Herbertov moderni, suptilni i veoma intelektualni poetski jezik svedoči ne samo o izvanredno talentovanom pesniku i misliocu, nego, takođe, i o čoveku izvanredne kulture i obrazovanja. Izuzetnog senzibiliteta i nadahnuća, Herbert sjajno u svojoj poeziji spaja vekovna iskustva ljudske istorije i kulture sa svojim vlastitim poimanjem čoveka i sveta svog vremena. Uostalom, o njegovoj poeziji napisane su već čitave biblioteke studija, eseja, kritika i analiza, koje bez rezerve i bez ostatka Herbertovu poeziju uzdižu kao pojam modernog evropskog i svetskog pesništva
Šta će biti
kad ruke
otpadnu od stihova
kada u drugim brdima
budem pio suvu vodu
trebalo bi da mi je svejedno
ali nije
šta će se desiti s pesmama
kada ode dah
i kad bude odbačena
milost glasa
da li ću napustiti sto
i sići u dolinu
gde huči
novi smeh
nad tamnom šumom