Split '97 dotakao dno: Nova nagrada – najbolje odjeveni izvođač!

Polako, polako… Idemo od početka. Ništa više ne razumijem i katkada se uhvatim u nedužnoj krivnji i uvijek ponovno pokušavam shvatiti sve ono što me okružuje. Morate nešto znati i o meni jer kroz sve ove tekstove mogli ste doći do različitih zaključaka o mojoj osobi. Onako, po osjećaju, po vokaciji, tipični sam predstavnik Hlebinske škole. Meni bi posve pristajalo prezime Generalić, Lacković, Večenaj… Naivac sam bez ikakvog smisla za risanje, kak' bi to rekli Podravci. Nekako, uvijek na koncu ispadnem naivan, premda sve dobro vidim i čujem.

A opet, Andersen bi se posramio svega onoga što je on napisao kad bi mu ja neke stvari ispričao vezane uz Splitski festival. Čovjek bi mi odmah odao priznanje da sam bolji od njega u svakoj rečenici i tvrdnji. Jer ono što ja znam bajkovito je po činjenicama. Ali, opet ne znam neke važne stvari, kako to lijepo pjeva Ibrica Jusić. Ne znam i to javno priznajem. Samo ih naslućujem.

Eto, recimo, znam kako se prave djeca. Tu su važni jedan tata i jedna mama. I onda kad tata učini neke stvari mami, onda se rodi nekim čudom dijete. Tata se tada može praviti lud i reći to nije moje dijete. I to nije dobar tata. Ali mama zna da joj je to dijete netko napravio. Dakle, krećemo uvijek s jednom nepoznanicom.

Na početku ovog serijala, objasnio sam kako je nastalo dijete po imenu Splitski festival. Imalo je i mamu i tatu, čak i tete i barbe. I svi su mu željeli pomoći u odrastanju. Čak ponekad i Grad u kojemu je dijete rođeno. Neka je bio komunizam, sirotinja i glad, dijete je raslo, hranilo se. I skrbnika su mu dali koji se zvao Dalmacijakoncert. A onda se taj Dalmacijakoncert ugasio, umra po dekretu novih vlasti, pa su ga počeli čerupati, razbaštinili ga, isključili mu struju, telefone…

Dakle, Grad se odrekao Dalmacijakoncerta? Čak je sva dokumenta, svu vrijednu arhivu Karepovcu poklonio (gradskom smetištu). Onda se dijete po imenu Splitski festival, vraga dijete, zreli muškarac od tridesetak godina, našlo bez kuće, bez primanja, bez tate i mame. I skrbnika!

Jasno su gradski oci  rekli da to više nije općinsko dijete. Ponovija se Nušić! A imali su i pravo, jer ga nikada nisu prijavili ka' svoje dite i zabilježili u matične knjige rođenih. I sad, po čemu je to dite gradsko? Po ničemu! Jer, di to piše, neka mi pokažu jedan papirić di bi se neko moga pojavit ka' nasljednik? A onda opet, s vremena na vrime, javi se Tata, i to samo kad želi pokazat mišiće i svoju političku moć, koja je zapravo nemoć i dresiranje strogoće i vlasti. Onda ta vlast (jer je vlast), stavlja jednom za skrbnika Runjića. Onda drugi put radi rime Trumbića, onda opet radi rime Runjića… Onda im se Runjić više nikako ne sviđa, pa ga špicaju nogon. Potom nastaje agonija, pa se skupi jedna grupa koja sama pravi festival godine 1993.

I kad ljudi sve učine šta triba (pa i autor ovih redaka), kad izaberemo umjetničkog direktora u liku Ivice Bašića i direktora Ivice Vrkića, onda se javlja općinski otac i šalje nam za diretura Mira Buličića. A čovik pojma nima! Aj, dobro, rekli smo, neće on pivat (na svu sreću). I festival uspije ka u najboljim vrimenima.

Onda se iz pozadinske fronte iduće godine pojavljuju ka direturi Nenad Ninčević i Joško Banov, dakle '94. i '95. Onda nestaje Ninčević, ostaje Banov, a imaginarni Grad postavlja za diretura gospodina Kambera iz Slobodne. A nigdi nema rime! Zanimljivo?

Godine 1996. nestaju i Banov i Kamber i Ninčević. I niko ne zna zašto. Dolazi 1996. godine kolektivno umjetničko tijelo i to kolektivno uprska stvar, jer kad je nešto kolektivno, onda nema odgovornosti. I što sad 1997?

