Pozajmljeni intervju: Nejra Latić Hulusić
Aapo 33 S

Photo: Paulina Lanzerotti

Sloboda jednog kao sloboda svih nas

Rijetko je šta toliko potaklo javnost na diskutiranje kao što je to uradila najava održavanja prve Bh. povorke ponosa. LGBTI zajednica je naišla, između ostalog, i na mnogo podrške. Naša sugovornica Nejra Latić Hulusić, režiserka i novinarka, je u periodu nakon najave prve Bh. povorke ponosa bila jedna od glasnijih u pružanju podrške LGBTI zajednici kroz gostovanja na televiziji, ali i u tekstovima koje je pisala. U nastavku pročitajte koji su njeni motivi za ovu podršku, ali i o načinu na koji ona vidi povorku ponosa.

*Prije nego se dođemo na temu povorke ponosa, da li našim čitateljima/cama možeš reći nešto više o svom procesu osvještavanja LGBTI identiteta kao sastavnog dijela društva?

Ja volim ljude radi onoga kakvi su, a ne šta su. Valjda je zato i proces osvještavanja postojanja LGBTI osoba u mojoj okolini došao nekako bez tereta predrasuda. Uvijek bih prvo upoznala osobu sa svim njenim djelićima karaktera, pa bih tek onda saznala za njenu seksualnu orijentaciju. Ako je taj neko bio za mene bezveze ili predivna osoba od samog početka, ostao je takav i nakon spoznaje o seksualnoj orijentaciji te osobe.

*U tekstu koji si napisala za The Bosnian Times navodiš kako je sloboda izbora, i ponos zbog posjedovanja te vrste slobode, ono što te čini osobom čija su četiri zida, zapravo, četiri strane svijeta. LGBTI povorke nazvane su upravo povorkama ponosa, a četiri zida su najčešće mjesto gdje se LGBTI osobe smještaju. Da li smatraš da je ponos o kojem govoriš donekle sličan onom ponosu za koji se LGBTI osobe bore organizirajući protestne marševe?

*Ja mislim da svako na svijetu treba imati pravo da se osjeća sigurnim u svojoj okolini, bez obzira na svoj identitet. Ovdje govorimo o sekularnim državama, a za države sa drugačijim uređenjem prosto savjetujem preseljenje ili hidžru radi svoje sigurnosti. Naravno, granica našeg ponašanja mora biti krilatica da sloboda jednog čovjeka prestaje gdje počinje sloboda drugog. E, sada neka meni neko racionalno, a ne iz svojih iracionalnih strahova, objasni na koji način pokrivene žene ili LGBTI osobe ugrožavaju nečiju slobodu samo svojim postojanjem? Kako to moje iskazivanje vjere maramom nekoga ugrožava ako ga ja kao osoba ne maltretiram i isto tako, kako to LGBTI osoba ugrožava nekoga svojim identitetom? Hodam ja ulicom, ili hodaš ti ulicom i šta? Bodemo im oči ? To je kao sad problem?!

*Šta te je ponukalo da javno istupiš i podržiš najavu povorke ponosa?

Moja zakletva samoj sebi još kad sam bila dijete bila je da ću se boriti za slobodu svakog čovjeka da bude ono što jeste, dok god ne ugrožava postojanje drugih stvorenja. Na nasilje, poticanje na nasilje, na progone, na stigmatiziranje, neću da šutim.

*Kako komentarišeš napad na dvije pripadnice LGBT populacije koji se nedavno desio u centru Sarajeva?

Kao posljedicu nekontrolisane i nepromišljene medijske hajke o povorci, kako sa socijalnih mreža utjecajnih ljudi u društvu, tako i sa portala koji prenose fašističke stavove radi klikova. Što se mene tiče, te djevojke nije udario samo onaj koji je zamahnuo rukom, nego i oni koji su na to pozivali i njihove riječi širili.

*Na koji način ljudima koji nisu podržavatelji komuniciraš svoje tačke gledišta vezane za LGBTI zajednicu?

Strpljivo i teško. Jako je teško prolaziti kroz razumnu argumentaciju sa ljudima koji imaju unaprijed rezolutne stavove, koji vole da sude o ljudima prije Svevišnjeg. A vole živjeti u sekularnim, demokratskim društvima. Ne vole ideju da se, recimo, presele u Afganistan, ali vole ideju da “vješaju ili izoluju pederčine”. Međutim, nije moje, a vjerujem da nije ni vaše, da tjerate nekoga da vas razumije, ili podržava, ili vam se divi. Ljudi svašta ne mogu da prihvate. Ali, vi imate pravo i morate da zahtijevate da vam se garantuje sigurnost i da nećete biti stigmatizirani radi nečega što jeste vaš identitet.

*Da li planiraš doći na prvu Bh. povorku ponosa?

Ne. Za sada se nadam da neće biti potrebe. Ja sam rekla da ću životom, ako treba braniti vašu sigurnost, ako, ne daj Bože, živi zid zatreba, zovite. Ali, moje skromno mišljenje jeste da LGBTI osobe trebaju da prošetaju same i pokažu da postoje, da oni koji sumnjaju vide da su to osobe od krvi i mesa, prijatelji, sestre, braća, sinovi, kćeri, a ne neka bića iz Sodome i Gomore. Moje prisustvo u povorci bi joj dalo jedan drugi kontekst, jer ja nisam u ovom gradu ni blizu ugrožena kao vi. Moje prisustvo bi bilo licemjerno.

*Šta bi poručila LGBTI zajednici?

Ja se nadam da ćete uspjeti iskomunicirati to što želite, uprkos silnom medijskom pritisku da se stvari okrenu naopako. Nadam se da će povorka proći u miru i da ćete istrajati da ne uđete u sukob sa tuđim predrasudama. Nadam se da vam donosi jedan smiraj u srca koji je svakom čovjeku potreban. Iz svog iskustva bivanja drugačijom u većini dijelova svijeta kojima se krećem, a predstavljajući skupinu koja nije na dobrom glasu, muslimane, nakon infiltracije terorizma u naše redove, ja vam savjetujem i molim vas da budete strpljivi, pametni i otvoreni za sva pitanja. Meni nije mrsko hiljadu puta odgovoriti na svako, pa i glupo pitanje koje mi zlonamjernici postave, ali ne smije se biti arogantan, bezobrazan i nagao. Treba svojim primjerom i vrlo pažljivo, lijepo pristupati ljudskim dušama. Treba se obraćati ljudskim srcima, a ne njihovoj pameti.

*Intervju prenosimo sa prijateljskog portala lgbti.ba

Oceni 5