Snijeg

Na bijelom transparentu snijega sve se sada maske,

pojave i stvari

prljavima čine.

I lijepe, tečne žene voštano su sive, a crvene im usne

ranjave i trule

i zubi žuti kao stare nule domina.

Glasovi su tupi i silno i prazno zvone,

bijeda je naša jasnija i veća

kad nema sedmerostruke laži boja, i sve je samo ledeno

i sivo.

U bijeloj umornoj tišini snijega

ja hodam i osjećam jalovu bol.

Mislim da to sve ne će dugo trajati:

još hitrije nego snijeg moje stope

zamest će se moj trag u svemu. I nitko ne će znati da sam i ja bio tu i prošao.