Nitko ništa ne govori i odjednom se pojavljuje spasitelj u liku i djelu Nenada Ninčevića. Postavija ga je Otac diteta koji se cilo vrime pravija da mu nije otac. Sad će Ninčević spasit festival. Ave, Ninčeviću! A malo je ka' i ljut… Kaže:

- Ja prekidam konačno tu priču o dva festivala i 3. kolovoza službeno se opraštam i od uloge direktora i od Splitskoga festivala. Ne znam zašto sam se prihvatio i ovoga festivala u kojemu ja kao nešto odlučujem. Po papirima Splitski festival je u vlasništvu grada Splita, odnosno njegovo tekuće Poglavarstvo odlučuje tko će voditi taj festival i kako će ga oni sufinancirati. To poglavarstvo je dugo pregovaralo i tek je u ožujku donijelo zaključak da bi meni trebalo povjeriti taj festival. Tako smo na brzinu sklopili ugovor i dogovor - veli Ninčević.

E, ali u međuvremenu se promijenio gradonačelnik i umjesto Nikole Grabića, sa kojim se dogovarao Ninčević, došao je Ivica Škarić. I sad počinje priča o brkovima. Opet priča Ninčević:

- Čuo sam da novi gradonačelnik ima dosta primjedaba na taj ugovor, ali kako je Škarić naslijedio prava, tako je naslijedio i obveze. Mislim da je dovoljno pametan i da je dovoljno političar da će svoje obveze glede financiranja ispuniti. Ne može se mene angažirati četiri mjeseca prije početka festivala i tražiti od mene da ja sam nađem 350 tisuća maraka sponzorske love. Mi smo financijsku konstrukciju zatvorili i bez gradonačelnika i Poglavarstva, jer su sponzori ulagali sredstva isključivo na moj brk ili na brk i utjecaj mojih prijatelja. A da toga nije bilo festivala isto ne bi bilo. Ovo s Poglavarstvom će nekako ispasti, sada ili ovako ili onako – zaključuje Neno Spasitelj.

Znači nema love. A kako nema, kad vidin u „Slobodnoj Dalmaciji“ veliki članak, i to sa slikom : „Osvajaču Grand Prixa - automobil!“.  A slika je zanimljiva, pompozna. Kako i ne bi kad je snimljena u zagrebačkom hotelu „Sheraton“. Da, da! Tamo je održana tiskovna konferencija kojoj su nazočili direktor festivala Nenad Ninčević i izvršni direktor Danijel Koletić. Pazi sad - izvršni direktor!

- Dobar Vam dan gospon Koletić, kak ste kaj?

- Tak, tak…

- A kaj bu Vi delali na Splitu'97?

- Pa….

A zgodan je bio gospon Koletić. Imal je tak fina odela… Mislim da je to gospon Hundića delo. I tak ga je lepo bilo videti tih dana na festivalu. Mogel je čovek popričati s njim jednu jedinu reč.  Al' zgodno je deloval, tak' mlad pa izvršni direktor.

I onda čitam u „Slobodnoj“ kako su ta dva direktora u Sheratonu najavili neke novosti koje će sigurno odagnati i najmanju sumnju o postojanju nekakve kuhinje. Primjerice, sami će pjevači brojati glasove publike, a Hrvatski će radio sastaviti stručan žiri koji će nekoliko dana unaprijed preslušati materijale i svoje će odluke kuvertirati i dostaviti organizatoru. Krasno!

Festival će se sastojati od dvije večeri : Đir za mlade i Noć Dalmacije, a uz postojeće, uvedene su i sasvim nove nagrade. Pored Grand Prixa koji će pripasti ukupno najuspješnijem izvođaču prema glasovima publike i koji će uz slavu steći i novi automobil, svoje će favorite proglasiti prisutni novinari i fotoreporteri. Vidi ti novinara i fotoreportera šta su avancirali! Nego šta, triba im nekako začepit usta, dosta su oni pizdeli, sad će malo i glasovati.

Novinari će odabrati najzanimljiviju pjesmu i dodijeliti joj nagradu Press Song Split '97. Lipo zvuči, samo je pitanje šta je to najzanimljivija pjesma? Aj, dobro.

