Slavko Jendričko: Sunčev disk

Razmaknuvši dugu platinastu kosu spustila si se na koljena
zagledao sam se u crveni krug kojeg si obojila na tjemenu
nisam mogao ne biti na časak odsutan asocirajući japansku zastavu
misleći što ako kroz izlog ušeće njegovo značenje sunčev disk

potom sam polako osjećajući tvoj jezik punim intenzitetom spustio
zastor na oči otkrivajući uvijek novi svijet kojeg teroriziraju žandari
ljudi spremni završiti u zatvoru na vješalima na preoštroj zlatnoj žici
poput mene žive po impulsima svoga tijela nikada u suglasju s pravopisom

silom prognao sam tvoju cmizdravost kako bi mi danas bila draža
odlučna poput čelične oštrice koja će mi uskoro probosti srce
meni koji sam zaboravio muški plakati na pokopu svojih roditelja
sezonska apsolutistica jesen oblači me u dugi crni kožni mantil

kiša po meni može udarati volovskom žilom električnim pendrekom.