Iz Lukovićeve arhive: Knjiga „Ćorava kutija“ u nastavcima (14)
Karadzic4

Radovan Karadžćić: Dosta više poslastičarskog terora kadaifa i đul pite nad srpskim kajmakom

Photo: Matija Koković

Srpski pasulj, srpska pita, neće narod novog Tita

Elementarnu filozofsku dilemu: "Tko sam ja & zašto sam toliko srećan" potezom mikrofona rešio je tzv. Dušan Čukić, mlađahni reporter TV Srbija, kome je zarđala kašika za cipele pala u med onog historijskog trenutka kad mu je rečeno da ga je Proviđenje u obliku g. Krste Bijelića odabralo da lično ode na tzv. aerodrom, sačeka g. Slobodana Miloševića & istog celiva nežnim, respektabilnim poljupcima iz nutrine srpskog nacionalnog bića (četvrtak, 9. januar; TV Bjeletić; "Dnevnik 5"; 23.43). U prvom televizijskom kadru lijepo se videlo kako tzv. Dušan naočarirna rula po pisti, pokušavajući da dioptrijom zaustavi & zagrli avion: potom se učinilo da g. Čukić, vaistinu, leti u nebo odakle se na zemlju vratio u nekoliko nezavisnih komada koji su, na brzinu sastavljeni, u strasnoj drhtavici, nekako stali na noge da se suoče s božanskom sudbinom koja je upravo izlazila iz aviončića. Panterskim skokom, uvežbanim za ovu priliku, tzv. Dušan preporučio je g. Predsedniku ustanovljeni koridor & bacio se na beton, osećajući da mu kolena klecaju od harizmatične reume.

- Kakve nam dobre vesti donosite, o voljeni & najdraži gospodaru - odlučno je prošaputao reporter, konačno svestan da je sreća lijepa samo dok se čeka, dok od sebe samo Požarevac da. Taman kad je g. Slobodan nonšalantno & mirotvorno krenuo da obraduje tzv. Čukića otkrićem da rat i nije nešto naročito, nesrećni Dušan, u najnezgodnijem trenutku, počeo je da se topi od miline i plavi poletnu stazu. Mirno & dostojanstveno, s cipelama u Čukićevoj tekućini, g. Milošević izdiktirao je spontani govor, okrenuo se & pošao u svetlu budućnost, ostavljajuči jasne, žitke tragove po reporterovoj površini u trećem agregatnom stanju.

Podatak da su g. Dušana kantama & cisternama & lopatama skupljali nekoliko dana, bez čvrste garancije da neki litar nije zalutao u fašistoidnu Kupu - nije uznemirio dr Radovana Karadžića čija je tečna ideologija, u penušavom srpskom šampanjcu, okupala svakog Srbina koji na škrge, slobodno & ponosito, diše pod vodom u srpskoj Bosni & Hercegovini (četvrtak, 9. siječanj; TV Bjeletić; "Dnevnik 3"; 23.52).

Pojavivši se za govornicom u ronilačkom odelu, s maskom na licu, g. Radovan objasnio je da srpski narod više neće trpeti poslastičarski teror kojim se uspostavlja vladavina đul-pite od oraha, kadaifa & hurmašica nad ugroženim srpskim kajmakom kome su neprijatelji planirali da večito ostane u vrućem somunu, između muslimanske & hrvatske korice.

Povicima "Srpski pasulj, srpska pita / Neće narod novog Tita" & "Radovane, psihijatre / Bajramske ti gore vatre" burno je pozdravljena modna pojava tzv. g-đice Biljane Plavšić koja se - prethodno se izvinivši što nikako u srpskom Sarajevu nije mogla da kupi plastični cvetić za kosu obima dva i po metra - bacila na mikrofon & u taku ga progutala, objašnjavajući da će sličnu sudbinu doživeti svaki erektivni neprijatelj srpskog naroda, dovoljno neinteligentan da ne primeti njenu najnoviju mini suknjicu, kupljenu u Temišvaru još 1947. godine, a čuvanu za ovaj svečani trenutak.

Kako je od g. Karadžića zaboravila da pozajmi ronilačku masku, koja bi se, inače, savršeno slagala s ekološkim valovima njene kose alergične na šampon – g-đica Plavšić se za trenutak zbunila i počela da govori o "najvišoj stepenici srpskog nacionalnog bića", što je kod srpskih arhitekata, nenaviklih da živi, mitološki organizmi imaju kupatilo, ostavu, terasu & stepenice, izazvalo mali muk; ne osjećajući promenu raspoloženja, g-đica Biljana krenula je građevinskim stazama & bogazama u slikarska objašnjenja o "svetlozelenim" & "tamnozelenim građanima" u koje se ona, recimo, nikad neće uklopiti, jer više od svega voli Karadžićevu paletu: modri Babić, svetli Hadžić, uljani Izetbegović.

