Stanko Karaman: Pola stoljeća crno-bijele prošlosti

U prostorijama  Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Split, u ponedjeljak 15. listopada predstavljena je monumentalna monografija poznatog splitskog novinara-fotoreportera Stanka Karamana pod nazivom „Od kolijevke do Hajduka“.

Prepuna dvorana rekla je sve - glazbeni program splitskih Srdelica pod vodstvom Jovice Škare, te splitski operni prvak Ratomir Kliškić uz pratnju Pavla Kolarova bili su glazbeni šlag na torti jedinstvene monografije i jedinstvenog autora Stanka Karamana. Među prisutnima su se mogli vidjeti poznati Splićani, novinari, sportaši, čuveni atletičar Joško Alebić, pjevači Nenad Vetma i Đorđi Peruzović, sveučilišni profesori, snimatelji i fotoreporteri i brojni štovatelji Stanka Karamana. Knjigu su predstavili novinari Saša Ljubičić i Goran Pelaić.

Svoje izuzetno foto svjedočanstvo Stanko Karaman je podijelio u nekoliko poglavlja: "Put života“, „ I na moru i na kraju“, „Došli mi u sjećanje“, "Novinarske priče iz davnine", „Domovinski rat od Rive do slobode“, „Jugoplastikino 20. stoljeće , „Deset sezona  Hajdukove zlatne generacije“ – sve to popraćeno  sjajnim fotografijama, koje govore o umijeću ovog novinara. U svom predgovoru novinar Saša Ljubičić je zapisao: „Gledajući te njegove snažne i upečatljive slike, pitat ćete se koliko dugo je portretirao staricu iz Vrgorca kako bi joj se vidio svaki 'god', a sve je bilo iz prve, u stotinki, nekad zabilježeno čak i kroz prozor automobila u pokretu, samo da čitatelji 'Slobodne' prvi dobiju fotovijest. Stanko Karaman je majstor upravo te forme i njezin rodonačelnik na Facebooku. Ovdje ćete gledati film kakav vam ni jedan multipleks nije u stanju prezentirati“.

Goran Pelaić, splitski hroničar, istaknuo je: - Otvarajući listove monografskih zapisa Stanka Karamana posredstvom fotografija i tekstova koji imaju autorski timbar tog izuzetnog novinara, prošlost je nadohvat svim čulima, sa svim nijansama, mirisima i bojama koje može crno-bijeli svijet ponuditi ako ga svojim umjetničkim bojama donese autor od formata.  

- Karamanovi radovi nisu samo umijeće tehnike već dar autora koji jednim potezom zaustavi posebni trenutak života i da ga preda nekom drugom vremenu kao autentično svjedočanstvo nekog izvjesnog trenutka prošlosti. I ta činjenica sama po sebi ne bi bila vrijedna spomena da Stankova optika; ljudska, autorska i umjetnička nije dohvatila neke posebne trenutke ljudi ovog našeg podneblja, koji pasivnom promatraču naprosto promaknu.

- Baš kao i u svakodnevnom životu kad iz nekog razloga ne uspijevamo prepoznati tuđu sreću, podijeliti bol, tugu, napor…Borbu za opstanak koja se može prepoznati i na leđima djevojčice,  u jednom naramku drva svezanih na krhko tijelo. A drvo je simbol života. Sve te male nijanse koje se događaju u trenu ili u kontinuitetu, treba znati prepoznati, osjetiti i zabilježiti ih na način na koji je to radi Karaman.

- Kažu, svatko može fotografirati – nastavio je Pelaić. -  I  to je točno. Ali svatko ne može dati sliku nekoga ili nečega ako pritom nije dao i onaj dio sebe koji tumačimo kao emociju. I zato nekoga koji kroz različite forme, kroz glumu, slikarstvo, melodiju, kiparstvo ili fotografiju daje najbolji dio sebe - nazivamo umjetnikom. Onaj koji je u određenom trenutku spreman, makar i za tren,  ući u tuđe živote i iz njih izvući srž života i sve to kao zapis trenutka nekog vremena, ostaviti drugima na prosudbu i probuditi kod njih emociju.

- Onako kako je svojedobno to radio kroz melodiju i stih i sjajno podijelio sa drugima Arsen Dedić, kucajući na adrese naše mladosti i sa pomno odabranim motivima kuće pored mora koja čeka neke ljubavnike nove, sa puno emocija i slika koje je nudila melodija. Do savršenstva! To isto ali na drugi način, u drugoj formi i okvirima uradio je Stanko Karaman.

Zaključujući slovo o Karamanovoj knjizi, Goran Pelaić je rekao: „Imao sam prigodu otvarati izložbe nekih slikara i nikada nisam želio sugerirati drugima što je umjetnik svojim eksponatima želio reći. Tu sugestiju sam želio ostaviti posjetiteljima da svatko na svoj način protumači i osjeti mirise, vizije, boje i linije djela. Pa to i sada činim. Ali, nakon polustoljetnog iskustva u novinarstvu imam valjda neke referencije, pa i pravo, kazati da se djela nekih novinara tijekom proteklih desetljeća nisu valorizirala na način da se učini primjetna razlika između umijeća pisanja i fotografiranja i onog drugog što pripada piskaranju i škljocanju.

I svi ti propusti i nepravde prema umjetnicima riječi i slike (a Stanko je sve to u jednome) u ovoj monografiji daju potvrdu tvrdnjama da je čovjek imenom Stanko Karaman umjetnik. On ovome gradu, ovoj sredini i ovoj državi predaje na ogled svoje djelo kao svjedočanstvo jednog vremena, neizmjernog truda i predanosti profesiji koja bi, da nije njega i nekih drugih, bila na najnižim granama“ .

Na samom kraju, Goran Pelaić je rekao: „Izuzetna mi je čast što mi je pružena mogućnost da se i moje ime nađe u ovoj monografiji i da sam bio svjedokom vremena u kojem je stvarao i još uvijek stvara Stanko Karaman, novinar od formata koji nam je omogućio putovanje u prošlost uz filigranske zapise koji će u nekom budućem vremenu imati još veću vrijednost.

Rekao bih ovo je povratak na staze novinarstva koje su se u međuvremenu izgubile. I sve to u crno-bijeloj tehnici, baš kao i život“.

* POGLEDAJTE GALERIJU SA NAJBOLJIM FOTOGRAFIJAMA STANKA KARAMANA IZ KNJIGE „OD KOLIJEVKE DO HAJDUKA“