SPC, politički korifej borbe za veliku Srbiju

Centar za demokratiju i ljudska prava (CEDEM) vršio je ispitivanje javnog mnjenja u kojem su učestvovala 1.004 ispitanika. Većina političara iz opozicije je izrazilo sumnju u rezultate ispitivanja vjerujući da su rezultati još grđi od prezentovanih. Ja u to ne vjerujem, jer nemaju kud grđi. A da su grđi Crna Gora bi odavno bila dio jedne nakaradne političke sfere, a ne u društvu  najcivilizovanijeg dijela svijeta i bolji dio ekonomskog Balkana. Mada se i ovako čovjek pita kako je Crna Gora uspjela da ostvari tako veličanstvene uspjehe u spoljnoj politici i integracijama ako 32,5% kaže da Crna Gora ide pravim putem, a 42,5% da ide pogrešnim putem? Jasno je da je put prav svakome sa gramom mozga, procenti samo govore koliko smo naopak svijet. Što reče kralj Ibi, moj narod je stočarsko–kafilerijskog tipa. Ustvari, čitavo ispitivanje govori samo jedno da je Crna Gora uspjela da ostvari sjajne rezultate i odabere pravi vanjskopolitički kurs uprkos narodu koji živi u Crnoj Gori.

Ako uzmemo da Albanci, Bošnjaci i Hrvati čine neđe oko četvrtinu stanovništva i da garant nijesu proglasili SPC za instituciju od najvišeg povjerenja, ispada da kad jedan pišem, dva pamtim, 50,5% onih kojima je SPC institucija od najvišeg povjerenja, prevedenih na ostatak, kad se odbiju ove tri nacionalne grupe, predstavljaju nevjerovatanu brojku od cca 72%!!! To je potpuno suludi podatak koji Crnu Goru stavlja u red naprimitivnijih zemalja u Evropi, računajući i da među navedene tri nacionalne grupacije postoji visok procenat vjernika. Koliko god ste bunili oni „Ostroga mi“, sa razvojem civilizacije u svakoj zemlji opada broj vjernika. Kad uzmemo u obzir da SPC predstavlja jednu od najmračnijih organizacija u Evropi, onda taj rezultat postaje još drastičniji. Računajući da u Crnoj Gori Srba ima nešto preko 28%, ispada da nešto manje od toga Crnogoraca drži da mu je SPC institucija od najvećeg povjerenja. I tu nešto ne štima kako treba: kako neko može smatrati instituciju od povjerenja ako ga ona negira, naziva volovima, kopiletom, komunističkim nakotom, ruši mu i preuređuje bogomolje, mijenja baštinu, vodi političku borbu protiv Crne Gore i politički je korifej borbe za veliku Srbiju, itd, itd? Ili se radi o muanatim likovima kojima ništa nije jasno, ni ko su ni što su, već im je logika po onoj pjesmi Bijelog puceta „pristao sam biću sve što hoćeš“?

Teško je vjerovati da oni koji SPC smatraju institucijom od najvećeg povjerenja mogu biti nacionalni Crnogorci, a tek sumnjam da je takav stav spojiv sa privrženošću vrijednostima zapadne civilizacije, demokratskim i uređenim društvima. Imao sam prilike da se susretnem sa stavovima nekih, koji su slučajno bili članovi DPS-a, o tom nekakvom nacionalnom dvojstvu. crnogorskom i srpskom. Nivo njihovog razumijevanja nacionalnog pitanja dobrano govori da je ta tema morala biti predmetom ozbiljnih javnih naučnih elaboracija, jer njihova svijest nije mrdnula od političkih manipulacija iz vremena knjaza/kralja Nikole i naopakog povezivanja nacije, etničkog, vjerskog i jezičkog. U jednoj emisiji na A1 televiziji, jedna voditeljka sa državne televizije sa bagatelisanjem je odbrusila sagovorniku na njegovo laičko pominjanje genetskih istraživanja na prostorima Balkana i senzacionalističko pisanje jednog beogradskog medija da su genetski sličniji sa Srbima svi ostali „slovenski“ narodi Balkana, nego što su to Crnogorci. I sam nijesam pristalica takve vrste senzacionalizma, ali je prosto nevjerovatno da građani Crne Gore nikada nijesu upoznati sa ozbiljnim naučnim istraživanjem u Crnoj Gori genetskog porijekla građana Crne Gore, koje je obavljeno 2010. godine. To istraživanje je u Srbiji i srpskim portalima iskorišćeno na potpuno pogrešan način, bolje rečeno manipulativni, pa se njime pokušalo dokazati srpsko porijeklo građana Crne Gore, iako to nema veze sa naukom, niti sa rezultatima ispitivanja.

