Split '88: Pobjeda Matka Jelavića sa okusom grčkih nota

Na XXVIII. festivalu zabavne glazbe Split '88 sve je bilo u znaku pitanja. Možda i najvažnije pitanje dolazilo je od onih dobronamjernih: je li dobro što na mjesto umjetničkog direktora dolazi Zdenko Runjić? Jer, mislili su mnogi, Zdenko je daleko važniji kao autor, a po festivalskim propozicijama ne može se biti umjetnički direktor i sudjelovati na istom festivalu kao autor. Ipak, logično je bilo da odlaskom profesora Josipa Miroševića, Runjić dođe u tu vruću fotelju u kojoj se neće baš puno zagrijati.

Velike promjene su se očekivale, veliki zaokret, povratak na najslavnije dane Prokurativa…No, Runjić je iznenadio sebe, a potom i sve ostale. Ništa se bitno s Runjićem promijenilo nije. Premda je fino naznačio neke novosti.

Kako će za dvije godine Festival proslaviti svoj veliki jubilej, 30. obljetnicu, Runjić je s pravom uvrstio u program i „Splitske bisere“, najbolje pjesme s proteklih festivala, i to po dekadama : 1988. (od 1960-1970), 1989. (od 1971-1980) i 1990. (od 1981-1990). Dakako, mnogi su tu ideju protumačili kao dizanje vlastita (Runjićeva) spomenika.

U konačnici će to i izgledati tako, ali analizirajući odabir pjesama koje su obilježile prvo desetljeće, gotovo da se ne bi mogla staviti ikakva primjedba. Možda tek samo, zašto se na listi skladbi našlo 12 pjesama, a ne više, pa su gledatelji i posjetitelji Splita'88 bili zakinuti za, recimo, „Zvona moga grada“ Zvonka Špišića i za „Crne marame“ Angela Vlatkovića, a možda i za još neke pjesme koje su zaslužile da se bore u konkurenciji Splitskih bisera. U tih 12 odabranih pjesama prve dekade samo je jedna bila Zdenka Runjića („Pismo ćali“). Nikica Kalogjera i Arsen Dedić, kao najuspješniji autori tog doba, činili su pedeset posto programa : „Maškare“, „Veslaj, veslaj“, „Nima Splita do Splita“ i „Nono, dobri moj nono“, potpisao je Nikica Kalogjera, dok su „Kuća pored mora“ i „Vraćam se, dakako“, djelo Arsena Dedića.

Zanimljiva je bila i pjevačka podjela. Vice Vukov još ne nastupa, barem ne javno, pa su njegove slavne pjesme „Bokeljska noć“, „Bodulska balada“, „Pismo ćali“ i „Dalmatinska elegija“ nakon dugo vremena na ponovnoj prosudbi, a kao izvođači pojavili su se Jasna Zlokić, Ksenija Erker, Đuka Čaić i Krunoslav Slabinac.

Na sceni Prokurativa pojavila se (napokon!) i Gabi Novak. Ona je, dakako, pjevala „Kuću pored mora“ Arsena Dedića. Još se uvijek čudim kako tadašnja festivalska publika (ona iz 1988.), nije u potpunosti shvatila poruku te jedinstvene pjesme, a ni pjevačko umijeće Gabi Novak. Bio je to najbolji znak da se splitska  publika okrenula nekom drugom zvuku, da su glazbeni urednici na brojnim radio-postajama i umjetnički direktori raznih festivala već učinili svoj dio posla a to je, blago rečeno, sustavno trovanje ukusa publike. Što se prošlosti tiče ni „Kuća pored mora“ nije više ono što je bila!

