Isak Baševis Singer: Neprijatelji
Singer4

Suočavanje sa svijetom kao podvojenošću, sa beskrajnošću mirnodopskog života, sa mnoštvom relativnih istina koje proturiječe jedne drugoj: Isak Baševis Singer

Photo: www.fsgworkinprogress.com

Smijeh i erotika nakon Aušvica

Kod Singera, u Neprijateljima, postalo je moguće da žena koja se vrati živa iz logora, uskrsnuvši iz mrtvih, bude dočekana nevoljko, kao da bi bilo bolje da se nije ni vratila. Tadeušu Borovskom, Kerteszu, dok su prikazivali nestajanje u holokaustu, i povratak hodajućih mrtvaca iz logora, nije baš naumpadalo da se upitaju da li su svi sačuvali brakove. Singer, u kratkoj bilješci uz Neprijatelje, kaže da nije imao tu čast proći kroz Hitlerov pokolj, ali je godinama živio u New Yorku sa onim koji su preživjeli te užase. Njegov roman ne govori o tipičnom izbjeglici, životu i borbi; njegov glavni lik Herman Broder, iako je preživio holokaust, nije toliko žrtva povijesti, koliko svog karaktera i sudbine, kako objašnjava sam pisac.

Singer uključuje tu povijesnu tragediju u prostranstvo vremena i prostora, u beskonačnost mirnodopskog života, u Americi. Svjedočenje, ako je u pitanju svjedočenje, Singer obavlja sa smiješkom, ponekad u šali, ležerno, frivolno. Teoretičari bi rekli da je takvo što moguće jer Singer nije bio izravna žrtva holokausta, nije ga obuzimao onaj grč da posvjedoči, kako se neke stvari nikad više ne bi ponovile. Možda je ipak do njegovog registra, literarne pretenzije, da se godinama kasnije, u uobličenju tih zbivanja, vidi ono što drugi nisu vidjeli, romansijerski nađe tamo gdje drugi nisu dospjeli. Faulkner je pisao da je takav otklon hrabrost, jer u vrijeme sveopšteg straha, kada postoji samo pitanje da li ćemo odletjeti u zrak, pisac mora ponovo naučiti probleme ljudskog srca koje je u sukobu sa samim sobom. Uzeti sebi dovoljno prostora da se taj mehanizam srca pokaže u sjeni holokausta, na tom mjestu oridinira Singer, kao romansijer.

Uspomene na to kako su preživjeli, kao uhode, i po New Yorku  prate Singerove junake. Herman Broder se, već u prvoj rečenici, budi tako da ne zna je li u New Yorku, u Civkevu ili u logoru. On živi sa Jadvigom, Poljakinjom koja ga je spasila, sakrivši ga u sjeniku, u selu Lipsku, gdje ga je mjesecima dvorila i hranila. U znak zahvalnosti on će tu nepismenu seljanku oženiti i povesti poslije rata sa sobom u Ameriku. Broder radi kao ghost writer, pišući rabinima vjerske spise, a za Jadvigu on je i prodavac knjiga, koji redovno putuje u druge gradove. Za to vrijeme on posjećuje svoju ljubavnicu Mašu, vjenčanu, koja je preživjela geto i logore. Rabinu ne smije nikada reći svoju adresu, niti smije uvesti telefon, jer rabin ne smije saznati da živi sa Poljakinjom. Broder se stara da njegove žene ne zatrudne, on ne želi, kaže, imati dijete u svijetu u kojem je moguće da ga odvuku od njegove majke i ubiju. - Ne želim imati djecu, kaže jedan Kerteszov lik, u svijetu u kojem su već svojim rođenjem osuđena na Aušvic!

Singer je uklonio onu zavjesu od dima i čađi, što se iz dimnjaka Aušvica i Lubjanke digla nad literaturom u to doba, i otvorio pogled na prostor uokolo, sve do Amerike; on tragediji pristupa humorno, i sangvinično

Singerovom Broderu, međutim, to je samo alibi: on se ne može opredijeliti ni za jednu od svojih žena, kako priznaje, a najjači od svih njegovih strahova je da postaje otac djece koja bi bila jedina vezanost koja se ne bi mogla raskinuti. Kako bude roman odmicao, stvari će se komplikovati, on će ostati raspet između zahvalnosti prema Jadvigi i seksualne strasti koju ima sa Mašom. Za razliku od holokaustovske literature, kod Singera, povratnice iz logora, suočene sa beskrajnošću života, osjećaju seksualno ludilo: u jednoj sceni, sa Broderom, Maša je kao akrobatkinja, njih dvoje u krevetu se igraju uloga: da li bi ona uživala u tome da muči nacističkog ubicu, da li bi vodila ljubav sa ženama, da li bi se parila sa životinjama, razgovaraju u krevetu, kad je pokolj već daleko.

Ima li života posle logora: Ulaz u fabriku smrti

Da razriješi tu raspetost, ljubomoru koja s obje strane bijesni, komedijant slučaj će Broderu poslati njegovu prvu ženu Tamaru, koja se ukazuje u New Yorku, nakon što je pobjegla sa strijeljanja, prešla u Rusiju i tamo preživjela logore. To je žena kojoj se on nimalo ne obraduje, snivajući da je mrtva, s njom se i prije rata htio razvesti. Kad je ugleda, Broder će se, međutim, upitati, ljubomorno, kako je moguće da žena, čija su djeca ubijena, nosi ružičasto, ona će biti iznenađujuće mlada. Njega će uskoro početi moriti ljubomora i zbog nje, ona će mu pričati kako su je u logoru željeli muškarci mlađi od nje, kako su je željeli kupiti hljebom, kako je bila sa trojicom, kada će Broder pobjesnjeti, dok ona sve ne opovrgne. Raspet između Jadvige i Maše, on će sve češće bježati Tamari koja će mu pomagati da se snađe, ona će glumiti njegovu menadžericu, koja će mu pomoći da se snađe u životu i donese odluke. - Ti imaš nesreću, reći će Tamara, da si rođen kao šarlatan.