A, fotoreporteri? Oni će naravno izabrati najfotogeničnijega izvođača i uručiti nagradu Foto Look Split '97. I što je najvažnije, putem besplatnog telefona HPT na broj: 0800-7897 moći će glasati i gledatelji. Ista telekomunikacijska kompanija predvidjela je i komplet GSM telefona za najboljeg izvođača i njegovu obitelj. Aha, sad smo nagrade proširili i na članove obitelji…

Ali, nije samo to što se glazbe tiče bitno za Split '97. Najbolje odjevenog izvođača će se nagradit, ali se ne kaže s čime.  Znači, svi pjevači moraju bit ka manekeni. Neće ni posjetitelji festivala ostati kratkih rukava. Bože sačuvaj! Jedna izvučena ulaznica dobitniku će donijeti sedmodnevno ljetovanje. Doduše, nije rečeno gdje, al' neće valjda na Island, bit će tu negdi blizu…

I ono što mi se najviše svidjelo sa sheratonske pressice, i što mi je odmah priraslo srcu, decidirana je odluka: Direkcija festivala odlučila je ukinuti nagrade za najbolji tekst i najbolju interpretaciju. Bravo, Direkcija!  Bravo po sto puta!  Pa to sam godinama čekao.Toooooo! Dosta je bilo Fiamengo tvojih lipih pisama i šepurenja po pozornici u običnoj majici. Šta si uzeja, uzeja si. Ko ti je kriv šta nisi na vrime izmislija stihove tipa 'Moj je malac kapitalac'.

A i ona Radojka Šverko, i ona će mi dat miru.  Pa ko joj je kriv šta zna pivat. To je njena osobna stvar. I šta bi ona tila samo  zato šta zna pivat mora odnit nagradu za najbolju interpretaciju. Ma, ajde moja Šverkinice ti to prodavat u Buzet.

Oli, nije lipše vidit Malu Ivu, znala ne znala pivat, jer festivali nisu za slušanje vengo za gledanje. I nije uopće više moderno dobro pivat. A ko bi onda moga popunit satnicu dva puta po 24 = 48 pisama i isto toliko pivača.

A dica lipo pivaju na play back. Play Back je sveta stvar. Stvarno!  Usta se pozlatila mom dobrom prijatelju Nenadu Viloviću. Znate šta je taj moj prijatelj na pitanje novinarke Nataše Bakotić izjavija u Slobodnoj 1995. godine.

- Kako komentirate da je dijelu pjevača na oba splitska festivala dozvoljeno da pjevaju na play back, a drugi su pjevali uživo?

Moj Neno je ovako odgovorija: - Pametniji su oni koji su rekli nećemo ići u živo, jer nemamo uvjete. Vi ćete sad reći SanRemo ili Eurovizija idu u živo. To da pjevači pjevaju uživo je točno, ali je pozornica zapravo studio u kojemu je sve automatizirano i kompjutorski pripremljeno sve ranije. Mi nemamo te uvjete i zato je loše baš na festivalu kad je tih nekoliko minuta nastupa izuzetno važno, tražiti taj napor od pjevača….

Bidni pjevači. Eto tako je moj Neno izjavio Bakotićki. Mislim onaj Neno Vilović Neno, koji se posvetio isključivo studijskom radu, jer kaže da u tom poslu čovjek najduže traje! Još k tomu smatra kako pjevanje uživo devalvira glazbu. Sasvim normalno rezonira čovjek. Jer ako kaže da se studijski najduže traje, zašto bi se pjevanjem u živo kraće trajalo i još k tomu devalvirala glazba. Tek toliko o mom prijatelju Neni Viloviću o kojemu ću još puno toga lipoga pisat kad on bude aktualan.

U TV Spektaklima, onaj drugi Neno, Ninčević, kaže : „Split '97. - prilika mladim umjetnicima!“. I da nije bilo takve odluke tko bi dao priliku za danas širom Hrvatske poznata imena: Valentina Brzović, Megi, Papagallo, Mala Iva, Vox, Milena Zrilić, Mirko Ožić Paić, Damir Kovačević, Nera Ban, Nino, Ena, Branka Bliznac… Tvrdnja kako poslije kiše dolazi sunce, ispjevana nekad davno i na Prokurativama, nije baš došla do izražaja na 37. po redu festivalu zabavne glazbe Split '97.

Nebo je ozbiljno zaprijetilo festivalskim sudionicima, pa je prva finalna večer započela sa 150 minuta zakašnjenja. Dakle, sam početak nije bio povoljan vremenski, a po onomu što se čulo, ni glazbeno.

