Muškarci su ti koji u većini slučajeva donose odluke
Pokris 02 S

Photo: Marija Đoković/XXZ

Što čišćenje snijega ima s rodnom ravnopravnošću?

Što su lokalne vlasti Stockholma zaključile nakon provedbe analize politike čišćenja snijega iz rodno osjetljive perspektive? Da na švedskim cestama prevladavaju muškarci. Žene obično hodaju, voze bicikl ili koriste javni prijevoz. Sve do 2015. godine u Stockholmu su se kao prioritet čistile ceste i autoceste. Danas nogostupi i biciklističke staze imaju prednost.

Rodno osjetljivi proračun noviji je pristup izradi državnog proračuna. On ne podrazumijeva odvojeni proračun za žene ili određeni postotak javnih resursa izdvojen za promicanje rodne ravnopravnosti, a također niti činjenicu da će proračun biti korišten 50:50 od strane žena i muškaraca. Rodno osjetljivi proračun uzima u obzir potrebe svakog pojedinca, odnosno korisnice proračunskih sredstava, te se temeljem takvih zaključaka kasnije kreiraju politike i programi.

Kao što vidimo iz Stockholmskog primjera, programi i usluge mogu imati negativan utjecaj na određeni spol ako se pri njihovoj izradi ne uzmu u obzir potrebe različitih društvenih skupina. U prethodnoj rečenici, kao i u budućim rečenicama ovog teksta, koristila sam termin „spol“ u situacijama kada bi se u engleskom jeziku koristio izraz „rod“ zato što politike rodne ravnopravnosti u hrvatskom političkom diskursu još uvijek u većini slučajeva koriste termin „spol“ za oba značenja (između ostalog, imamo Zakon o ravnopravnosti spolova).

Predodređene uloge, obaveze i zadaci nameću ženama i muškarcima različita iskustva koje politika, u većini slučajeva, adresira na jednak način – „po mjeri“ muškaraca. Muškarci su ti koji u većini slučajeva donose odluke, koristeći, naravno, svoju perspektivu u kreiranju politika. Takve „politike za sve“, osim na stvaranje društvene nejednakosti, mogu imati utjecaj i na gospodarsku aktivnost države.

Neki od primjera posljedica „politika za sve“ su niža stopa zaposlenosti žena i niže plaće u odnosu na muškarce. Te društvene nejednakosti javljaju se zbog toga što žene većinom obavljaju neplaćeni kućanski rad pa su manje prisutne na tržištu rada. One su te koje rađaju, kuhaju, čiste i odgajaju djecu. Muškarci ostaju na tržištu rada. Različito sudjelovanje na tržištu rada konačno rezultira nižom stopom zaposlenosti, ali i nižim plaćama i mirovinama žena u odnosu na muškarce.

Kakve to ima posljedice na ekonomiju? Prema analizi Cuberesa and Teigniera, prepreke sudjelovanju žena na tržištu rada smanjuju ukupnu produktivnost i proizvodnju po stanovniku, što direktno utječe na BDP. S obzirom na to da taj makroekonomski indikator funkcionira kao sveobuhvatna ocjena zdravlja ekonomije u zemlji, smanjenje njegove vrijednosti ukazuje i na pandemiju rodne neravnopravnosti koja ne jenjava.

Koja je cijena stereotipa?

Novopostavljeni prioriteti u Stockholmu primjer su rodno osjetljivog proračuna, odnosno načina na koji nevladine udruge u suradnji s donositeljima odluka procjenjuju utjecaj javne potrošnje na žene i muškarce. Lokalne vlasti prvo su usporedile količinu novca potrošenu na žene i muškarce, a zatim sagledale posljedice.

Europski institut za rodnu ravnopravnost (EIGE) u svom pojmovniku navodi da su politike ili programi za koje se pretpostavlja da jednako utječu na muškarce i na žene zapravo „gender-blind“ (rodno slijepe). To znači da ne priznaju postojanje rodnih uloga nametnutih muškarcima i ženama u različitim društvenim kontekstima, između ostaloga i ekonomskom. Takve gender-blind politike i programi vrlo često slijede stereotipe svojih predlagatelja. U Stockholmu je to značilo sustav upravljanja prijevozom koji je zanemarivao potrebe polovice svojih građanki. U Hrvatskoj to uključuje, na primjer, društvenu nejednakost izraženu u 10,5% nižoj stopi zaposlenosti žena i  11,5% jaza u plaćama. Rodno neutralnim politikama žene se neprestano gura u stereotipizirana zanimanja s puno manjim dohotkom, kao što su obrazovanje ili zdravstvo  (tamo čine preko 75%), dok, na primjer, u „muškim“ poslovima računalnog programiranja s puno veći dohotkom, žene čine samo 28,9%. Stereotipi predlagatelja stavljaju žene u ulogu njegovateljice čak i pri odabiru obrazovanja.

