Dosije: Lukovićeve ex-yu muzičke recenzije, najbolje od najgoreg (22)
recenzije

Photo: screenshot

Sonya Karadžić: Telo želi da se preda

SONYA KARADŽIĆ – RATNIK IZ RAJA (Operta)

Ohladi mi vatru: Molba Sonye Karadžić srpskom ljubavnikuObjavljivanje svake srpske ploče u Bosni i Hercegovini velika je pobeda za srpski, od iskona državotvorni narod, naročito kad se u obzir uzme tragična politička činjenica da tzv. Muslimani i tzv. Hrvati lukavo i vrlo perfidno rade na zatiranju svega što miriše na pravoslavno zabavno-muzičko usmerenje; još kad se posreći da ploču snimi Sonya, čije je pravo ime Sonja Karadžić, kćer gospodara srpskog naroda na ovim prostorima, pobeda postaje veličanstven trijumf nacionalne samospoznaje koji nije zatamnjen nebitnom činjenicom da između umjetnice i tzv. muzike sve vreme dolazi do žestokih okršaja u kojima nevini slušaoci padaju kao snoplje.

Razlog za stalno kršenje primirja u čak osam pesama je Sonjin ekskluzivan nežan i krhak glasić, koji bez većeg uspeha pokušava da uspostavi vaskoliko pravilo: da ponekad, skroz slučajno, pogodi tonalitet ili makar melodiju, od koje iz političkih razloga beži kao Musliman od SDS-a; kako je tzv. muzika na ovoj senzacionalno srpskoj ploči giljotirana po meri da liči na hotelsku pratnju u predgrađu Vratnika, ostaju samo lucidni tekstovi, neophodni svakom B/H analitičaru uoči najavljenog referenduma.

Pjesma „Ohladi vatru” očigledno je posvećena zapaljivim akcijama nacionalističkih stranaka SDA i HDZ, koje svoje narode guraju u propast nasuprot pametnoj i racionalnoj politici SDS čija predstavnica u pomenutoj melodiji pjeva o ljubavnom žaru sa osobom nepoznatog porekla u „tuđem gradu” koji, ergo, nije srpski, jer onda ne bi bio tuđ. U pet minuta i trideset dve sekunde, Sonya moli tzv. Muškarca da u njoj „ohladi vatru”, jer je „jutro blizu”, a „strast menja ritam” u više od 69 poza.

Ako se ovo učinilo kao eklatantna politička izjava, tek je numera „Nema više poljubaca” proročanska za sudbinu B/H: tužna Sonya koja je „ljubila kao prava žena” i koju „duša boli snažno” lamentira nad erotskom kartom muških etničkih zona, sve uz meksičke trube čiji eho nagoveštava dolazak autentičnih srpskih truba. Ni nastavak nije veseliji: pjesma „Crveno veče” gotovo je tragična po posledicama tzv. zaljubljivanja, jer dok njeno „telo želi da se preda”, na stolu se kupa „čaša meda”, što verovatno ima veze sa naslovom „Iza zidova od kiše”, čime se nagoveštava podela Bosne na autonomne kišne jedinice.

Druga strana albuma gotovo je senzacionalna jer prva pesma „Nikola” zvuči kao hommage dr Nikoli Koljeviću u lapidarnim stihovima „Dugo te nema a hladna je noć/ Gledam u daljinu i htela bih doć”, nakon čega glagol „da se mazim” izaziva neprijatne refleksije na državotvornu prošlost svih ugroženih Srba; tek pjesma „More ljubavi” nagoveštava „žar i vatru”, ali „Moja sudbina” poništava narodni plebiscit mudrom izjavom da je „moja ljubav beskrajna” ili „da mi je samo za tren da te poljubim”.

Finale albuma „Ratnik iz raja” pripada, naravno, naslovnoj temi kojoj je trebalo svega 7,55 minuta da se razvije kako bi otprilike ličila na pesmu: ovako, zahvaljujući autentičnom poetskom recitalu mlade Sonye, u prilici smo da čujemo da „ratnik iz raja”, pretežno muškog spola, mora da „ljubi moje ruže na srebrnom sagu”, sve uz pompeznu pratnju iz poderanih traka „Bijelog dugmeta”, a uz devizu da njeno „telo gori” u veselim, gotovo dečijim plamičcima.

Ovo je album koji će, nakon svega, ući u istoriju srpskog naroda već naviknutog da svi rade protiv njega, čak i kad su pobude skroz patriotske i čiste. Da su erotske, već se podrazumeva, o čemu, bez komentara, govori omot u svojim vekovnim etničkim granicama.

*Prikaz ploče Sonje Karadžić objavljen je u nedeljniku Vreme br. 68, od 10. februara 1992.

(NASTAVIĆE SE)

Oceni 5