Šta će Dodiku neko koga neće ni AfD?

Dobro, ovo je možda odstupanje od koncepta rubrike Dana jer se sa Stephenom K. Bannonom u njegovom domu u Washingtonu početkom augusta nije susrela naša ekipa, nego premijerka Republike Srpske Željka Cvijanović, ali... Razlike gotovo da i nema, jer osim prepričavanja Bannove šuplje rečenice o “razumijevanju pozicije RS-a” ili čemu već, mi bismo mu poslikali cvijeće i prenijeli kakvu muziku sluša. No, jezik politike drugačiji je od jezika novina, pa zato ovaj tekst i ne piše Cvijanovićka.

Ona je svoje dojmove o toj bivšoj sivoj eminenciji Bijele kuće prepričala svom stranačkom i entitetskom šefu Miloradu Dodiku. Ne znamo na šta je tačno ličila kafa na kojoj se ispovijedala, ali, sudeći po kasnijim Dodikovim i satelita mu nastupima, premijerka i oktobarska kandidatkinja za predsjednicu RS-a nije baš pouzdan izvor. Jer, pričati o uspješnom lobiranju za RS (čitaj skidanje Dodika sa američke crne liste) nakon sastan(a)ka sa Bannonom može samo neko ko ne razumije ama baš ništa: “Nakon što je otpušten, izgubio je ne samo posao nego i razum”, poručio je početkom ove godine Donald Trump.

Zanimljiv je taj zaokret američkog predsjednika u (pr)ocjenama - od pobjedničkog Moj Steve do ludaka, Aljkavog Stevea, kako ga je nazvao u jednom tweetu početkom ove godine. Trump je tad pobjesnio zbog toga što je Bennon za knjigu Unutar Trumpove Bijele kuće susret njegovog sina sa ruskim advokatom u Trump Toweru u New Yorku tokom predizborne kampanje nazvao izdajničkim i nepatriotskim. Rekao je tad Trump, podsjeća portal logično.com, i da “Bannon nema posebne veze” s njegovom pobjedom, a da je nakon nje “davao lažne informacije medijima da bi se pokazao značajnijim nego što je zaista bio”.

U ta doba, dakle u januaru, urednik The National Interesta Jacob Heilbrunn u tekstu Pad: Odbacivanje Stevea Bannona, podsjeća da je u augustu 2017. kad je otpušten, sam Bannon rekao “slobodan sam. Prsti su mi ponovo na obaraču”, pa konstatovao da mu je oružje ponovo oduzeto, ovaj put vjerovatno za stalno, nakon što je Rebekah Mercer zatražila da se ne vraća u Breitbart.

Ko je Mercerova? Kćerka multimilijardera Roberta, jednog od dvojice šefova Renaissance Technologies i, kažu, uspješnog upravitelja hedge fondovima. Šta je Breitbart? Online mediji osnovan 2007., a 2011. spašen ulaganjima Mercerovih od deset miliona dolara. E, da, Mercerovi su od 2013. najveći ulagači u Cambridge Analytic koji je, je li, znamo šta, a Bannon je posredovao u tom poslu. Ovaj su (nam) dio priče ispričali slovenački mediji 2016., nakon Trumpove pobjede, hvaleći se kako je njihova Melania postala prva dama umjesto da Hillary Clinton postane prva predsjednica.

Heilbrunn, podsjećajući ko je Bannon, kaže da je “kao desničarski katolik koji je odrastao u Virdžiniji, bio preplavljen nezadovoljstvom zbog onoga što je smatrao nastojanjem globalističkih elita da Ameriku promijene iz korijena. Na kraju je postao integralni dio onoga što je Sam Tanenhaus, pišući za New York Review of Books, s pravom nazvao nova tabloidna desnica koja se formira na internetu”. U jednom od online portreta na portalu logično.com, navodi se da bi čak najlakše Bannona bilo nazvati “klasičnim WASP fašistom, ali to baš i nije tako”.