Prve pjesme dale su naslutiti lošu festivalsku priredbu, ponajviše zahvaljujući slabašnim vokalima debitanata nestasalih za velike festivalske priredbe kakva je ona na Prokurativama. Nakon sedme pjesme prve finalne večeri Đir za mlade, na kojoj je izvedena skladba Moj je malac kapitalac, bio sam uvjeren da je neću ni spomenuti u tekstu. A sada je, eto, kombiniranom tehnikom došla i do slogana, jer, ono što smo slušali tijekom dva festivalska dana, 1. i 2. kolovoza na Prokurativama, moglo bi se svesti pod naslov „Malci i kapitalci!“.  Takav je, naime, bio omjer glazbene i pjevačke kvalitete Splita'97.

Neki su šansu iskoristili, neki ne. Nakana Nenada Ninčevića, direktora festivala da dade šansu mladim izvođačima i skladateljima nije urodila plodom. Oni su, uglavnom, bili najlošiji dio festivala: Valentina Brzović, Ena, Megi, Mala Iva, Vox, Milena Zrilić, Mirko Ožić - Paić, Nera Ban, Branka Bliznac, kojima su se pridružili i nešto stariji ili znatno stariji Johnny Gitara, Super Renato, Duško Lokin, Sanja Trumbić ili Goran Škerlep - potpuno su zakazali.

Oni bi trebali još učiti, još puno učiti za ponovnu šansu. Ali nekolicina mladih iskoristila je ili bolje rečeno opravdala svoje sudjelovanje na Splitu '97: sjajan duet Darko Matičević i Teana Kovačević („Triban te“ - druga nagrada stručnog ocjenjivačkog suda). Potom, Alen Nižetić koji je zajedno sa Sanjom Erceg - Vrekalo pjevao pobjedničku pjesmu „Vratit ću se opet Dalmacijo tebi“ u večeri Noć Dalmacije.

Još jednom je ugodno iznenadio Branimir Mihaljević s vlastitom skladbom „Jedini“ (prva nagrada stručnjaka). No, glavni teret su ipak morala ponijeti iskusnija skladateljska i pjevačka imena, koja će ostaviti nekakav trag o Splitu '97 i tako nagradili trud Nenada Ninčevića da izdigne festival iz krize u koju je bio upao nakon prošlogodišnjeg debakla.

Dino Dvornik nije imao u rukama pjesmu tipa „Ništa kontra Splita“. Imao je samo istog autora, Nenada Vilovića i pjesmu „Blizu oltara bolje se čuje“. Dino je napravio pravi spektakl na pozornici i priskrbio sebi i autoru još jedan hit i još jednu nagradu (druga nagrada publike u večeri Đir za mlade). Zorica Kondža imala je po jednu skladbu u svakoj od dvije večeri. U Điru za mlade premoćno je i zasluženo osvojila prvu nagradu publike  pjesmom „Zarobljena“ (Joško Banov - Katarina Cheney), dok je u večeri Noć Dalmacije bila jedan od najozbiljnijih kandidata za istu nagradu sa skladbom Joška Banova i Nenada Ninčevića  „Sto mandolina“, a sa njom je pjevao Vinko Coce (treća nagrada publike). Dobru pjesmu je imao i Tony Cetinski („Moja mala kraljice“, autor G. Mineo), ali i veteran Dado Topić koji je pjevao vlastitu skladbu „Vrati se“. Njemu, kao da je nedostajalo još malo duše do savršenstva. Šteta, baš kao i za Vucinu pjesmu „Kad ja ne mogu“ koju je otpjevao Kemal Monteno kao u najboljim danima.

Dakako da je zanimljiv bio i Dean Dvornik s vlastitom skladbom „Ti i ja kada zbrojimo sve“ (prva nagrada stručnoga ocjenjivačkog suda večeri Đir za mlade). Od pjevačkih istupa valjalo bi zabilježiti još i Tea Brajčića („Samo tvoj glas čujem majko“), pjevača koji sve više zaokuplja pozornost glazbenih stručnjaka. Veselu pjesmu „Dalmatinci lipo pivaju“ napisao je Nenad Ninčević za svoj Tutti Frutti Band. Inače, Ninčević je napisao najviše skladbi za ovogodišnji Split, pa je uz Joška Banova i najuspješniji skladatelj. Banov je pak, uz dvije nagrađene pjesme napravio odličnu pjesmu „Mandolina“, koju je otpjevala klapa Maslina.

