Što je predsjednica izmolila Gospu u Fatimi

Što je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović radila u Portugalu? „Škicala“ Eurosong, provodila nezaboravne plesne noći u lisabonskim „dokašima“, jela Bacalhau à Gomes de Sa ili-ili neko drugo jelo od bakalara kojeg u Portugalu spremaju na stotine različitih načina? Možda pijuckala „vinho tinto“ i porto, pohodila fascinantan „vodeni svijet“ na lokaciji negdašnjeg Expoa, slušala fado u Casa de Linhares, obilazila šume hrasta plutnjaka, čavrljala s ribarima u Cascaisu…? Krivo. Predsjednica je u Portugal – točnije u dvodnevni službeni posjet – otišla ozbiljnim državničkim poslom. S radnim naslovom „Sve za Hrvatsku“. Ne bi li i molitvom u katoličkom svetištu Fatimi, koje upravo tih dana obilježavalo 101. obljetnicu ukazanja djevice Marije malodobnim pastirima, napaćenoj Hrvatskoj donijela zagovor „odozgo“ i boljitak. 

Pojma nemam što je Blaženu djevicu  molila gospođa Predsjednica. Opcija je naime bezbroj… Možda je, recimo, molila da žiri i publika iduće godine budu naklonjeniji hrvatskoj pjesmi na Eurosongu ili da naša nogometna ekipa u Rusiji dođe do finala (pa makar i igrala protiv Srbije, kako to priželjkuje hrvatski izbornik). Ili se pomolila za dobrobit vlastite obitelji, neki još lukrativniji posao za supruga Jakova, uspjeh potomaka u školi… Na umu joj je možda bila i politička situacija u Hrvatskoj pa se Gospi obratila s molbom da prosvijetli pamet premijeru te da se konačno riješi Martine Dalić, da Živi zid „prdne u rosu“ a Majka Božja joj udijeli još jedan mandat. No, što god molila ili izmolila u Fatimi, bilo je to u interesu jedine joj i najmilije Hrvatske. Navodno sekularne republike čija predsjednica, eto, ide na službeni put ne bi li državu kojoj je na čelu omilila Dragome Bogu. 

Zlobnici možda u tome vide pravu sliku stanja u Hrvatskoj koju sad već samo onozemaljska inicijativa može izvući iz gliba. Jer na zemaljskom terenu stvari su doista grde.  Afere poput famoznih Dalićkinih e-mailova zahuktavaju se, inicijativa Željke Markić i jataka potpomognutih likovima poput biskupa Košića zaziva referendum kojim bi se, pored ostaloga, "otkazala“ Istanbulska konvencija, HDZ-ov (i SDP-ov) vječni klijentelizam na mlazni pogon pogoni populizam Živog zida i Mosta čije pak „genijalne“ ideje te „obećanja ludom radovanja“ raspaljuju puk a užasavaju ekonomiste. A država, iz koje se ne iseljava već bježi glavom bez obzira, svakoga dana u svakom pogledu sve više nazaduje. Bez trunčice izgleda da se u nekom doglednom vremenu stanje sve većeg očaja pa i potpune i sveprisutne dešperacije i za mrvu promijeni.

Predsjedničina javna molitva za Domovinu, koju je tako lijepo obznanila i na Facebooku, stoga je vraški poučna. Ona naravno prokazuje koliko je i za predsjedničk,u još uvijek neslužbenu kampanju, poželjno na rever okačiti bedž praktične i bogobojažljive vjernice. Koja onda može računati na izborne milodare iz Crkve, podršku s oltara ali, naravno, i javne televizije koja je odavno već postala ekspozitura Kaptola. Pa, recimo,  na svom Drugom programu – kad već nema nogometnih utakmica domaćih klubova – uživo prenosi i ređenje hvarskog biskupa što je, dakako, stvar od nacionalnog značaja. 

Još je poučnija, rekoh, što p(r)okazuje duboko uvjerenje i same Predsjednice i većine građana zatočenih u Hrvatskoj, da nas samo još Bog može spasiti. Ne bi me stoga čudilo da i Predsjednica i Vlada nakon što su selili svoje urede od nemila do nedraga demonstrirajući kako se to u Hrvatskoj može obnašati dužnost da im bude „ugodno i beskorisno“, krene sa selidbama po marijanskim svetištima. Pa da malo budu u Mariji Bistrici, odrade „radni i svečani“ vikend u Veprincu, skoknu do Aljmoša, Pojišana i Trsata, navrate u Solin, ukažu se u Sinju a veliku turneju završe u zagrebačkoj Svetoj Mati Slobode. Procesija sim procesija tam, prigodna misa i sveta pričest… i dok si rekao „aleluja“, eto Hrvatske na čvrstome tlu i putu koji vodi, kako je to divno znala reći Predsjednica, ka švicarskom standardu.

Uostalom, bio bi to svojevrsni kontinuitet i za nju i za njenu (zamrznutu) stranku koja je, nimalo slučajno, za svoju himnu odabrala – doista lijepu i uzvišenu – Maršanovu „Bože čuvaj Hrvatsku“. Koju su objeručke prihvatili i u Mostu uz tek neznatne promjene i refren „Božo čuvaj Hrvatsku“.

Je li predsjednica Kolinda Grabar Kitarović svojim paradnim isticanjem vlastite religioznosti prekršila zakone ili „lijepe običaje“ koji od devedesetih naovamo vrijede u Hrvatskoj? Naravno da nije. Jer, recimo i Ustavom se jamče jednakost,  prava i slobode, neovisno o rasi, spolu, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom podrijetlu, društvenom položaju… No s druge strane iako sekularnost nije pitanje osobnog vjerovanja dužnosnika ona označava odvojenost religijskih institucija od države - što je pak jamstvo da državne, političke ni javne aktivnosti ne smiju biti pod utjecajem religije. Je li to slučaj i u Hrvatskoj? Malo sutra.  To pokazuju naravno Vatikanski ugovori ali i, pa ma kako se to marginalnim činilo, svi oni silni posjeti državničkih faca (u društvu obitelji) Papi ili Predsjedničino vjerničko (a ne državno-protokolarno) prisustvo u Fatimi, koji su uredno plaćeni našim novcem.

Stoga, mada nisam ni ateista niti praktični vjernik, nekako držim fige da Boga (ipak) ima, da molitve i hodočašća nešto vrijede baš kao i Predsjedničine molitve u Fatimi. Jer u protivnome, silni su novci otišli uzalud. A s njima i ona posljednja mrvica nade da nam može ikada biti bolje.