U visoku politiku šezdesetšestogodišnji Steve Bannon došao je iz medija u koje je, opet, došao iz bankarstva: nakon što je 1985. magistrirao na Harvard Business Schoolu, napravio je karijeru u Goldman Sachsu, za koji je u Los Angelesu ulagao u medije i zabavu. Po ovom izvoru, “uz malo kombinaciju sreće, koja mu je donijela udjele u hit showu Seinfeld, Bannon se posvetio krajnjim marginama desničarske politike, pisanju i režiji konzervativnih dokumentaraca”. S Trumpom se slizao na Breitbartovom online radiju - 2012. nakon smrti osnivača Breitbarta Andrewa Breitbarta, preuzeo je Breitbart News gdje je vodio popularne radioemisije i u kojima je vodio žestoke ratove sa glavnim republikancima tog doba i umjesto njih promovirao ultrakonzervativce. Trumpova česta gostovanja u emisiji razvila su se u poseban odnos.

Portal Quartz u februaru 2017. kad se Trump navikavao na život u Bijeloj kući, ljubav s Mojim Steveom činila se vječnom, piše da se “Bannonova politička filozofija svodi na tri stvari koje zapadne zemlje, a posebno Amerika, trebaju da bi bile uspješne. To su judeo-kršćanske vrijednosti, kapitalizam i nacionalizam, a bitno je da sve tri budu duboko povezane” što je, navodi se, “u osnovi filozofija Edmunda Burkea, utjecajnog irskog političkog mislioca iz 18. stoljeća kojeg Bannon povremeno citira”. Burke, recimo, u svojim Razmišljanjima o revoluciji u Francuskoj tvrdi da “temelj uspješnog društva ne bi trebali biti apstraktni pojmovi kao što su ljudska prava, socijalna pravda ili jednakost. Umjesto toga, društva funkcioniraju najbolje kada se običaji prenose s generacije na generaciju”.

Gwynn Guilford i Nikhil Sonnad svoju desetak strana Dana dugu analizu u Quartzu zaključuju konstatacijom da (tada na vrhuncu političke moći) “samo Bannon zna što Bannon stvarno želi. Ono što sigurno znamo jest da taj čovjek ima silnu i duboku želju čak i nasilnog oživljavanja zapadne civilizacije, a sada ima moć da mu se želja ispuni”.

Godinu i po kasnije, kad je, razišavši se sa Trumpom ostao bez te moći, a valjda (ako je predsjednik SAD-a dobro informisan) i bez posla i bez pameti, Bannon se pojavio u Evropi. Mnogi ga, poput Višnje Starešine na portalu lider.media, vide kao “glasnika tektonskih promjena svjetskog poretka”: “Kada bivši strateg Trumpove kampanje otvoreno najavi pohod na Europski parlament, kao početak kraja globalističkog neoliberalnog poretka, onda svatko politički ozbiljan takvu najavu uzima ozbiljno. Jer u pitanju su unosne pozicije i veliki novac”.

“Pravu je uzbunu u mainstreamu diljem Europe pa tako i u Hrvatskoj izazvala njegova nedavna najava da priprema povezivanje i ujedinjavanje europske nove desnice za europarlamentarne izbore sljedeće godine. A kao savjetodavna i analitička potpora projektu od jeseni će u Bruxellesu djelovati i njegova zaklada simboličnog naziva Movement. Iliti Pokret”, piše Starešina.

Ona podsjeća da nakon otkaza “Bannon često boravi u Europi” i ispituje mogućnost “prilagodbe i prenošenja američkog modela” koji je Trumpa doveo u Bijelu kuću, pa da se “nagađalo da ima udjela i u porazu tradicionalnih političkih stranaka na talijanskim izborima”, a da je “preko svog europskog prijatelja Viktora Orbana” pomagao Janezu Janši na slovenačkim izborima.

“Pojava Bannona i njegova Pokreta u današnjoj Evropi jednako je ozbiljna kao što je to prije četvrt stoljeća bila pojava Georgea Sorosa i njegova Otvorenog društva. I hajde da se ne zavaravamo: Soros je bio tada kao i Bannon danas eksponent dijela američke duboke države. Te priče o talentiranom burzovnom mešetaru ili čarobnjaku društvenih mreža koji sami mijenjaju svjetske poretke ipak pripadaju hlebinskoj školi naive”, piše Starešina.