A kako izgleda sadašnjost? Nju predstavlja 15 pjesama večeri Ustanak i more „Marjane , Marjane“, te 28 skladbi u pravoj konkurenciji, a to je program Zabavnih melodija. Sve to je povjereno, bar kad je riječ o „Slobodnoj Dalmaciji“, na prosudbu dvojca: Joško Čelan i Miljenko Jelača, a to u startu izgleda poprilično alarmantno. Evo šta je pisao Čelan: „Ljudi koji prave Splitski festival i njegove pjesmice sigurno najbolje znaju šta narod 'oće pa mu onda to i nude. Odatle vjerojatno i potječe ona cinična rečenica jednog kritičara, koji je svojevremeno za apsolutnog šampiona splitskih festivala - po mišljenju ovog novinara -  za Runjićevu pjesmu 'Galeb i ja' napisao da je to previše dobra pjesma da bi mogla imati uspjeha. Ali, eto, upravo primjer te pjesme pokazuje da prostora za ono drukčije i samosvojno naprosto mora biti. Prije nekoliko večeri, za festivalskim šankom, realnost je ovom novinaru iskazao bivši rokerski i operni(!) bubnjar Milorad Vasić: - Dok sam bubnjao pravu glazbu, slabo sam prolazio. Sada sam postao Jasmin Stavros, pjevam te pjesmice i ne žalim se. Za osamdeset posto potencijalnih slušalaca ja sam sada bolji muzičar. I ja čak poštujem taj ukus (naša napomena: to što sada Stavros pjeva je neka vrsta grčko-narodnjačke ljige).

I naravno, čovjek ne može nikome zamjeriti što hoće zaraditi više para, jer postoji brojnija publika s takvim potrebama. Ali ostaje pitanje što s onih preostalih 20 posto? Premda vjerujem da takvih ima znatno manje. Zar je nemoguće preživjeti praveći glazbu za taj zahtjevniji sloj publike?“.

Miljenko Jelača je komentarisao: „Druga grupa pjesama polufinalista što je prodefilirala pozornicom Trga Republike bila je manje anemična od prve večeri. No, nije bila vrednija, dapače: agresivnošću akcentiranja ispraznosti glazbenih i tekstovnih sadržaja izaziva antipatiju, pa detaljima valja posvetiti više riječi no jučer. Dojam je da je konačnom izgledu većine pjesama bitno pridonijela produkcija koja se trudila da ili bezveznim pjesmuljcima osigura snagu umatanjem u navodno probitačnu ambalažu meksičko-grčkog ili sličnog ofucanog (koji put i odvratnog) zvuka, ili da ponekoj pristojnoj pjesmi oduzme i ono malo uljuđenosti, forsirajući njen finalni izgled (dakle ono što se čuje kao izvedba) na način, navodno, komercijalne pjesme“.

Kritika je uglavnom nesklona Splitu' 88. „Ekran“ iz Skopja piše: „Site posakuvaat da ja isfrli markata na našiot breg, kako što popevnuvaše Đurđica Barlović vo svojata pesna. Megjutoa, dinarot pliva na površinata, a splitskiot festival tone vo moreto!“.

Vesna Karuza za tjednik „Studio“ pisala je:  „Splitski festival stajao je osamnaest starih milijardi i na njemu je nastupilo više od stotinu izvođača. Organizatori su ga opisali kao mješavinu  dalmatinsko-dalmatinskog, dalmatinsko-grčkog i dalmatinsko-mesamskog stila i očekuju da će im taj frutti di mare vratiti barem polovicu uloženoga. Izašao je dvostruki album i video-kazeta pa oni koje ovakve priredbe vesele, mogu u njima audiovizualno uživati cijele godine. Organizatori su ovaj put svoj posao obavili doista profesionalno, ali kad bi Zdenko Runjić i Davor Petrić mogli narediti pjevačicama da se odjenu dolično i da od sebe u kuloarima ne prave cirkus, Splitski bi festival možda počeo funkcionirati kao priredba vrijedna pažnje i onih koji mogu podnijeti nešto kompleksnije od kombinacije: haljina sa što više proreza i pjesma sa što manje tonova“.