Međutim, stereotipi ne prijete samo „neutralnim“ programima, nego se mogu uočiti i pri izradi programa namijenjenih isključivo određenom spolu. To je vidljivo iz projekta Ministarstva rada, mirovinskog sustava, socijalne politike i obitelji „Zaželi“ (financiran novcem iz Europskog socijalnog fonda) koji, iako usmjeren na zapošljavanje osjetljive skupine žena, podržava rodnu ulogu žene kao njegovateljice kojoj pri tome isplaćuje minimalna sredstva za obavljanje rada brige.

Usprkos tome što neke vlade ulažu napore u donošenje i provedbu politika postizanja rodne ravnopravnosti, bez rodne analize prihoda i rashoda državnog proračuna čak i one politike usmjerene ka osnaživanju određenog spola mogu doprinijeti povećanju nejednakosti u društvu. Međutim, političari i dalje tvrde da se u ekonomiji radi o skupnim vrijednostima poput stopa inflacije, a ne o ženama i muškarcima. No, čak i makroekonomske politike mogu imati rodni učinak.

Uzmimo za primjer rodno neutralne politike reguliranja tržišta. Jednaka pravila za sve stavljaju veći teret na leđa žena. Primjer tome je „pink tax“ ili fenomen da su proizvodi namijenjeni ženama obično skuplji od proizvoda za muškarce. Federalna agencija za suzbijanje diskriminacije (ADS) u Njemačkoj je usporedila – korištenjem roze ili plave boje – oko 1700 proizvoda koji ciljaju određeni spol. Usporedbom su dobili rezultate da su rozi proizvodi skuplji od plavih. Jedan takav rozi proizvod je i pakiranje britvica u supermarketu Aldi, koje su s popustom 0,6 eura skuplje od plave verzije britvica „za muškarce“. Niti pružanje usluga nije puno drugačije. Šišanje žena je 12,5 eura skuplje nego šišanje muškaraca. Kemijsko čišćenje ženske košulje u prosjeku košta 1,80 eura više. Samo prošetajte do obližnje prodavaonice DM-a i vidjet ćete da ni mi nismo pošteđeni ovog fenomena.

Primjena rodno osjetljivog proračuna

Iako se u gotovo svim aspektima financiranja politika središnje i lokalne vlasti mogu vidjeti različite posljedice na muškarce i žene, neke su od tih politika posebno važne za rodnu ravnopravnost. Radova na hrvatskom jeziku na temu analize financiranja politika iz perspektive rodno osviještenog proračuna gotovo da i nema, osim hvalevrijedne doktorske disertacije Ane Marije Sikirić Simičić, docentice na Ekonomskom fakultetu u Rijeci. U njoj je autorica posebno istaknula značaj odgoja i obrazovanja djece u postizanju jednakosti između žena i muškaraca. To je spomenula baš iz razloga jer, na primjer, predškolski odgoj olakšava ili otežava, ovisno o dostupnosti usluge, rodnu ulogu polovice stanovništva Hrvatske, pa kao takav izravno utječe i na njihov socio-ekonomski status. Koliko će žene dnevno vremena posvetiti plaćenom radu ovisi o njihovim mogućnostima usklađivanja profesionalnih obveza s obiteljskima. Bez obzira na postojanje podataka o tome da žene 18 sati tjedno više od muškaraca provode obavljajući neplaćeni kućanski rad, Hrvatska i dalje pristaje biti jedna od zemalja članica Europske unije s najnižim brojem djece obuhvaćene uslugama predškolskog odgoja i obrazovanja.

Netko će možda postaviti pitanje: “Zar nije dovoljan gospodarski rast i napredak države da bi se povećao broj žena na tržištu rada?” Razlika u zaposlenosti od 12% između žena i muškaraca u Europskoj uniji govori upravo suprotno. Slično zaključuje i Sikirić Simičić u svojoj disertaciji. Naime, povećanjem opće stope zaposlenosti povećava se i razlika između muškaraca i žena jer muškarci u vrijeme gospodarskog napretka često imaju veći pristup novootvorenim radnim mjestima. Imaju čak i prednost u onima u kojima prevladava ženska radna snaga. Zašto je tome tako? Neproporcionalna podjela kućanskog rada između žena i muškaraca i ovdje uzvraća udarac. Na to ukazuju i podaci analize Sikirić Simičić kojima direktno dovodi u korelaciju nižu stopu zaposlenosti s porastom broja djece do šest godina. Stoga konačno zaključuje da izdvojeni javni rashodi za usluge predškolskog odgoja i obrazovanja imaju pozitivan utjecaj na stopu zaposlenosti žena.