Sorosa nije, naravno, ona uvela u priču. Sam ga je Bannon proglasio najvećim neprijateljem Evrope. U jednom od zadnjih javnih nastupa pred zaključenje ovog broja Dana on kaže da “Soros američkim novcem pokušava da promijeni izgled Evrope”, a da će Pokret biti protivteža. Nije, naravno, nimalo nevažno to što je sve ovo izgovorio našem javnom RTRS-u u intervjuu poslije roštilja sa Cvijanovićkom, a pred polazak na još jednu evropsku turneju.

“Soros širi veoma negativan uticaj po svijetu i uradio je mnogo da našteti Evropi. Cijela stvar sa migrantima, otvorenim granicama, koja je naštetila i dovela do reakcije u Mađarskoj, Austriji i Italiji, inicijativa je koju je pokrenuo Soros. On je otac sveg zla u SAD-u i Evropi”, rekao je tad Bannon.

On u Evropi ne vidi “jake opozicione stranke”, već samo “nevladine organizacije koje finansira Soros zajedno sa ljevičarskim medijima. To je, u stvari, opozicija”. Srna, prenoseći taj intervju, piše da će Pokret biti neprofitna organizacija, odnosno, kako Bannon kaže, “centralno skladište za evidentiranje glasova” koje će “pružati mogućnost razmjene poruka, analiziranje podataka”.

“To su stvari koje su potrebne populističkim, nacionalnim strankama kako bi se bolje organizovale i bile konkurentne na izborima za Evropski parlament koji će biti održani u maju 2019. Soros na raspolaganju ima milijarde dolara američkog novca i niko od ljevičarskih medija, BBC, Channel 4 ili Time o tome ne govori. Mi samo pokušavamo da budemo protivteža tome sa znatno manje sredstava, te da ponudimo sofisticiranost u političkom procesu kako bismo se borili s tim. Mislim da ćemo biti vrlo uspješni i da ćemo ponuditi ljudima u Evropi, pojedinačnim državama, bilo da je riječ o Mađarskoj, Njemačkoj ili Italiji, stvarni glas u Evropskom parlamentu”, rekao je Bannon.

Smeta mu što se njegova priča o nacionalnim strankama, kako kaže, “u medijima predstavlja kao neka vrsta opasnosti za globaliste” i tvrdi da je to “montirana igra globalista, stranka Davosa, menadžersko-naučno-inženjersko-finansijska elita, koji sa The Wall Streeta, londonskog Cityja i Davosa, međunarodnih finansijskih centara, sa svojim aparatčicima iz Bruxellesa, pokušavaju da kontrolišu nacionalne države i da im oduzmu nadležnosti i suverenitet”.

No... Ako nekom nije bilo jasno zašto se u svim njegovim pričama kao primjeri rijetko pojavljuju velike članice EU, objasnilo mu se polovinom augusta kad je Aleksander Gauland, jedan od čelnika radikalno desne Alternative za Njemačku (AfD), objasnio da se protivi Bannonovoj ideji o ujedinjavanju evropskih desnih i populističkih stranaka zato što “mi nismo u Americi”.

“Interesi stranaka koje se protive postojećem evropskom establišmentu prilično se razlikuju. Mislim da sami moramo preuzeti odgovornost u srednjoročnom razdoblju”, rekao je Gauland.

To je odmah proglašeno “važnom političkom porukom” koja će “imati ozbiljne reperkusije” na izbore za Evropski parlament. Procjenjuje se, naime, da će populističke, prije svega desne stranke iskoristiti značajan skok popularnosti u posljednjih nekoliko godina, pobijediti na njima, a onda... Pitanje je hoće li uspjeti napraviti zajedničku parlamentarnu grupu. Jer Gauland AfD vidi kao lidera evropske opozicije, a tu mu Bannon smeta.

Hrvatski analitičari smatraju da za to ima nekoliko razloga. Prvi je pitanje liderstva jer, kako prenosi Jutarnji list, “na poziciju vođe evropske antiestablišmentske opozicije računa i mađarski premijer Viktor Orban”, a rastu i ambicije potpredsjednika Vlade Italije Matea Salvinija koji je “postao najpopularniji političar u zemlji, kojem se okreće i katolička većina, zanemarujući pozive pape Franje”.

problem su i razlike u političkim prioritetima pa “Gauland nikako ne bi mogao formirati koaliciju sa Salvinijem jer se protivi italijanskom državnom dugu”, s Orbanom će biti teško “jer on želi biti blizak Bannonu ne toliko da mu pomogne - Orban je uvjeren da zna bolje od njega - nego da mu otvori vrata Trumpove kancelarije”, čime bi se “potvrdio kao ključni partner i ruskog predsjednika Vladimira Putina i Trumpa u EU”.