I list „Borba“ imao je komentar na Split '88:  „Ko je pre neku večer pratio Splitski festival zabavne muzike, mora da mu je u sećanju ostao simpatični boza-pesmuljak što su ga autori okrstila sa 'Došla marka dinaru na more'. Pesma se doduše nije okitila nekom od pobedničkih kolajni, ali - kako tvrde upućeni u lokalne tračerajke - refren te pesme ne silazi s usana tamošnjih ljudi od turizma. A inkrimisani refren glasi: „Marko, marko, sunce moje žarko, znaj da trebaš nam/ Sve je pusto, bez tebe je gusto…“. Zli jezici tvrde da će pesma sigurno postati hit festivala Žalosno leto '88, što će u već uobičajenim kongresno-simpozijumskim varijantama bit upriličen s jeseni“.

A šta su pisale „Večernje novosti“: „Ni jedan od proteklih 27 festivala zabavne muzike u Splitu nije izazvao toliko polemike kao tek završena smotra pevanja. U talasima se naprosto smenjuju pohvale i kritike na račun četiri večeri Splita' 88.

Razmišljanja i kritička opredeljenja su mnogo oprečna i nepomirljiva, a razlog je samo jedan: dolaskom Zdenka Runjića za umetničkog direktora festival je sasvim promenio svoju fizionomiju“.

Konačno, novinar Zlatko Gall iz „Slobodne Dalmacije“ otkriva dilemu: „Nakon dvadeset i četiri festivalske skladbe svaki se normalni smrtnik upita: zar uistinu onaj tko pjeva zlo ne misli? Teško!“

Ipak, nije sve tako crno kako bi se moglo zaključiti po YU-tisku. Bilo je i nekoliko dobrih pjesama, a to je dovoljno za prolaznu ocjenu. Čak i za neku bolju!

Jer, „Lutajuće srce“, koju je pjevala Jasna Zlokić, potom „Presušilo je vrelo“ (Ivo Pattiera), „Zbog tvoje ljubavi“ (Zorica Kondža), „Jubav si moja zauvik“ (Meri Cetinić), „Što to bješe ljubav“ (Oliver Dragojević), pobjednička „Majko stara“ (Matko Jelavić), „Sunce moje“ ( Đuka Čaić), „Smiraj“ (Đorđi Peruzović) i „Večeras“ grupe Đavoli - pjesme su koje su obilježile Split' 88.

Što se tiče debitanta Matka Jelavića, pjesma „Majko stara“ otvorila mu je sva vrata, bez obzira na primjedbe kako je pisana u grčkom stilu.

Zanimljivo je da je upravo ta pjesma postala jedan od simbola festivala na Prokurativama i da je Jelavić, veliki pobornik dalmatinskog glazbenog izričaja, ima i danas na repertoaru i da tu pjesmu mnogi drže najvećim festivalskim hitom.

Dolazak Runjića na čelo Splita, u svakom slučaju bio je pun pogodak. Samo, još uvijek ostaje pitanje je li kao autor mogao više pridonijeti glazbenoj slici Splita. To pitanje ostaje otvoreno i do danas!

Nagrade i nagrađeni:

Publika:
„Majko stara“ (Matko Jelavić - Zvonimir Stipičić) - Matko Jelavić

Stručni žiri:
„Što to bješe ljubav“ (Aleksandar Radulović - Marina Tucaković) -Oliver Dragojević

Ustanak i more „Marjane, Marjane“:
„Marjane, naš Marjane“ (Zvonimir Stipičić - Jakša Fiamengo) Kvartet Oliver, Maruška, Meri, Toni