Dražen Žanko dobro je prošao s vlastitom skladbom „Jubomora“ (3. nagrada stručnog ocjenjivačkog suda), dok je u istoj večeri Noć Dalmacije bila zapažena njegova skladba „Evo san ti doša“ u izvedbi Vice Vukova, kojega publika na Prokurativama uvijek srdačno pozdravlja, ali u pravilu mu ne daje glasove. No, Vici zasigurno nije više stalo do nagrada koliko do toga da ostavi dobar pjevački dojam. U tome je uspio i ovoga puta uz pomoć Dražena Žanka i lijepe stihove Jakše Fiamenga.

Kad zbrojimo sve, Split '97 i nije bio tako loš festival, posebice ne njegova druga večer Noć Dalmacije u kojoj smo mogli čuti niz dobrih skladbi dalmatinskoga glazbenog miljea.

Možda je bilo previše dueta, previše opernih pjevača, koji malo po malo osvajaju zabavnoglazbenu scenu. Organizacija je bila dobra, vrijeme loše, službeno osiguranje Tigar Cikatić malo prestrogo. Posebice prema novinarima. Teško je tko mogao na Prokurativama napraviti nekakav intervju jer za to naprosto nije postojao slobodan prostor. Ići preko Tigrova bilo je malo suludo, a opet novinari su uvijek bili dio tog šarenog cirkusa tako karakterističnog za Split. Novinari su znali praviti i probleme - ali bez njih Split nikada ne bi bio ono što je bio.

Zato iduće godine umjesto Tigrova, kojima svaka čast, valjalo bi angažirati neku umiljatiju mačku ili joj dati drukčije upute.

NAGRAĐENI NA SPLITU '97:

ĐIR ZA MLADE:

Prva nagrada publike: Zorica Kondža – Zarobljena
Druga nagrada publike: Dino Dvornik - Blizu oltara bolje se čuje

Treća nagrada publike:  Alen Nižetić - Sve sam ti da

Prva nagrada stručnog ocjenjivačkog suda: Branimir Mihaljević – Jedini

Druga nagrada stručnog ocjenjivačkog suda: Vlatka Pokos - Ljubav je tu

Treća nagrada stručnog ocjenjivačkog suda - Dean Dvornik - Ti i ja kad zbrojimo sve

NOĆ DALMACIJE:

Prva nagrada publike - Alen Nižetić i Sanja Erceg Vrekalo - Vratit ću se opet Dalmacijo tebi

Druga nagrada publike - Trio Gušt - Sve mi uzmite

Treća nagrada publike- Zorica Kondža i Vinko Coce - Sto mandolina

Prva nagrada stručnog ocjenjivačkog suda Alen Nižetić i Sanja Erceg Vrekalo - Vratit ću se opet Dalmacijo tebi

Druga nagrada stručnog ocjenjivačkog suda Darko Matičević i Teana Kovačević -  Triban te

Treća nagrada stručnog ocjenjivačkog suda Dražen Žanko - Jubomora

GRAND-PRIX NIJE DODIJELJEN

Jubilarna plaketa za 20 godina rada na festivalu Split : Dragan Smiljan

Nagrada za životno djelo - Tomislav Ivčić

Najbolji debitant - Ena

Foto look - Dino Dvornik

Nagrada za osobnost - Don Matteo

Press Song - Mirella i Dea

Najbolje odjeveni izvođač - Vlatka Pokos

Split '97: Sve pjesme i izvođači

ĐIR ZA MLADE  (Prva večer festivala, petak 1. kolovoza)

