Srebrni medved za tri kratke priče o slučajnostima
Iako je premijerno prikazan tek 4. marta, o filmu “ Wheel of Fortune and Fantasy” Ryusuke Hamaguchija se od početka festivala govorilo kao o jednom od favorita. Objava da je na kraju dobio Srebrnog medveda – Veliku nagradu žirija, je ipak iznenadila mnoge, jer su postojale sumnje da jedan omnibus od tri kratka filma može da odnese bilo koju značajniju nagradu u jakoj konkurenciji. Opklade su išle u pravcu priznanja za najbolji scenario, koji je naposletku - takođe iznenađujuće, otišao Hong Sangsoou za “ Introduction ”, iako je istinski impresionirao samo njegove fanove.
Scenaristički skladan, “Wheel of Fortune and Fantasy” je inspirisan omnibus komedijom “Rendez-vous in Paris” (1995) Erica Rohmera i sastavljen je od tri kratke priče o slučajnosti i mašti koje je Hamaguchi napisao 2019. godine. Prva dva poglavlja su snimljena iste godine, a treći tek po ukidanju vanrednih mera 2020. godine, što je uticalo na to da dođe do određenih promena u scenariju.
Sa “Magijom”, koja otvara film, uspostavljen je direktan kontakt sa publikom koja je u stanju da se identifikuje sa univerzalnom pričom o ljubavnom trouglu koji isključuje seks, te daje prednost emocijama. Uvod u ovu slojevitu dramu nas vodi na foto snimanje u Tokio, a zvezda je Meiko (Kotone Furukawa), manekenka od dvadesetak godina. Na kraju dugog dana ona će se naći u taksiju sa direktorkom produkcije Tsugumi (Hyunri), i ubrzo će započeti zanimljiv razgovor o ljubavnim zavrzlamama. Jedna jedina rečenica, u kojoj Tsugumi citira svog partnera – te ponavlja kako joj je rekao da je “proveo najbolji dan života u njenom društvu”, izazvaće čudnu reakciju kod Meiko, koja će njenoj sagovornici promaći. U dugoj Kiarostamoevskoj sceni, tokom koje svetlost koja dopire sa ulica Tokija i pada na lica dve mlade žene, raste pritisak izazvan nečim neizrečenim. Onog trenutka kada Tsugumi napusti taksi, Meiko šoferu daje sasvim drugačiju adresu od one koju je prvo navela i već u sledećem momentu ulazi u kancelariju svog bivšeg dečka Kazuakija (Ayumi Nakajima). Slučajnost ovde igra vrlo prljavu igru sa svo troje junaka, preteći da dramatično promeni sadašnjost na račun prošlosti.
Potom počinje drugi deo – greškom poslat mejl će skroz promeniti život studentkinje Sasaki (Shouma Kai), udate žene sa malim detetom, koja muža vara sa kolegom sa studija Naom (Katsuki Mori). Nesiguran i povređenog ega, Nao po svaku cenu želi da se osveti profesoru Sagawi (Kiyohiko Shibukawa) time što će mu podmetnuti slučaj seksualnog zlostavljanja, i za to na kraju uspeva da regrutuje Sasaki. Međutim, to nije jednostavna igra, jer isplanirana provokacija ne vodi u željenom smeru, jer Sasaki sa profesorom pronalazi intelektualno-emotivnu bliskost koja menja sve. I ovde slučajnost uništava dva života, a nakon što audio snimak – koji izvučen iz konteksta zvuči kao deo ljubavne afere – stiže na mejl adresu katedre Univerziteta, kojoj mogu da pristupe svi zaposleni.
Poslednje poglavlje – “Još jednom” – dešava se u bliskoj budućnosti u kojoj je zbog agresivnog kompjuterskog virusa čitav digitalni svet nestao. Telegrami i pisma su ponovo postali osnovni alati za komunikaciju, klasično telefoniranje je opet u modi, jer mobilnih telefona nema, a lični kontakti su dobili na značenju zbog odsustva drugih opcija. U tom svetu IT inženjerka Natsuko (Fusako Urabe) živi od državne podrške koju primaju oni čije su karijere ugrožene nestankom kompjuterskih sistema. Ovo je zapravo jedina priča sa elementima komedije, naročito u delovima u kojima se radi o predstavama o prošlosti i o onome što znamo ili ne znamo o drugim ljudima. Sa druge strane, u pitanju je i Hamaguchijeva direktna reakcija na epidemiju Korona virusa. U početku je priča imala sasvim drugu strukturu – naučnofantastični duh nije bio prisutan, zato što u datom trenutku nije imao nikakvog smisla, ali kako je vreme proticalo i kako je postalo sve izvesnije da će snimanje morati da bude sprovedeno pod specijalnim okolnostima, počela je da se rađa ideja za novo okruženje – ono u kojem je na snazi drugačiji virus – koji napada mašine, te na čoveka utiče jedino tako što ga primorava da se vrati alatima iz prošlosti.