Ovakva ili slična primjena alata rodno osjetljivog proračuna na javne rashode ima broje pozitive učinke u različitim državama, a jedan od tih primjera je i (možda pomalo neočekivano) Indija. Tamo je rodno osjetljiv proračun prvi puta usvojen 2000. godine na razini federalne unije, a zatim je primjena uslijedila u 16 od 29 saveznih država. Fokus inicijativa za uvođenje rodno osjetljivog proračuna varirao je po državama, ali se općenito temeljio na identificiranju ciljeva za poboljšanje života djevojčica i žena, kao što su obrazovanje, zdravstvo i socijalna skrb.

S obzirom na to da Indija u većini svojih saveznih država ima problem manjeg upisa djevojčica u osnovne i srednje škole u odnosu na dječake, rodna analiza je ukazala na potrebu povećanja broja upisa za djevojčice. Savezne države s rodno osjetljivim proračunom su zaključile da veći prihodi ne vode nužno većoj ravnopravnosti spolova pri upisu u škole pa su kreirale posebne programe povećanja broja djevojčica u obrazovanju. To je rezultiralo činjenicom da su one imale veći napredak u pogledu rodne ravnopravnosti pri upisu u osnovne škole od onih država bez primjene rodno osjetljivog proračuna, a što sugerira pozitivnu ulogu rodnog proračuna u poboljšanju rodne ravnopravnosti.

Inicijative iz našeg kraja?

Prometni službenici iz Stockholma spoznali su nejednakost u sustavu čišćenja snijega tek analizirajući rashode iz rodne perspektive. No, osim te spoznaje, grad je imao koristi i na druge načine. Na područjima gdje je čišćenje nogostupa imalo prednost zimske ozljede i padovi su se smanjili, a time i opterećenje zdravstvenog sustava. Također, manji broj automobila na cestama nije toliko zagađivao zrak.

U Hrvatskoj ne postoje iste ili slične inicijative koje bi se kontinuirano bavile problematikom rodno osjetljivog proračuna. Ono što postoji su tek pokušaji razumijevanja primjene alata rodno osjetljivog proračuna, a koji su, za sada, kratkoročnog djelovanja.

Na razini državnog proračuna Ministarstvo financija Republike Hrvatske je napravilo djelomičnu analizu utjecaja na pojedini spol temeljem podataka o izvršenju za 2008. i 2009. godinu. Od svih tijela državne uprave zatražili su dostavu podataka o rashodima usmjerenim na određeni spol te rashode usmjerene na ostvarivanje jednakih mogućnosti. Tada su utvrdili da je samo 0,01% ukupnih rashoda državnog proračuna za 2008. godinu bilo usmjereno jednom spolu. U 2009. godinu taj postotak je bio još i manji. Premda korisna u datom trenutku, ova analiza je bila jednokratna, isključivo kvantitativne prirode i bez politika koje bi slijedile provedbu njezinih rezultata.

Na razini lokalnih proračuna primjer dobre prakse predstavlja Povjerenstvo za ravnopravnost spolova Grada Zagreba koje je 2019. godine svom programu uvrstilo mjere za donošenje rodno osjetljivog proračuna. Time je pokrenuta inicijativa izrade analize stvarnog utjecaja javnih rashoda na žene i muškarce. Vanjskom analizom sagledani su planirani iznosi prikazani u proračunu Grada Zagreba sa svrhom naglašavanja aktivnosti koje nedvojbeno olakšavaju usklađivanje privatnog i poslovnog života ženama i muškarcima pa kao takve i utječu na zapošljavanje, a i planiranje obiteljskog života.

No, Sikirić Simičić u svojem članku „Inicijativa rodno osjetljiva proračuna u Gradu Zagrebu“ navodi da takvom analizom „nije moguće izvesti zaključak o rodnoj osjetljivosti proračuna Grada Zagreba“ te predlaže daljnje korake ka postizanju istoga. Inicijative za uvođenje rodno osjetljiva proračuna se također spominju na razini lokalne samouprave Primorsko-goranske županije, posebice u Pazinu. Analiza državnih i lokalnih proračuna iz perspektive rodne ravnopravnosti trebala bi svakako biti detaljnija, sveobuhvatnija i nikako jednokratna. Drugih inicijativa do danas nije bilo.

*Prenosimo s portala VoxFeminae

Oceni 5