Nevidljiva korekcija
Mores 04 S

Photo: Mervyn O’Gorman

Sretni ljudi

Jednoga će dana, vrlo skoro, svako od nas nesklon velikim životnim promjenama, zapravo prosječan, nevidljiv, „normalan“ poput protuhe što se probija kroz život u tamnoplavom baloneru s francuskom kapicom na glavi, jednoga će dana (samo što nije svanuo taj dan), svako od nas primiti naročit dar. U naše će moždane stanice biti ugrađena jedna nevidljiva korekcija veličine nanočestice, nekakav program, kompatibilan s našom svijesti i našim najtananijim osjećajima, i mi ćemo odjednom zasjati, zadovoljniji i sretniji nego ikada prije, ali ovoga puta zauvijek, do kraja našega besmislenoga, beznačajnoga života. Zadovoljstvo će biti oslobađajuće, sveobuhvatno i apsolutno, i mi ćemo dobrovoljno hrliti u njega. I ništa se u našim jednoličnim životima neće promijeniti, naša će svakodnevnica i dalje ostati ista, netaknuta, ali ta neznatna korekcija, taj korektivni program u našoj svijesti, u našim nervnim centrima gdje stoluju razni serotonini, dopamini, noradrenalini, melatonini, histamini, adrenalini..., omogućiti će nam da na vlastiti život gledamo očima zadovoljna, optimistična čovjeka. I nema čovjeka koji neće pristati na tu malu, ali sudbonosnu korekciju vlastitoga ega, vlastitoga libida, vlastite svijesti. Jer prisjetimo se samo one lagane opijenosti i sreće iza treće čaše vina, ili okusa jutarnje kave, ili opuštajućeg osjećaja nakon stimulirajućeg, iscjeljujućeg seksa – sada će svi ti sjajni osjećaji biti oživotvoreni, ostvareni kroz mali korektivni program, u jednom nevidljivom, neinvazivnom zahvatu, nakon kojega ćemo zauvijek ostati sretni, opušteni, nikada više melankolični, nikada depresivni, anksiozni ili, ne daj bože, suicidni.

Naravno, biti će to jedan novi, drugačiji svijet. Optimizam i svekolika umirenost stanovništva smanjiti će nasilje na ulicama velikih gradova, ljudi će rjeđe pobolijevati, umobolnice će se pozatvarati, prepoloviti će se tržište psihofarmaticima, droge i raznorazni opijati poput alkohola i opojnih trava, biti će još samo egzotični vid zabave, koji nikako neće prelaziti u ovisnost.

Sve ljudske traume biti će brzo zaliječene i prebrođene – osnovni registar osjećaja novoga čovjeka s implantatom sreće u sebi, preći će iz dominantno tamnih, „sivih tonova“, u pretežito tople, „svijetle boje“.

Naravno, netko će odmah, na samom početku primjene toga revolucionarnog Projekta, gorljivo poricati njegovu učinkovitost i objektivnost, ukazujući na nekomplementarnost ugrađenog programa s našim prirodnim osjećajima koje čovjek dobiva rođenjem, što je, zaključiti će, pogubno po ljudski razvoj i njegov kreativni potencijal. Ali ljudima je osobna sreća i udobnost bez velikih emocionalnih  stresova, važnija od ljudskog razvoja i njegove kreativne snage.

A biti će tu, na samom početku, još i onih kojima su njihove depresivne mijene, njihovi anksiozni napadi, miliji od ponuđenih korekcija i poboljšanja njihova rasklimana mentalnog okvira. Takvi će i dalje iscrpljivati svoju nesavršenost, bol i patnju, kao najfinije pokretače vlastite kreativnosti i vlastita razvoja.

Ipak, s vremenom će i ti najokorjeliji protivnici trajnog poboljšanja čovjekovog raspoloženja, odustajati od svoga fatalističkog puta, ostajući na koncu sami i neshvaćeni, izrugani i poniženi, dok će svijet uživati u novootkrivenom optimizmu, flegmatičnosti i samozadovoljstvu.

Sreća bez tuge, bez boli i patnje, stvoriti će kod ljudi sveprožimajuću prostodušnost, ljudski rod će postati uprosječen, samozadovoljan... kreativnost će se moći razvijati još samo kroz znanost, a u svijetu umjetnosti, razonode i spektakla prave kreativnosti više neće biti, ve će se ona, za potrebe sretnih ljudi, ljudi lišenih dubljih preispitivanja i sumnji, izgubiti u trivijalnom i površnom. 

*Prenosimo s portala Radio Gornji grad

Oceni 5