Split '88: Sve pjesme i izvođači

1. LUTAJUĆE SRCE (Đ.Novković-Ž.Pavičić) Jasna Zlokić

2. PRUŽALA SI MI MNOGO (S.M.Kovačević-S.M.Kovačević) Milo Hrnić

3. LJUBAV JE RUŽA (A. Baša-A. Tartichio) GRUPA 777

4. AJDA, AJDA, OPAJDA (N. Ninčević – N. Ninčević) Grupa Tutti frutti

5. PRESUŠILO JE VRELO ( M Kraljević –K. Juras) Ivo Pattiera 

6. MARIJANA (A. Baša – R. Šimunović) Krunoslav Slabinac

7. JA NE MOGU BEZ LJUBAVI (M. Limić-M. Limić) Grupa Stijene

8. ZBOG TVOJE LJUBAVI (J. Banov-Z. Pupačić) Zorica Kondža

9. MARUŠKA (T. Mrduljaš –N. Ninčević) Alen Slavica

10. JUBAV SI MOJA ZAUVIK (M. Cetinić – M. Cetinić ) Meri Cetinić

11. SVE SAM IZGUBIO (T.Huljić –Z.Stipičić) Nenad Vetma 

12. ŠTO TO BJEŠE LJUBAV (A.Radulović–M.Tucaković) Oliver Dragojević

13. JEDNA SUZA ZA NAS DVOJE (K.Monteno-N.Ninčević) Helena Blagne

14. ISPLEST ĆU BIJELI VIJENAC (Đ.Novković–Ž.Pavičić) Neda Ukraden 

15. MAJKO STARA (M.Jelavić-Z.Stipičić) Matko Jelavić

16. NE MOGU DA TE ZABORAVIM (I.Lesić–B.Zlatanović) Zdravko Škender

17. SUNCE MOJE ( Đ.Jusić-B.Zlatanović) Đuka Čaić

18. ODAVDE DO VJEČNOSTI (F.Šiško–M.Tucaković) Zlatko Pejaković

19. ROĐEN SAM DA GUBIM (R.Dujmić-K.Kirchenheuter) Jasmin Stavros

20. SMIRAJ (Đ.Peruzović-Đ.Peruzović) Đorđi Peruzović

21. DOŠLA MARKA DINARU NA MORE (D.Mucalo-D.Mucalo) Đurđica Barlović

22. PALAČINKE (R.Kazinoti-D.Mucalo) Tedi Bajić

23. VOLIM TE MORE (I.Bašić–T.Božinović) Slobodan Mišević

24. VEČERAS (N.Belan–N.Belan ) Grupa Đavoli

25. AJDE ĆA (J.Matošić-J.Matošić) Grupa JOJO i NAVIGATORI

26. PONEKAD U PONOĆ (A.S.Ilić–M.Tucaković) Miki Jevremović

27. SVE JE MANJE PRAVIH LJUBAVI (N.Vilović-V.Lekić) Vesna Ivić

28. ELIZABET (D.Žanko-Z.Stipičić)  Dražen Žanko

Večer:  Splitski biseri

1. MAŠKARE (N. Kalogjera-A. Dedić) Ljupka Dimitrovska i Ivica Šerfezi

2. VESLAJ, VESLAJ (N.Kalogjera-A. Dedić) Meri Cetinić i Oliver Dragojević

3. NIMA SPLITA DO SPLITA (N. Kalogjera-I. Krajač) Tereza Kesovija

4. KUĆA PORED MORA (A. Dedić-A. Dedić) Gabi Novak

5. BODULSKA BALADA (I. Bašić-S. Benzon) Jasna Zlokić

6. BOKELJSKA NOĆ (H. Hegedušić-M. Perfiljeva) Ksenija Erker

7. LUDA MLADOST (Đ. Jusić-I. Brešković) Grupa 777

8. PISMO ĆALI (Z. Runjić-T.Zuppa) Đuka Čaić

9. DALMATINSKA ELEGIJA (Z. Špišić-S. Benzon) Krunoslav Slabinac

10. VRAĆAM SE (A. Dedić-A. Dedić) Meri Cetinić

11. NONO, DOBRI MOJ NONO (N. Kalogjera-I. Krajač) Tereza Kesovija

(NASTAVIĆE SE)