do kraja ludnica kao rijetko kada

nije bitan ni sound ni bilo što drugo

 

kad je završila svirka brada me vuče za rukav

daj hrnjak daj popričaj s njim

ma pričaj ti sam i dosada ste pričali sami

taj je složio puno svirki ali i napravio puno štete

uopće mi nije bilo žao što je dobio otkaz

 

natrag u zagreb po onoj staroj cesti

vozi nas željac svojim starim vrijednim mercedesom

du dum du dum du dum du dum

mi nabrijani pričamo svi u isto vrijeme

 

mijenjamo sve prvo ćemo imidž

iz crnog ne izlazimo ali nešto moramo promijeniti

ošišat ćemo se skroz kratko kao clashovci

jebo menadžere možemo mi sve sami kao nekad

i sve tako

 

dođem ja kući u sitne sate i probudim curu

digni se reži mi kosu

molim trlja ona svoje lijepe plave oči

ispričat ću ti sad reži mi kosu

 

i dok sam joj uzbuđeno pričao što se zbilo

ona me ošišala lijepo uredno i skroz kratko

pa zar ti stvarno namjeravaš i dalje svirati dokad

a što ćeš poslije

same old story

 

legli smo u krevet

a poslije uz pomirljiv osmijeh popili kavu

sutradan na probi gledam ja njih

gledaju oni mene pa prasnu u smijeh

 

miki pa ti si se stvarno ošišao

pa jesam tak smo se dogovorili

a kaj je s vama ja sam mislio da ste ozbiljni

ne ne ozbiljni smo sve što smo pričali stoji

a i ta ti zurka baš dobro stoji

jel da grofe fakat mu dobro stoji

sad si baš kao pravi rocker izgledaš ozbiljnije

 

grli me smije se

pravio sam se da sam ljut ali bilo mi je drago

osjetiti opet ono nešto što se zamelo putem

camradrie

 

proba je bila odlična

veselje to je to novi polet

nova inspiracija nove strvari

čak je i gitara štimala taj dan

 

ona koju je razbio ionako nije kurcu vrijedila

odsvirali smo potom nekoliko dobrih koncerata u zagrebu

danza danom na raznim mjestima

iznova po vojvodini i beogradu

za vjernu publiku kojoj nikad nismo dosadili

i bilo je dobro