“No, postoji još jedan problem: Orbanova stranka Fides je i dalje članica Evropske narodne stranke, one u kojoj sjede stare, establišmentske evropske partije, među kojima je i njemačka CDU koju vodi Angela Merkel, glavni AfD-ov protivnik. Tu je i pitanje poljske PiS, koju vodi navodno teško bolesni Jaroslav Kačinski, s kojim Orban uspješno sarađuje, a Gauland ne bi mogao nikako zbog istorijskog odnosa dviju zemalja. Zaključno, Bannon je svojom pojavom na evropskoj sceni zasad postigao suprotno od željenog: nije ujedinio, nego je dodatno razjedinio desničare i populiste”, navodi ovaj izvor.

E, taj i takav Bannon je “ono najbolje što je Srpska očekivala od Trumpa”, kako na portalu sveosrpskoj.com tvrdi dr. Nenad Kecmanović. Ovaj bivši član Predsjedništva SR, pa RBiH i penzionisani univerzitetski profesor konstatuje da se “pod pritiskom duboke države” Trump morao rastati sa savjetnikom s kojim se ipak “nije ideološki razišao”, pa je Bannon “preuzeo front protiv zajedničkog neprijatelja broj 1 - Georgea Sorosa, izvršnog agenta moćnika neoliberalnog globalizma iz sjenke (Rothschildi, Windsori, Rockfelleri...)”.

“Namjerava da radi upravo soroševskim metodama samo sa suprotnim ideološkim predznakom. Organizovanje nevladinih organizacija, povezivanje vladajućih ili opozicionih partija po ideološkoj srodnosti, obezbjeđivanje podrške medija. Za sredstva nema brige, jer onih nekoliko stotina najbogatijih uvijek igraju na sve karte i ne gube pri bilo kakvom ishodu. Bannon je sa Viktorom Orbanom već ozvaničio svojevrstan alternativni transatlantski deal. A ovaj, neformalni dirigent višegradskog kvarteta, sa ambicijama da proširi centralnoevropski savez u kome prepoznaje i Srbe, u svom programu se zalaže za princip jedna-nacija-jedan-glas, za zaštitu hrišćanske kulture od agresije neoliberalnog multikulturalizma, za odbranu tradicionalnog modela porodice, za pravo države da ograniči priliv migranata itd., itd. Nisu li to upravo one vrijednosti u kojima bi se prepoznala i Srpska”, piše Kecmanović.

Zato za njega “nije neobično, a još manje politički nevažno za Srpsku što je prezauzeti Bannon našao za shodno da privatno porazgovara sa premijerkom Željkom Cvijanović”. Jer, kaže, “ako je pak Srpskoj tražiti bolje razumijevanje u Washingtonu, onda adresa svakako nisu klintonovci iz State Departmenta, čije istorijsko vrijeme prolazi, nego prije izvorni trampovci na prisnoj vezi sa Bijelom kućom”.

“Ozbiljni analitičari globalnih trendova i američkog društva, poput Patricka Buchanana, smatraju da Trump nije incident, nego manifestacija dubljih istorijskih promjena sa kojim će establišment morati da se pomiri. Ako su u pravu, susret Cvijanovićeve i Bannona mogao bi da bude od velikog dugoročnog značaja za međunarodnu poziciju Srpske”, navodi Kecmanović. U svakom slučaju zanimljivo je to viđenje dometa kupljenog susreta nekoga ko broji zadnje dane aktuelnog mandata nakon kojeg politički možda više neće ni postojati, pa ni provjeriti koliko je njen domaćin, Steve Bannon, vizionar kad gledaocima RTRS-a poruči da će vidjeti “da će Balkan, posebno u novom geostrateškom okruženju gdje Kina, Iran i Turska formiraju neku vrstu saveza, postati puno važnije mjesto, barem na svjetskoj sceni”.

*Tekst prenosimo iz prijateljskih BH Dana