1.  SAMA (V. Brzović-V.Brzović) Valentina Brzović

2.  SAD ILI NIKAD (Don Mateo - M. Slarić Ž. Krce - Vuco) Don Mateo

3.  OSTANI ONO ŠTO JESI (N.Vilović-N.Moćan) Megi

4.  DALMATINAC (D. Trlaja-D.Trlaja) Papagallo

5.  LJUBAVNI STROJ (I. Angebrandt- I. Angebrandt) Mala Iva

6.  DOKTORE (G. Mineo - M. Slarić - R. Pilepić) Vox

7.  MOJ JE MALAC KAPITALAC (Đ. Kostanić-Đ.Kostanić) Johnny Gitara

8.  LUDA NOĆ NA OBALI (I. Angebrandt - Ž. Krce - Vuco) Milena Zrilić

9.  VJERUJEM (M. Ožić - Paić - D. Puljak -I. Anić) Mirko Ožić Paić

10. PUTI LJUBAVI (G.Radan -D. Brkić) Pandora

11. ZAGRLI VJETAR (D. Zečić - B. Zlatanović) Damir Kovačević

12. ŠTO JA IMAM OD TEBE (N. Ban - Ž. Krce - Vuco) Nera Ban

13. MORE ZNA (J. Jurašin - K. Crnogorac) Ivo Amulić

14. BLIZU OLTARA BOLJE SE ČUJE (N. Vilović-N.Vilović) Dino Dvornik

15. LJUBAV JE TU (G. Mineo - Fayo - R. Pilepić) Vlatka Pokos

16. BILI BRODE MOJ (A. Jadronja – Stiv- A. Jadronja - Stiv) Thompson

17. MOJA MALA KRALJICE (G. Mineo -I. Mavrin)Tony Cetinski

18. SIDIN NA ZIDIĆU (S. Kuzmić- S. Kuzmić) Kuzma&Shaka Zulu

19. SVE SAN TI DA (Đ. Novković- E. Pisak) Alen Nižetić

20. SPLITE GRADE (S. Vuco-S.Vuco) Siniša Vuco

21. JEDINI (B. Mihaljević-Fayo)Branimir Mihaljević

22. VRATI SE (D. Topić- D. Topić) Dado Topić

23. ZAROBLJENA (J. Banov - K. Cheney) Zorica Kondža

24. TI I JA KAD ZBROJIMO SVE (D. Dvornik - B. Hrepić) Dean Dvornik

NOĆ DALMACIJE (Druga večer festivala, subota, 2. kolovoza)

1. KAMENA DALMACIJA (S. Santini - R. Santini) Romeo Santini

2. SVE ŠTO JE OSTALO IZA NAS (I. Jagnjić-I.Jagnjić) Nino

3. KUNEM SE (N. Ninčević-N.Ninčević) Ena

4. ADIO (F. Buble-F.Buble) Neno Papić i Danijela Erceg ,

5. GORIN KA VATRA (F. Šiško-F.Šiško) Super Renato

6. SAMO TVOJ GLAS ČUJEN MAJKO (M. Marušić-M.Marušić) Teo Brajčić i klapa ED

7. KAO MORE DUBOKO (I. Stamać-I.Stamać) Goran Škerlep

8. PIVAN TI PISMU (N. Vetma - Nera Vetma) Mirella i Dea

9. DALMATINCI LIPO PIVAJU (N. Ninčević-N.Ninčević) Tutti Frutti

10. DALMACIJA, VINO I GITARA (N. Kalogjera - I. Angebrandt) Jadran Dogan

11. JA SAM DALMATINKA (N. Ninčević-N.Ninčević) Branka Bliznac

12. TRIBAN TE (D. Matičević - O. Savičević) Darko Matičević i Teana Kovačević

13. O NONA, NONA (T. Trumbić-T.Trumbić) SanjaTrumbić

14. VRATIT ĆU SE OPET DALMACIJO TEBI (N. Ninčević-N.Ninčević) Alen Nižetić i Sanja Erceg Vrekalo

15. GRADE SPLITE DALMACIJE DIKO (N. Krpetić-N.Krpetić) Božena Svalina i Duka Čaić

16. STO MANDOLINA (J. Banov - N. Ninčević) Zorica Kondža i Vinko Coce

17. KAD JA NE MOGU... (S. Vuco-S.Vuco) K.emal Monteno

18. LAKO JE OSTAVIT NEKOGA (B. Oštrić-B.Oštrić) Ansambl Bonaca

19. NE MORE SE VIŠE VOLIT (Đ. Novković - A. Muštra - Tulija) Duško Lokin

20. JUBOMORA (D. Žanko - 0. Savičević) Dražen Žanko

21. SVE MI UZMITE (Ž. Dundić- Ž. Dundić) Trio Gušt

22. MIRAKULE ZA TE ČININ (D. Paulik - D. Britvić) Duo Opera (A. Ivić - T. Petrović)

23. MANDOLINA (J. Banov - D.Škevin) Klapa Maslina,

24. EVO SAN TI DOŠA (D. Žanko - J. Fiamengo) Vice Vukov

(NASTAVIĆE SE)