Književno-glazbena čitanka
Pet 01 S

Pet Sematary, 1989

Photo: metacritic.com

Stephen King i melodije strave

Stephen King je iznimno plodan pisac (od 1974. do danas napisao je više od 60 romana, 11 zbirki priča i 5 publicističkih knjiga) koji ima veliku i vjernu sljedbu (kojoj, kako već rekoh, pripadam već dugo) a u posljednje je vrijeme još više populariziran jer se, čini se, svaki dan ekranizira neki njegov roman ili priča. Uza sve to, on i dalje neumorno piše… Ponekad mi se čini da on brže piše nego što ja čitam, a to je dosta brzo. 

Ono čemu ću se danas posvetiti je glazba koja je nastala pod njegovim utjecajem, a počet ću, kao i obično, s nečim što svi znaju. Naravno, to je pjesma “Pet Sematary” legendarnih Ramonesa. I ne, nisam krivo napisala naslov. Riječ “semetary” nije prava riječ, da, ali nepismeni natpis iznad groblja iz knjige napisan je baš tako, pogrešno, i tako se zovu i roman, i pjesma, i film. Oba filma.

Pjesma je nastala 1989. godine za potrebe istoimenog filma i uskoro je postala jedan od njihovih najvećih hitova, iako je bila i nominirana za  Razzie award za najgoru pjesmu te godine. Marky Ramone se u svojoj autobiografiji prisjeća da su Ramonesi ti koju su pjesmu snimili zato je King bio njihov veliki obožavatelj (čak ih i spominje u knjizi) te ih je pozvao k sebi na večeru dok su bili na turneji po Novoj Engleskoj 1982. Dee Deeju je dao primjerak knjige Groblje kućnih ljubimaca koju je on u dahu pročitao i napisao istoimenu pjesmu.

Lijepa je to i kul priča, ali, nažalost, King je kasnije rekao da on doista jest njihov veliki fan, ali oni uopće nisu bili kod njega na večeri, nego u lokalnom restoranu, te da se ne sjeća je li tom prilikom Dee Deeju dao knjigu, ali da je to malo vjerojatno s obzirom na to da je objavljena tek godinu dana nakon te njihove zajedničke večere. Bilo kako bilo, pjesma je nastala i postala hit, a s godinama i evergreen.

Kako je Stephen King veliki fan Ramonesa, tako je Scott Ian, gitarist “Anthraxa” veliki fan Stephena Kinga te je izjavio da je osim stvaranja glazbe, čitanje Kingovih knjiga jedina konstantna aktivnost u njegovom životu.  Osim što je strastveni kolekcionar njegovih prvih i ograničenih izdanja, napisao je nekoliko pjesama inspiriranih njegovim knjigama. 

Najvažnija i najpoznatija je svakako “Among The Living” koja se nalazi na istoimenom albumu iz 1987., a inspirirana je romanom “The Stand” iz 1978. (koji, nevjerojatno, još uvijek nije preveden na hrvatski) u kojem svijet opustoši vrlo zarazan i vrlo smrtonosan virus za kojeg je Covid-19 mala beba.

Skeletons in the Closet” s istog albuma utemeljena je na Kingovoj priči “Darovit učenik” koja se nalazi u zbirci “Godišnja doba”. To je priča o uvrnutom odnosu starca za kojeg se uskoro ispostavi da je bivši nacistički zločinac i dječaka koji potaknut tom spoznajom u sebi otkrije želju za ubijanjem. Po priči je 1998. snimljen i istoimeni film u kojem Ian McKellen glumi starog nacista. 

Misery Loves Company”  je inspirirana psihološkim trilerom “Misery” i priča priču o piscu kojeg zarobi njegova psihotična obožavateljica i sili ga da promijeni kraj svoje nove knjige, baš kao i u romanu i istoimenom filmu iz 1990. s Jamesom Caanom i Kathy Bates u glavnim ulogama. 

Lone Justice” iz 1985. govori o Rolandu, glavnom liku Kingovog ambicioznog ( i posve objektivno ću napomenuti FANTASTIČNOG) serijala “Kula tmine” kojeg je pisao od 1982. do 2012. Ova je pjesma, konkretno, inspirirana njegovim prvim dijelom, “Revolverašem” i glavnim likom serijala, Rolandom. Više od trideset godina kasnije, 2016.,  inspiriran istim likom, Ian je napisao pjesmu “Breathing Lightning”.

S obzirom da navedene pjesme prilično izravno vuku inspiraciju i određene fraze iz Kingovih djela, odvjetnici izdavačke kuće su se zabrinuli i tražili od benda da dobiju dopuštenje za njihovo korištenje. Kada je njihov menadžer nazvao Kinga, ispalo je da nisu samo oni njegovi fanovi, već i on njihov. I sve bi dobro, štoviše, kada je izašlo novo izdanje “The Standa”, izdavač je pozvao Scotta Iana da, kao veliki obožavatelj, napiše predgovor, što je ovaj više nego oduševljeno prihvatio. 

The Stand” (koji su mnogi ponovno pročitali ovih zadnjih mjeseci, sigurna sam) je Kingova najdeblja knjiga, a osim broja stranica velik je i utjecaj koji je imala i još uvijek ima na pop kulturu. 1994. snimljena je mini-serija koja nije tako strašno loša ali nije ni baš jako dobra, a upravo se snima nova verzija kojoj se jako veselim i nadam se da će dostojno prenijeti atmosferu knjige.

