Predsednik Haškog tribunala Karmel Ađijus u Beogradu
Abrac 20 S

Photo: Braca Stefanović/XXZ

Srpski sumrak ljudskosti

Predsednik Haškog tribunala Karmel Ađijus došao je u Beograd uoči zatvaranja ovog suda, pa se, da li je ko sumnjao, na mestu zločina osvedočio koliko je međunarodna pravda nemoćna u suočenju sa masovnim zločinima ili njihovim maštovitim kreatorima, siledžijama i pljačkašima. Koliko male su šanse ljudskosti da se probije na površinu, kroz izmišljene razloge i lažnu istoriju, vekovnu ugroženost i sve naznake racionalnosti. Kroz kriminal i nesputanu neljudskost. I koliko će dugo u Srbiji zlikovci uživati plodove svoga progoniteljskog rada.

Na aerodromu ga je dočekao ratni zločinac Vladimir Lazarević, turbo ozbiljnim pogledom sa naslovnice najstarijeg balkanskog roto smeća. Ali je zvezda u usponu, ispostaviće se, srbijanska premijerka Ana Brnabić, koja je iznela zamamnu količinu empatije u pogledu proćerdanih godina ratnih neosuđenika, poručujući, istina pomalo patetično, da se godine ne mogu vratiti, ni dani, a nekmoli noći. Za razliku od predsednika Srbije Aleksandra Vučića, koji je dosad i pokazivao izvesnu pristojnost kada je govorio o žrtvama, Ana je Brnabić bila tvrda srca, pa se ne dotaknu žrtava koje su ubile ili prognale navodne žrtve. Ostalo je bez odgovora uistinu važno, ako ne i krucijalno pitanje funkcionisanja Kabineta iz Nemanjine: Šta će Srbiji predsednica Vlade, ako već Aleksandar Vulin radi sve što je najpogubnije.

Ekskluziva zločinca

Počelo je, dakle, u prodržavnom tabloidu sa Politikinog trga, suvom ekskluzivom, intervjuom branitelja Vladimira Lazarevića, da bi se nastavilo punom neizvesnošću; iz prikrajka je virio glavni tužitelj Tribunala Serž Bramerc, kao da će mahnuti familiji, "znao sam da ću ih provaliti kad-tad". Da nije malo previše za nedelju dana, braća Bitići, Kosovo, Lazarević na Akademiji, Kosovo, Surinam, ispostaviše račune Vučiću.

Bilo je zanimljivo do bola, pomalo konfuzno, Ađius je na momente verovao da su ga doveli u "Lazu", te da će osoba naspram njega progovoriti poput Vivijen Li, "Ana Brnabić izjavila je da Haški tribunal nije bio objektivan i da je Srbija 'najgore prošla' po zbiru kazni i po broju preminulih u Hagu. Dodajući, naravno, pomalo svesna vlastitog trabunjanja, da "možda takvo viđenje nije politički korektno", ali je njeno lično mišljenje. Odsustvo samilosti.

U šta niko nije sumnjao. Mada, mogla je i da prepisuje sa opskurnih sajtova srbijanske verzije nove katarze - kako što više povrediti preživele neprijatelje.

Lepo kaže predsednik...

"Mislim da Tribunal nije učestvovao u pomirenju u regionu, već je doprineo zaoštravanju odnosa u regionu. Kako pričati o efikasnosti sudstva u Srbiji, kada vi imate u Hagu proces od 13 godina protiv Šešelja koji je oslobođen", izustila je premijerka, u pripremnoj fazi sastanka. Poentirajući suicidnim autogolom u vezi sa isporučenjem radikala, da ima snažnije kritike prema Hagu, nego Hag prema Srbiji.

Ornamentalni detalj, ili slatkiš za Noć veštica beše vučićevsko kontrapitanje kako bi bilo da se sudstvo u Srbiji prema nekome tako ponese.

"Ne mislim da je Haški tribunal ispunio svoju svrhu i doprineo pomirenju u regionu već daljem zaostravanju situacije u regionu. Niko ne može da kaže da ja Haški tribunal bio objektivan prema svim stranama u sukobu 90-tih i mislim da je Srbija najgore prosla i po zbiru broja godina kazni, a i po broju ljudi koji su nažlaost preminuli", izgovorila je premijerka dok je očekivala Ađiusa.

