Slavko Jendričko rođen je 1947. u Komarevu kraj Siska. Objavio je sljedeće knjige pjesama: Nepotpune dimenzije, 1969, Ponoćna kneževina, 1974, Tatari/kopita, 1980, Naslov, 1983, Autoritratto con melo (izbor pjesama na talijanskom), 1983, Crvena planeta, 1985, Proroci, novci, bombe, 1986, Svečanost glagoljice, 1989. i 1990, Hrvatska sfinga, 1992, To si ti, 1995, Hrvaška sfinga (izbor pjesama na slovenskom), 1995, Zimska katedrala, 1999, Orguljaš na kompjutoru (izabrane pjesme 1969-1999), 1999, Podzemni Orfej, 2001, Kada prah ustaje, 2005, U kući malih pustinja, 2007, i knjigu političkih eseja Novčić za Harona, 1995. Uvrštavan je u antologije, panorame i zbornike. Glavni i odgovorni urednik Riječi, časopisa za književnost, kulturu i znanost Matice hrvatske Sisak. Dobitnik Nagrade Grada Siska za doprinos unapređenju kulturnog identiteta Grada (2000) i Plakete sv. Kvirina za ukupan doprinos suvremenoj hrvatskoj poeziji (2006).
Poljima jezdim kao tvojim dlanovima
noćas obilno natopljenim rosom
moram ih držati širom otvorenim
kako bi se suho svemirsko oko moglo ovlažiti
i osvježeno pogledati nas do prepoznavanja
u svojim snovima kojima kaska našim ranama
melankoličnim kao da su se napušile trave
s nekim klincima koje posvajaju tišine pustinja
kojima otkačeni jure na sanjkama kroz pijesak
vičući donosimo proljeće svijetu od kojeg bježimo
ubrzavajući penjanje svakim klasom tamne pšenice
čvršće te stišćem za ruku
odlučno zabijajući nož u srce apatije bez iluzije neba.