Osim Scotta Iana i mnogi drugi glazbenici u njoj su našli inspiraciju pa tako i Nick Cave za “Red Right Hand” (1994.). To je Caveov  polu-humoristični melodramatični pogled na “The Stand” i Randalla Flagga, mračnog stranca koji se pojavljuje na rubu grada a možemo ga protumačiti i kao vraga. Uz Kinga, kada govorimo o ovoj pjesmi moram spomenuti i Miltonov “Izgubljeni raj” jer je naslov pjesme stih iz tog epa.

Vjerojatno zadnji bend za kojeg biste pomislili da bi mogao snimiti pjesmu inspiriranu Kingovim mračnim vizijama je Abba, ali zamislite, njihova pjesma “The Piper” također je nadahnuta “The Standom” a stihovi govore o usponu fašistoidnog diktatora u očajnim vremenima. 

Za razliku od Abbe, nije nimalo iznenađujuće da metal bendovi citiraju i opjevavaju Kinga, pa osim Antranxa, ima tu još podosta materijala. Na primjer,  možda niste znali da je “Ride the Ligthning”, naslov pjesme i albuma Metallice  iz 1984. pao na pamet Kirku Hammettu koji je u vrijeme snimanja albuma čitao “The Stand” i jako mu se dopao izraz “zajahati munju” za umiranje na električnoj stolici.

Iste godine, osam godina nakon Ozzyjevog odlaska iz Black Sabbatha, na albumu “The Eternal Idol”, prvom njihovom albumu s pjevačem Tonyjem Martinom, našla se pjesma “The Shining” inspirirana istoimenim Kingovim romanom ("Isijavanje") po kojem je Kubrick 1980. snimio kultni film. 

Testament ima pjesmu “Disciples of the Watch” iz 1988. koja govori o djeci ubojicama koja vrebaju  iz polja kukuruza. Naravno, radi se o kratkoj Kingovoj priči “Djeca kukuruza” po kojoj je snimljen i serijal treš hororaca kojih se od ranih osamdesetih pa do sad nakupilo već čak jedanaest

Moram spomenuti još jednog metalca koji je, poput Scotta Iana, veliki fan Kingovog lika i djela, a to je Hansi Kürsch, vokal njemačkog metal benda Blind Guardian. On također rado svoju fascinaciju Kingovim djelima pretače u pjesme, pa je tako 1988. nastala pjesma “Guardian of the Blind” inspirirana romanom “Ono”, 1989. “Follow the Blind” inspirirana romanom “Talisman” koji je King napisao u suradnji s Peterom Straubom, a 1990.“Tommyknockers” i “Altair 4”, obje inspirirane romanom “Tommyknockes” 

Kao i Scott Ian, Hansi je posebno fasciniran serijalom “Kula Tmine” (i moram reći da ih obojicu potpuno razumijem i apsolutno podržavam u toj fascinaciji) pa tako “Somewhere Far Beyond” ( 1992.) govori o prva dva dijela serijala (“Revolveraš” i “Izvlačenje trojke”). “Carry the Blessed Home” (2006.)  govori o smrti dječaka Jakea koji se žrtvuje da spasi život jedne vrlo važne osobe u zadnjem dijelu serijala (rado bih vam rekla čiji, ali ne želim ništa spojlati!)  i posmrtnom govoru koji mu je držao Roland. 

Hansiju to nije bilo dovoljno, već je u suradnji s Jonom Schafferom, gitaristom američkog metal benda “Iced Earth” 1998. osnovao power metal supergrupu “Demons & Wizards”. Dečki su snimili samo tri albuma (treći je izašao ove godine), od kojih je jedan velikim dijelom posvećen serijalu “Kula tmine”. Radi se o albumu “Touched by the Crimson King” (2005.) na kojem se nalaze pjesme “Crimson King”, “Gunslinger” i “Terror Train”, sve tri izravne reference na serijal čiji tekstovi prepričavaju dijelove njegove radnje.

Zanimljivo je spomenuti da su i neke od ostalih pjesama na albumu također inspirirane književnim djelima nekih drugih autora, kao što su “Moby Dick”, “Gospodar prstenova”, “Čarobnjak iz Oza” i “Slika Doriana Greya”. Što da vam kažem, metalci puno čitaju! :)   

Za kraj, još malo metalaca i još malo “Kule tmine”. Na albumu “Dark Passion Play” iz 2007., prvog albuma “Nightwisha” s pjevačicom Anette Olzon, nalazi se pjesma “7 Days to the Wolves” inspiriranama petim dijelom “Kule Tmine” “Wolves of Calla” (kod nas još nije preveden, nadam se da će uskoro), koji je pak, s druge strane svojevrsni remake “Sedam Samuraja” i njegovog vlastitog remakea “ Sedmorica veličanstvenih” s malo Star Warsa i Harry Pottera za začin. Kad se krene istraživati međusobne utjecaje i inspiracije, stvari se mogu stvarno zakomplicirati!

I tako, stopama metalaca koji vole Stephena Kinga, došli smo i do kraja ovog tekstića. Čitamo se uskoro u nastavku koji će nas odvesti još dalje u međusobnu ljubav knjiga i glazbe, a u međuvremenu čitajte Kinga i slušajte metal

*Prenosimo sa prijateljskog portala GKR - Gradska knjižnica Rijeka

Oceni 5