Ona će pomoći Broderu toliko da će on shvatiti da ih želi sve tri, da je Tamara postala zgodnija, mirnija, zanimljivija, da je Maša ljepotica koju svi žele, da mu se i Jadviga sviđa: rastati se od njih znači prepustiti ih drugim muškarcima. Roman će kulmirati u jednom u salonu, kao kod Dostojevskog, kada će se likovi, jedan po jedan, ukazivati na sceni, najprije Tamara, koja će uskrsnuti kao duh pred Jadvigom, a zatim će na scenu stupiti i Pešeles, Mašin poznanik, koji će otkriti da Herman ima tri žene. - Na čemu mi imate zavidjeti - upitaće Herman rezignirano, prije nego napusti sve i pobjeći, tako da niko zna gdje je. Singer kaže, mora da se opet krije negdje na onom svom poljskom sjenarniku, samo u američkom obliku.

Život posle smrti: Čovek koji je preživeo holokaust

Nakon što ga uključe u tokove mirnodopskog života, Hermanu Broderu će, iako bira po svojoj volji, stvari ostati komplikovane kao u Hitlerovo doba, on se polovinu romana od nekoga skriva. Singer je uklonio onu zavjesu od dima i čađi, što se iz dimnjaka Aušvica i Lubjanke digla nad literaturom u to doba, i otvorio pogled na prostor uokolo, sve do Amerike; on tragediji pristupa humorno, i sangvinično. Kod njega, kao da se ne zna, šta je težina a šta lakoća, on sa holokaustom radi ono što je Kundera radio sa staljinizmom u Nepodnošljivoj lakoći postojanja. Kunderin Tomaš, baš kao i Singerov Herman, ne može osjetiti tačno šta je lako a šta teško, nakon što iz komunističkog Praga pobjegne u liberalnu Švicarsku, njemu će taj komfor dosaditi isto kao što mu je dosadio češki totalitarizam, kada je iz čista mira napisao kritiku sistema i izgubio mjesto hirurga. To da Tomaš iz nepodnošljive dosade napušta svoju karijeru u Švicarskoj i vraća se u totalitaristički Prag, nezamisliva je scena u gulagovskoj literaturi. Kod Solženicina, naprimjer, grizući se godinama, likovi stradavaju tražeći izlaz iz zemlje, dok se kod Kundere Tomaš najnormalnije vraća u Prag, radi kao perač prozora i proživi najlakši dio života, dok mu i to ne dosadi. Društveni teoretičari će sada podsjetiti na razliku češkog i sovjetskog totalitarizma, na diferenciju među zbiljama koje predočavaju Solženicin i Kundera, što stoji.

Na strani mudre neizvesnosti: Isak Baševis SingerNemogućnost opredjeljivanja se kod Kundere i Singera osjeća i u pitanjima ljubavi. Isto kao što se Tomaš koleba između lakoće živovanja sa Sabinom i drugim ljubavnicama i težine ljubavi sa Terezom, tako će se Singerov Broder naći između Tamare na jednoj strani i Jadvige i Maše na drugoj. Pri tom stvari nisu jasne, ovi likovi se kolebaju, kao da slute da se tamo gdje je težina možda neka velika lakoća krije. Oni će se kajati, bilo šta da odaberu, sve će uostalom postati nepodnošljivo nakon nekog vremena. I u jednom i drugom slučaju, oni će se suočiti sa svijetom kao podvojenošću, sa beskrajnošću mirnodopskog života, sa mnoštvom relativnih istina koje proturiječe jedne drugoj, umjesto da formiraju jednu apsolutnu istinu. - A što se tiče ljubavi, profesionalci tu riječ upotrebljavaju kao da ju je moguće jasno definisati, a niko još ustvari nije osjetio njeno istinsko značenje - misli na jednom mjestu Broder.

U ovim romanima vole, zapravo samo likovi koji nisu u mogućnosti otvoriti se nezavršenom životu, kao što je Tamara, koja osjeća da je u logorima ostala bez sebe, pa će ostati vjerna Hermanu, kako kaže, i na onom svijetu. U trenucima kad bude želio uzeti sve od života, Tamara će upozoriti Brodera pričajući mu jednu scenu iz logora, kad neka žena kopulira sa ljubavnikom pred očima svoga muža, koristeći posljednje trenutke, Tamara neće znati da Broder takvu težinu, odnosno lakoću, želi i usred mira. On će u drugoj sceni hrliti Maši govoreći samom sebi koliki mu je ona neprijatelj.

Objavivši svoj roman 1966, Singer, dvadeset godina nakon ratova, u vrijeme kad grč popušta, osvaja nakon Aušvica prostore smijeha i erotike, pokazujući kako sve nakon nekog vremena postaje lakrdija, koristeći svoju priliku, kad ga je već sudbina pomilovala, da kao romansijer ostane na strani mudre neizvjesnosti.

Oceni 5