Prvo, jasno je da je u pitanju manipulativnost jer u genetici ne postoje „nacionalni geni“, pa je samim tim izlišno uopšte raspravljati na taj način. Iako sam vrlo dobro upoznat sa rezultatima tog istraživanja, u kojem su učestvovala, pored najreferentijeg svjetskog genetskog instituta, i dvije kuće iz Beograda za genetsko ispitivanje i koje je finansirala srpska Vlada preko bezbjednosno-informativne agencije, ozbiljnija prezentacija zahtjeva mnogo veći prostor od kolumne. Ono što se mora primjetiti, sa tim istraživanjem nije upoznata ni srpska ni crnogorska javnost. Zašto nije srpska – to mogu da shvatim. Zašto nije crnogorska, to mi nikada neće biti jasno, kao što mi nikada neće biti jasno zašto se vlast u Crnoj Gori nije ozbiljno pozabavila, kroz obrazovni, kulturni, medijski prostor temama koje su sasvim neutemeljeno postale sredstvo asimilacije Crnogoraca i pretvaranje potpuno autentičnog prostora u prostor mešetarenja sa strane i njegovo pretvaranje u dio tuđeg nacionalnog, kulturnog, vjerskog, medijskog i svake vrste tuđeg prostora. Da tome nije razlog to što 51,4% ispitanika misli da Vlada ne treba da se bavi identitetskim pitanjima?

Pa identitetska pitanja su stub napretka crnogorskog društva! Zar neko misli da će Crna Gora sa onih cca 72% „poštovalaca“ SPC biti napredno, moderno društvo? Ili neko misli da sa kolonijalnom rusko–srpskom sviješću Crna Gora može postati ekonomski prosperitetno društvo, ili društvo u kojem se poštuju zakoni i u kojem zakoni važe za sve, …? Skoro svakodnevno slušam i čitam kako je, u najmanju ruku, nepopularno bilo što dobro reći za DPS i g-dina Đukanovića, a sve više i više sam ubijeđen da bi Crna Gora, ovakva kakva je, sa sviješću građana Pčinjskog okruga u Srbiji, bila upravo onakva kakvu je opisuju političari, mediji i ostala neonacistička bratija po Srbiji, da nije tog pragmatizma dotičnih i politike „dobro jutro čaršijo na sve četiri strane“. Da neko ne misli kako hvalim takav pristup, nikada to nije bio moj stil, ali očigledno sa ovakvom anketiranom Crnom Gorom ona nije mogla bolje proći. Utoliko mi se gade pojedini mediji i NVO koje iz čisto sebičnih interesa stvaraju metež i truju mozgove onog urbanijeg dijela Crne Gore, zaboravljajući da im saopšte činjenicu da vlast DPS ima stotine mana, ali oni koje svojim djelovanje hoće da dovedu umjesto  DPS-a na vlast – nijednu vrlinu. Nema dobra za Crnu Goru dok se ne razdvoje urbana i trivijalna, opskurantna Crna Gora. Ovako neki, koji sebe predstavljaju kao urbane, prozapadne, upravo rade, onim što rade, u korist štete takve opcije.

*Tekst prenosimo sa portala Aktuelno uz dozvolu autora