Ne zna ona zbog čega je formiran Međunarodni tribunal za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji, naslućuje šta se dogodilo od 1990. do 2000, ali bi radije da se pozove na uvek pouzdani Informer, u vezi sa državnim ratnim zločinima Srbije, te nepostojećom  individualnom krivicom branitelja Kosova.

Neka malo radi i predsednik, on se prvi susreo sa predsednikom Tribunala Ađijusom; izrazio je zabrinutost Srbije za tretman i zdravlje haških optuženika, budući da, opšte je mesto, zlikovci u Srbiji imaju znatno bolji tretman. I da je ovdašnje zdravstvo - za zlikovce - banja.

Kako se navodi u saopštenju predsednikove pres službe, "Ađijus je zamerio Vučiću što dvoje pripadnika Srpske radikalne stranke nisu izručeni Haškom tribunalu, i rekao da je za međunarodnu zajednicu neprihvatljiv angažman generala Lazarevića na Vojnoj akademiji". A Vučić je kazao da "Tribunal treba da vrati Srbiji dokumentaciju dostavljenu po zahtevima Tužilaštva MKTJ".(Možda na nešto sumnja, recimo na fotokopiranje).

Nisu ukapirali našu genijalnost

Zločinaca u Srbiji van kontrole nema, zna se gde su, u kojoj kadrovskoj službi im je dokumentacija. Svrha, pak, kažnjavanja Vladimira Lazarevića nije postignuta, naslovnicom đubreta jeste, pružiti dokaz o nevinosti Srba, "jer, Srbi su pravoslavci i ne mogu da budu zločinci".

Sad malo Lazarević, ne kupujte ono: "Pogrešno je kvalifikovati naš ovogodišnji susret kao prvi takve vrste. To je apsolutno netačno. Još 2000. godine mi smo se organizovali i svih narednih godina redovno se sastajali. Sada neko pokušava da iskoristi i zloupotrebi te naše susrete, koji nisu ništa drugo nego obični i srdačni susreti starih i dobrih prijatelja, drugova i saboraca, nas koji smo branili Srbiju, a mnogi se na razne načine i žrtvovali u odbrani domovine. Zar će neko da nam to zabrani, da nam oduzme trenutke sećanja? Jeste, ovog puta su iznete neke reči i argumentovane činjenice o neviđenim zločinima. Izrečena je istina o monstruoznim zločinima prema srpskom narodu i Srbiji, prema nama koji smo se borili. Kome smeta istina da su tada, pre 18 godina, mnogi izgubili mnogo? Mi ćemo njima uvek odavati svu počast. Za slobodu i budućnost Srbije život je dalo 568 naših saboraca, 568 Obilića iz sastava Prištinskog korpusa, koji su se zauvek preselilo na nebo, u večnost i besmrtnost. Oni su, zajedno sa svima nama, odbranili Srbiju u agresiji i ostvarili jedinstven i dotle nezabeležen heroizam koji danas predstavlja primer celom svetu. Mi smo, to je fakat, u proleće 1999. godine prednost nad agresorom ostvarili nesalomivim borbenim moralom, visokom patriotizmom, vrhunskom osposobljenošću, efikasnim sistemom komandovanja i za agresora neshvatljivom taktikom angažovanja snaga", prozbori general vlažnih očiju.

Fakat ekskluziva, Klerk Gebl ulazi u kadar. Farbaju se dvomotorci. I ovde je neka klinika: "Priznali su glavnokomandujući generali NATO-a, a ja to s najvećim ponosom ističem, da protiv herojstva pripadnika naše vojske na Kosmetu nisu mogli ništa i da su zbog toga bombardovali civilne ciljeve... Mene samo pogađa što u Srbiji još postoje, ja sam im to ime odavno dao, 'NATO dobošari', koji sve pokušavaju da demantuju, kojima nikako ne godi da se čuje istina. A znam veoma dobro da time što pokušavaju da nas demantuju, oni u stvari peru svoju savest".

Oceni 5