Crtice o Silviji Plat
Plat 01 S

Diane Middlebrook, autorka knjige „Her Husband: Hughes and Plath – A Marriage“, objavljene 2003. godine, piše da je ova fotografija nastala u trenutku kada je par imao raspravu, pa je rezultat prekinutih čarki kojima je prisustvovao fotograf Hans Beacham. Snimljena je 25. jula 1960. godine, u okviru projekta za portfolio koji je trebalo da predstavi savremene britanske autore.

Photo: Hans Beacham

Someone je voleo somebody

Intervju sa Silvijom Plat i Tedom Hjuzom - naslovljen „Two of a Kind: Poets in Partnership“, snimljen je 18. januara 1961. godine, a emitovan 31. januara iste godine. Sa njima je razgovarao BBC novinar Owen Leeming, a jedan od zanimljivijih odgovora dala je Silvija Plat na pitanje o vezi svog deteinjstva i potrebe za stvaranjem:

I think I was happy up to the age of about nine — very carefree — and I believed in magic, which influenced me a great bit. And then, at nine, I was rather disillusioned — I stopped believing in elves and Santa Claus and all these little beneficent powers — and became more realistic and depressed, I think, and then, gradually, became a bit more adjusted about the age of sixteen or seventeen. But I certainly didn’t have a happy adolescence — and, perhaps, that’s partly why I turned specially to writing — I wrote diaries, stories, and so forth. I was quite introverted during those early years.

Jedno drugo zanimljivo pitanje odnosilo se na Teda Hjuza. Engleski pesnik odgovorio na pitanje kako vidi vezu između njega i Silvije Plat, sponu između dva snažna stvaralačka bića. Da li je konfliktna ili je, naprotiv, usklađena.

    We’re very alike — we like the same things, live at the same tempo, have the same sort of rhythm in almost every way. But obviously this is a very fortunate covering for temperaments that are extremely different. But they lead secret lives, you see — they content themselves in an imaginative world, so they never really come into open conflict.

***

Neumorni proučavalac ženske psihe i njenog načina (nesvesnog) funkcionisanja suprotstavio je, ili pak približio, predmetu iracionalnog – ogledalu – mnoge svoje junakinje. Taština nad taštinama iliti vanitas vanitatum, delfijsko „Spoznaj samog sebe“ ili kao na slici Marija Magdalena Žorža de la Tura, sva simbolička značenja žene pred ogledalom su uzeta u obzir i smeštena u filmski kontekst. U pozadini čujemo pesmu „Ogledalo“ Silvije Plat.

Posrebreno sam i egzaktno. Nemam predrasuda.
Što god vidim odmah progutam.
Onakvo kakvo je, nezamućeno ljubavlju ili nedopadanjem.

Nisam okrutno, samo istinoljubivo-
Oko malenog boga, četvorougaono.
Vreme provodim uglavnom meditirajući o suprotnom zidu.

Ružičast je, s flekama. Tako ga dugo gledam
Da pomišljam da je delić moga srca. Ali on treperi.
Stalno nas razdvajaju lica i pomrčina.

Sad sam jezero. Jedna žena se svija nada mnom
Tražeći moje potvrde za ono što stvarno jeste.
Zatim se okreće onim lažovima, svećama i luni.
Vidim joj leđa i verno ih odslikavam.
Nagrađuje me suzama i pokretima ruku.
Važno sam joj. Dolazi i odlazi.
Njeno to lice svakog jutra smenjuje tamu.
U meni je mladu devojku utopila, i iz mene se jedna starica
Iz dana u dan diže prema njoj, kao strašna riba.

***

Silvija Plat čita pesme iz zbirke „Arijel“

Zbirka Arijel objavljena je dve godine posle njene smrti – 1965. Tridesetog oktobra 1960. godine – dakle, tri dana posle svog tridesetog rođendana, Silvija Plat je čitala pesme koje su tonski zabeležene u onom redosledu po kojem se i pojavljuju u zbirci.

***

MEDUZA

Dalje od tog grebena kamenih plombi,
Očiju zakolutanih belim štapovima,
Ušiju što upijaju nerazgovetnosti mora,
Smeštaš svoju bezočnu glavu – Božju jabučicu,
Sočiva milosrđa,

Tvoji mamci
Polažu svoje divlje ćelije u senci mog broda,
Gurajući se ka srcu,
Crvena stigma u samom centru,
Plovi na isprekidanoj struji ka najbližem mestu polaska,

Vukući svoje Isusovske kose.
Pitam se, jesam li umakla?
Moje misli ka tebi vijugaju,
Stari pupče nalik na lopar, atlanstskim kablom,
Što se održava, izgleda, u stanju volšebnog oporavka.

Bilo kako bilo, ti si uvek tu,
Drhtavi dah na kraju moje žice,
Vodeni luk koji preskače
Moj vodeni bič, blistav i zahvalan
Dirljiv i zahtevan.

Nisam te zvala.
Uopšte te nisam zvala.
Pa ipak, pa ipak
Dohuktala si mi preko mora,
Debela i crvena, posteljica

Što parališe batrgave ljubavnike.
Kobrina svetlost
Što istiskuje vazduh iz krvavih zvončića
Minđušice. Nisam mogla da dođem do daha,
Obamrla i bez para,

Preosvetljena, kao rentgenski snimak,
Ko si mi pa ti?
Pričesna hostija? Cmizdrava Bogorodica?
Ni komadić neću uzeti od tvoga tela,
Boca u kojoj ja živim,

Grozni je Vatikan.
Sita sam do smri dosoljavanja.
Zelena poput evnuha, tvoja htenja
Sikću na moja sagrešenja.
Iš, iš, pipče ljigavi!
Ničeg nema među nama.

Izvori: A.A.A, Brain Pickings

Oceni 5