Radovanova želja: Da svi srpski pacijenti žive u jednoj klinici sa svojim psihijatrima

Kad je i Biljana, poput Čukića, usred feminističkog govora o stvaranju nove, srpske žene u srpskoj Bosni & Hercegovini, počela da se topi od seksualne miline - osoblje hotela "Holiday Inn" (buduće ime: "Srpski Holiday Inn") g-đicu je jednostavno spakovalo u tepih & bacilo u Miljacku, u prirodni tečni okoliš. Jedan od srpskih TV reportera, obučen u dedin džemper & tatinu košulju koju nije skinuo još od osnovne škole, umalo nije napravio teroristički incident kad je, izgubljen u oduševljenju što će tufahije konačno biti zabranjene, skočio na Karadžičeva leda i, verući se po psihijatrovoj kosi, počeo da traži muslimanske aščinice & gastronomske enklave u baklavama. Strpljivi dr Radovan, spreman da svakom Srbinu oprosti nestašluk, pristao je da reportera nosi na krke & tako, na delu, pokaže da Srbin Srbinu nije težak, pod uslovom da se ne zove dr Aleksandar Prlja. Dok mu je novinar trebio po glavi & iseljavao perut, dr Karadžić, s bocom kiseonika na ledima, u gumenom odelu, sa maskom na licu, konačno je progovorio kroz srpsku cev, odajući priznanje sledećim srpskim organizacijama iz B&H koje su, dijetom & embargom na sogan-dolmu, konačno ostvarili vekovni san državotvornog naroda: da svi psihijatri žive u jednoj državi zajedno sa svojim pacijentima.

Taksativno, stranke & pokreti u pluralističkoj Bosni & Hercegovini koji su potpisali Deklaraciju o Trećoj suknji Biljane Plavšić, su:

1. Srpski skauti - Pokret za Koljevića; partijski slogan: "Koljeviću, suvo lišće / Hlorofil ti dušu išće"

2. Savez samostalnih izviđača - Pionirke dobre volje; partijski slogan: "Izviđači brzo dođu / Dok Karadžić ima prođu"

3. Savez slepih: Pokret za jugoslovensku perspektivu; partijski slogan: "Dabogda vas vodio Rej Čarls"

4. Organizacija prijatelja ženske dece mlađe od 17 godina - Pokret za telesno ujedinjenje; partijski slogan: "Devojčice, kakvo imaš telo / Nezavisno, ali ipak celo".

5. Pokret za ujedinjenje Šehovića i Teksasa - "Bosanski rendžeri"; partijski slogan: "Ej, jašem konja, ej, jašem ždrebe / Šešir pao, često mi se grebe".

6. Udruženje nezaposlenih biciklista - Pokret za pedalu; partijski slogan: "Srbija se na biciklu vozi / Ko otpadne, ostaje u lozi"

7. Savez nezavisnih odžačara srpskog porekla za otadžbinu i ujedinjenje svih dimnjaka - Stranka crne sloge; partijski slogan: "Svi dimnjaci opominju / Da jedemo srpsku dinju"

8. Udruženje za istinu o Spomenki Jović - Pokret za subrinu; partijski slogan "Za šampone nema nade / Dok je nama ove vlade"

9. Društvo muško-ženskog prijateljstva; partijski slogan: "Moj te vodi ka slobodi"

10. Društvo muško-muškog prijateljstva - Pokret za prave muškarce; partijski slogan: "Žena ti je kukavica sinja / Kad ostari, počne da se linja"

11. Narodni front ronilaca — Pokret za jugoslovenske škrge; partijski slogan: "Moj te bode ispod vode"

12. Udruženje Norvežana u B & H — Šehovići; partijski slogan: "Pod bosanskom brezom stojiš / I norveške oči gojiš"

13. Otadžbinski front petogodišnjaka - Lego kocke za Jugoslaviju; partijski slogan: "Moja seka nosi se na kocke / Svaka kocka hoće da se bocka"

14. Savez svih Srba sveta - podružnica Manila; partijski slogan: "Oj, Markose, gde si sada / Srbinu si bio nada"

15. Pokret za povraćaj zemlje selu - Povraćanje na selo; partijski slogan: "U duši mi plodna njiva / Ne treba mi Plavšić diva"

16. Društvo prijatelja južnoslovenskih Alžiraca i Srba - Pokret za vraćanje Ben Bele u Srbiju; partijski slogan: "Crna  rasa iz Alžira / U srpsko me srce dira"

17. Samostalna stranka mažoretkinja za Jugoslaviju - Pokret za mimozu; partijski slogan: "Oj, Srbine, ti si junak pravi / Na mimozi ti dubiš na glavi"

18. Jugoslovensko udruženje građana koji ostvaruju penzije po međunarodnim ugovorima, a nisu penzionisani - Pokret za fondove; partijski slogan: "Oj, penzijo iz Bugarske / Pare su vam stvarno carske"

19. Pokret socijalističkih vegetarijanaca za univerzalni duhovni razvoj poljoprivredne avijacije; partijski slogan: "Moj te mlati u salati"

20. Društvo prijatelja Rabije Šubić: nema članova, nema partijskog slogana.

* Tekst objavljen u nedeljniku „Vreme“ 13. januara 1992.

Oceni 5